KAKO SANIRATI KRAHIRANU PRIVREDU?

Ekonomski tokovi

AIM, SARAJEVO, 02.06.98. Stanje u ekonomiji Federacije BiH u mnogome podsjeca na situaciju u ovdasnjoj politici: tamo gdje je prisustvo medjunarodne zajednice vece i efekti pozitivnih trendova su ociti i obratno. Izraziti primjer za ovakvu tvrdnju je monetarno- kreditna politika. Zbog velikog pritiska medjunarodnih faktora u ovoj oblasti i prosle, a pogotovo ove godine ostvaruju se osnovna opredjeljenja iz Memoranduma o ekonomskoj i finansijskoj politici u BiH, sto je u prvom redu rezultiralo likvidacijom Narodne a uspostavom Centralne banke BiH. To bi se moglo nazvati krunom napora medjunarodne zajednice u ovoj oblasti, mada su evidentni rezultati i u drugim sektorima, poput afirmacije dinara kao plateznog sredstva uz odgovarajucu deviznu podrsku, zatim uskladjivanja emitovanja novca sa deviznim rezervama stranih sredstava placanja, te osiguranje stabilnosti domaceg novca putem obavezne rezerve i ogranicenih depozita. Efekti medjunarodne zajednice u kreiranju nase ukupne monetarne politike vidljivi su i u sporijem rastu primarnog novca u odnosu na rast novca u opticaju, a posebno u pojavi nove monete - konvertibilne marke (KM), koja ce se pojaviti u opticaju sredinom ovog mjeseca. Uravnotezenost u monetarno- kreditnoj politici doprinijela je stabilnosti cijena na trzistu, sto je opet obuzdalo inflatornu spiralu od nekontrolisanog skoka.

U nekim normalnijim ekonomijama ova uskladjenost monetarne politike sa stanjem u privredi vodila bi jacanju privrednih tokova i ozdravljenju preduzeca. Medjutim, da li je ta zakonitost vazi i u Federaciji BiH?

I najpovrsnija analiza privrednih tokova u FBiH pokazuje da se ovo pravilo ne moze primijeniti kod nas, pogotovo sto je prosle, a ove godine posebno, vecina preduzeca nelikvidna. Novca u najvecem broju firmi nema ni za place radnika ni za obrtna sredstva, a kamoli za saniranje ratom ostecenih proizvodnih kapaciteta. Medjusobna potrazivanja i dugovanja preduzeca su poodavno premasila neku razumnu cifru, a nisu mala ni dugovanja drzave prema vlastitim preduzecima.

U tim i takvim tokovima (dakle odnosima bez uplitanja medjunarodne zajednice) sve su primjetnije oscilacije u proizvodnji i veca odstupanja od planskih velicina. Dok je u 1997. industrijska proizvodnja rasla oko 35 odsto u odnosu na 1996, u ovoj godini ona ne dostize u prosjeku ni rast od 10 odsto. Zapravo, u prva cetiri mjeseca uspon produkcije je iznosio 8,5 odsto u odnosu na isti proslogodisnji period. Ako se zna da su istovremeno cijene na malo rasle 11 odsto a cijene industrijskih proizvoda gotovo 4,5 odsto, te da su u prvom kvartalu place skocile 15,5 procenata, ne treba biti neki strucnjak pa zakljuciti kako nam produktivnost rada nije jaca strana u ekonomiji i kako trosimo vise od zaradjenog. Mozda su u vrijeme obnove kapaciteta i ozivljavanju privrede ovakvi trendovi donekle razumljivi, ali je isto tako jasno da oni vode neefikasnoj ekonomiji, cije posljedice su pogubne za dalje obnavljanje i izgradnju privrednog zivota. Malo novca sto zaradimo proizvodnjom vise usmjeravamo u javnu potrosnju, a onda od stranih kreditora i donatora ocekujemo da znatnije ulazu u obnovu kapaciteta. Malo je preduzeca koja su obnovila rad i sanirala ratne posljedice vlastitim kapitalom.

Koliko cemo se jos dugo moci tako ponasati, stvar je vlastitih procjena i savjesti, ali netom obznanjena Analiza kretanja u privredi i drustvenim djelatnostima u Federaciji BiH u 1997. i na pocetku 1998. godine, koju je ovih dana razmatrala i Vlada FBiH, ukazuje na veoma tesko finansijsko stanje u ovdasnjim firmama. Naime, sumirajuci proslogodisnje finansijske rezultate poslovanja u oko 16.700 preduzeca, federalne institucije su dosle do podataka da su privredna preduzeca u 1997. godini ostvarila ukupan prihod veci od 11,72 milijarde KM. On, medjutim, nije bio dovoljan da pokrije ni troskove poslovanja firmi koji su dostigli vrijednost 12,75 milijardi KM. Nedostajalo je, dakle, vise od milijardu KM da bi se pokrili ukupni rashodi. Kako je rezultat analize finansijskog poslovanja suma ukupnih prihoda i rashoda, onda gubitak privrednih preduzeca nije milijardu i 31 milion KM vec milijardu i 288 miliona KM koji je u svojim bilansima iskazalo cak 4.365 preduzeca. Prostom racunicom se dolazi do podatka da je gotovo svaka cetvrta firma u privredi poslovala u prosloj godini negativno.

