HOCE SA FRATROM NECE SA VLADIKOM

**Sveti arhijerejski sabor i kriza na Kosovu

Milosevicevo ignorisanje poziva patrijarha Pavla za zajednicki sastanak sa najvisim politickim zvanicnicima u sadasnjoj Jugoslaviji, u beogradskoj Patrijarsiji tumaci se kao ponizenje

Poslednje zasjedanje Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne cekve (od 11-23.maja) pored bavljenja cisto crkvenim pitanjima (povratak svestenika u eparhije, prisustvo Crkve u skoli, odnos pravoslavlja prema ekumenizmu...), imalo vidnu politicku dimenziju. Kriza na Kosovu, koja poprima sve dramaticnije tokove, nametnula se kao jedna od prioritetnih tema. O tome svjedoci i poziv Sabora predsjedniku sadasnje Jugoslavije, Slobodanu Milosevicu, Srbije Milanu Milutinovicu, Crne Gore Milu Djukanovicu, kao i predsjednicima dvaju parlamenata, Draganu Tomicu i Svetozaru Marovicu, "da se hitno sastanu, uz ucesce delegacije Sabora, na celu sa Njegovom Svetoscu Patrijarhom" - kako stoji u saopstenju.

Ovom pozivu odazvali su se jedino Djukanovic i Marovic, dok ostali nisu ni odgovorili a kamoli izrazili zelju za takav jedan sastanak. To je medju arhijerejima protumaceno kao ignorisanje, pa cak i ponizenje, SPC od strane najvisih politickih i drzavnih licnosti u Beogradu. Mnogo vise od saopstenja rekao je episkop rasko - prizrenski, Artemije, koji u poslednje vrijeme kroz svoje izjave prakticno iznosi zvanicni stav SPC o kosovskoj krizi:

`Uskracujemo pravo da jedan covek resava pitanje Kosova i nijedno resenje, do kojeg se bude doslo bez ucesca Srba sa Kosova i drugih predstavnika naroda nece biti prihvaceno. Slobodan Milosevic je u poslednjih par meseci tvrdio da je Kosovo i Metohija unutrasnji problem Srbije, a sada je odlucio da kao predsednik SRJ to pitanje internacionalizuje na najvisem nivou".

Mitropolit crnogorsko-primorski, Amfilohije, bio je jos ostriji: `Neko moze imati samoubilacki nagon, ali da tom nagonu podredi sudbinu svog naroda, to je van pameti - rekao je on.

Tako je ponovo doslo do otvorenog, i cini se do sada najostrijeg sukoba, vrha SPC i aktuelnog predsjednika SRJ, Slobodana Milosevica. Takvih sukoba, podsjecanja radi, bilo je na pretek; od Memoranduma (1992.) u kome se SPC distancirala od aktuelne vlasti preko razlaza oko Vens - Ovenovog mirovnog plana do sadasnje kosovske krize. No, ne treba zaboraviti da je SPC znacajno pomogla Milosevicu da se popne na politicki tron i dobije epitet "vozda". Kasnije su se konci pomrsili, a on je tu duhovnu instituciju "upotrebljavao" shodno potrebama politickog trenutka.

U poslednjem saopstenju Sabora o kosovskoj krizi, poprilicno izbalansirano se izrazava zabrinutost zbog sporosti prevazilazenja krize i nasilja koje traje nesmanjenom zestinom: "Sabor osudjuje teror i svaku primenu nasilja, ma sa koje strana ono dolazilo i smatra da se pitanje Kosova i Metohije moze resiti jedino demokratskim sredstvima, putem iskrenog dijaloga, u kojem bi, pored najvisih predstavnika Republike Srbije i predstavnika kosovskih Albanaca, ucestvovali i predstavnici kosovsko-metohijskih Srba, Turaka, Roma, Muslimana i Gorana".

Po mnogim procjenama, ovaj dio saopstenja inspirisan je izvjestajem episkopa Artemija o stanju na Kosovu i njegovom prijedlogu kako se kriza moze prevazici. Sigurno je da zvanicnim vlastima nece biti po volji osuda nasilja "ma sa koje strane ono dolazilo", jer se u kontrolisanim medijima iskljucivo govori o "siptarskom terorizmu", sto podsjeca na rjecnik iz vremena rata u BiH, kada se u tim istim medijima govorilo i pisalo iskljucivo o stradanju "srpske brace" cak kada su Mladiceve oruzane formacije nemilosrdno, sa Trebevica, unistavale Sarajevo.

Razlozi zbog cega se Milosevic, Milutinovic i Tomic nisu odazvali pozivu Sabora za zajednicki sastanak mogu se traziti u ranijim stavovima SPC oko nekih dogadjaja na Kosovu. Primjera radi, prosle godine kada je eksplodirao automobil rektora Pristinskog univerziteta Papovica, vlasti su uprle prst u "albanske separatiste". Tada se episkop Artemije suprostavio takvom prilazu izjavivsi da se ne moze niko optuziti bez dokaza. Kasnije se ispostavilo da je Papovicev sin bio umijesan u teze malverzacije, ali slucaj nije rasvijetljen.

Jedan od osnovnih razloga ignorisanja pomenutog poziva lezi u cinjenici da SPC podrzava Srpski pokret otpora na Kosovu, ciji celnici tvrde da aktuelna vlast u Beogradu nije sposobna, ili nece, da rijesi kosovski problem.

Dolazak Djukanovica i Marovica kod patrijarha i ono sto se o tom razgovoru moglo da sazna izazvace jos veci razdor izmedju vlasti u Beogradu i SPC. Naime, prema saopstenju iz kabineta Mila Djukanovica "Visoki predstavnici i dostojanstvenici SPC izrazili su posebno postovanje racionalnom pristupu drzavnog rukovodstva Crne Gore na trazenju miroljubivog, politickog i trajnog rjesenja problema Kosova i Metohije". Ovaj susret iskoriscen je i za razgovore o odnosima dvije federalne jedinice. Prema rijecima mitropolita Amfilohija, Sabor je bio "obradovan stavom crnogorskog drzavnog vrha da zeli da ucini sve da se ocuva zajednica Srbije i Crne Gore".

Ove rijeci se mogu protumaciti kao direktna podrska politici sadasnjeg crnogorskog rukovodstva, sto se u beogradskim politickim krugovima tumaci kao guranje "prsta u oko" ne samo Milosevicu nego i novom saveznom premijeru, Momiru Bulatovicu, koji je na tu funkciju izabran - postavljen na precac, uoci vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.

Ostaje otvoreno pitanje da li ce, i koliko, SPC doprinijeti rjesavanju kosovskog problema s obzirom da njene "dobre usluge" najuticajnije licnosti u Srbiji potpuno ignorisu. Najvjerovatnije ce uslijediti komentari u kojima ce se Crkva prozvati za mijesanje u politicke poslove. Dogadja se, medjutim, nesto za ovdasnje prilike nesvakidasnje. Aktuelna vlast prihvata, uslovno receno, posrednicku ulogu vatikanske katolicke mirovne organizacije Sveti Eudjidio, a odbacuje prijedloge vecinske crkve u sadasnjoj Jugoslaviji. To je vec izazvalo otvoreno dodatno podozrenje prema Rimokatolickoj crkvi uopste, narocito u krugovima "tvrde linije" u SPC, ali ne samo njih.

Ejub Stitkovac (AIM)