Gdje su zarista gubitaka? U najkracem receno, u cetiri oblasti: crnoj metalurgiji, energetici, zeljeznici i drvnoj industriji. Ne treba se vracati daleko u proteklo vrijeme pa se prisjetiti kako su lose poslovanje prosle, pa i ove godine zaposleni u ovim granama najavljivali obustavama rada. Jos su nam u svjezem sjecanju strajkovi rudara u Zenici i Kaknju, metalaca u Zenici, drvopreradjivaca u Konjicu i Kladnju. Poslovne promasaje u firmama u pomenutim oblastima sada su, eto, potvrdili i zvanicni finansijski rezultati, pa je njihova tacnost tim veca. Prevedeno poimenicno na preduzeca dolazi se do podataka da je najveci gubitas u prosloj godini bila Zeljezara Zenica (mada to ne mora znaciti da je i najlosije privredjivala) sa 519 miliona KM gubitka. Sta se uostalom i moglo ocekivati od nekadasnjeg metalurskog giganta posrnulog jos prije desetak godina, gdje se sada uz minimalnu zaposlenost kapaciteta i radnika trazi rjesenje za integralno pokretanje Zeljezare. Visegodisnje breme problema u rudnicima uglja eskaliralo je prosle godine gubicima u Tuzli (oko 206 miliona KM) i Kaknju (29 miliona KM), kao i Zeljeznicama (gubitak 117 miliona) i Elektroprivredi BiH (80 miliona), te Natronu Maglaj (13 miliona) i Sokolini Kladanj (sa osam miliona KM gubitka).

Sama lista gubitasa, mada samo sa imenima i iznosima gubitaka, ukazuje na mnogo stvari. Prije svega, rijec je o kapitalnim granama i (drzavnim) preduzecima vaznim za razvoj privrede i drustva. Nerijeseni sistematski odnosi u energetici na relaciji proizvodjaci elektricne energije - rudnici uglja, gdje zaposleni biljeze stalni uspon produkcije, ukazuje da sustina problema nije u padu produktivnosti i racionalnosti privredjivanja vec u poremecenim dohodovnim odnosima u lancu produkcije. Ako bi trenutna rentabilnost proizvodnje u crnoj metalurgiji i mogla biti upitna, onda se to ne bi moglo reci i za drvnu industriju koja trenutno dobro kotira na trzistu traznje, pa i cijena. Ne ulazeci dublje u uzroke gubitaka u ovim preduzecima, nezaobilazna je cinjenica da su negativni saldo zapravo uknjizila najveca preduzeca (po broju zaposlenih) koji su bili i ostali okosnica razvoja u tim regijama. Ocito je da ce zato Vlada Federacije i drugi faktori posebno u predstojecem procesu privatizacije, morati brze rjesavati status ovih privrednih grana, tim prije ako zeli da iz vlastitih izvora ima energiju, celik i da ozdravi zeljeznicu.

Nasuprot ovim pogubnim finansijskim rezultatima poslovanja privrede, stoje podaci o dobiti. Kao sto je i pretpostaviti, taj rezultat je skroman, narocito kad se komparira sa visinom gubitaka. Dobit u prosloj godini u privredi je iznosila oko 257 miliona KM. Interesantno je pogledati ko zapravo ostvaruje poslovnu dobit. I svakom iole upucenom u ovdasnje ekonomske tokove jasno je da su najuspjesnije firme u trgovini. To sada potvrdjuje i zvanicno proslogodisnji bilans dobiti. Trgovina je ustvari jedina od rijetkih oblasti i koja je u ukupnom saldu iskazala pozitivan finansijski rezultat. Ako se, medjutim, posmatra samo spoljnotrgovinsko poslovanje, evidentno je da je prosle godine izvoz u FBiH iznosio 108 miliona americkih dolara, dok je uvoz dostigao vrijednost cak milijardu i 554 miliona dolara! Dakle, pokrivenost uvoza izvozom je svega oko sedam procenata.

Mada se na osnovu iskazanih finansijskih rezultata poslovanja ovdasnje privrede mogu saciniti detaljnije analize, i ovih nekoliko podataka vjerovatno je dovoljno da se moze izvuci zakljucak o poraznom finansijskom bilansu privrede. No, jedan podatak ipak je nezaobilazan. Buducnost privrede u Federaciji BiH je u privatnom biznisu, na sto jasno upucuju i proslogodisnji finansijski rezultati poslovanja. Najbolje finansijske rezultate ostvarile su privatne firme koje brojcano dominiraju na trzistu. Cak 88 odsto privatnih preduzeca prosle godine je ucestvovalo u ostvarivanju finansijskih pokazatelja poslovanja. Njihov udio u dobiti je izrazit, a u gubicima minimalan (svega 6,3 odsto). Ne pokazuje li najbolje ovaj podatak da su privatna preduzeca efikasnija u radu od drzavnih?

Raif CEHAJIC (AIM, Sarajevo)