JOS JEDNA GODINA CEKANJA

Izbjeglice

Banjaluka, 29. maj 1998. (AIM)

U Banjaluci su se 26. maja sastali predstavnici udruzenja prognanih Hrvata iz Republike Srpske i predstavnici udruzenja prognanih Srba iz Republike Hrvatske da bi predstavili javnosti novi program povratka pod nazivom "EVIDENT 98", koji je sacinila ranije formirana Zajednicka komisija za povratak. Sustina projekta je 'pismena anketa o interesu za povratak i namjerama za raspolaganje privatnom imovinom', koja ce se u toku godine sprovesti medju izbjeglicama, a o cijim rezultatima ce se upoznati Vlade Republike Hrvatske i Republike Srpske, UNHCR, OHR i druge medjunarodne institucije. "Nakon izvrsene ankete, na temelju rezultata i izrazenih zelja prognanika i izbjeglica, izradice se prijedlog mjera za realizaciju povratka i Program trajnog zbrinjavanja i razmjene privatne imovine", stoji u zkljuccima sa ovog zajednickog sastanka.

Srpsko-hrvatskom sastanku nije prisustvovao niko ispred prognanih Bosnjaka, ali se i na njih mislilo. "Saglasni smo da je potrebno uspostavljanje kontakta s predstavnicima udruzenja prognanih muslimana-bosnjaka radi uskladjivanja i sprovodjenja istog programa i na podrucju Federacije BiH", glasi poslednji zakljucak pisanog teksta koji su potpiali Petar Dzodan, u ime Udruzenja izbjeglih Srba iz Krajine i Hrvatske, Stefo Masatovic u ime Zajednice prognanih Hrvata, Lekso Kovac, u ime Zajednice opstinskih udruzenja prognanih Srba i Bruno Paurevic, u ime Udruge Hrvata BiH za povratak i useljenistvo.

Izlazak u javnost sa ovakvim projektom, nakon svega sto se dogadjalo poslednjih godina i poslednjih dana, razotkriva davno smisljenu strategiju protagonista rata i etnickog ciscenja i polazi od njihove procjene da se vec danas najveci broj Hrvata izbjeglih iz BiH ne zeli vracati u RS i srednju Bosnu, kao i da najveci broj Srba ne zeli povratak u Federaciju BiH. Momcilo Krajisnik, clan Predsjednistva BiH iz RS, u intervjuu poslednjem broju "Oslobodjenja", iznosi, po svemu sudeci, zajednicke procjene: "Nakon svega sto se desilo devedeset i pet odsto Srba ne zeli da se vrati tamo gde su ranije ziveli, devedeset i devet odsto Hrvata to isto ne zeli, a najmanje osamdeset i pet odsto ni muslimana ne zeli povratak".

Politicki lideri sva tri naroda ocigledno su dosli do procjene da je protekom vremena i nakon mnogih ekscesa kod vecine izbjeglica slomljena i poslednja volja za povratkom, sto omogucava ulazak u prvu etapu nove strategije. Po njoj, izbjeglicama bi se 'velikodusno' pruzilo pravo da slobodno izraze svoju volju i opredijele se ili za povratak, ili za zamjenu, ili za pravicnu naknadu svoje ranije imovine, nakon cega bi se, na osnovu ogromnog broja onih koji ne zele povratak, pravile nove kalkulacije i trazile nagodbe sa medjunarodnom zajednicom.

Hrvatska strana uporno odbija da otvori proces masovnijeg povratka, stalno donoseci regulativu koja postupak povratka komplikuje i svodi na pojedinacne i "hunanitarne" slucajeve. Poslednji javni istupi hrvatskih zvanicnika upucuju na postojanje drzavnih planova o prihvatanju Hrvata iz Bosne i Hercegovine i njihovoj integraciji u "sustav Hrvatske". Radio "Slobodna Evropa" prenijela je ovih dana izjavu Vlatka Pavletica, predsjednika Sabora Hrvatske, da je "Hrvatska spremna da prihvati 80 hiljada bosanskohercegovackih Hrvata koji se nalaze u Njemackoj". Pavletic je ovo izjavio prije desetak dana u razgovoru sa parlamentarnom delegacijom Njemacke, tvrdeci da je to moguce ostvariti "u vrlo kratkom roku - jos ove godine".

Pavleticeva izjava uklapa se u dosadasnju politiku etnickog inzinjeringa koju hrvatska vlast sistematski provodi ne samo na prostoru Hrvatske, nego i na prostoru BiH gdje Hrvati imaju etnicku vecinu. Hrvat iz bosanske Posavine, koji je izbjegao u Slavonski Brod, tvrdi da na podrucju Slavonskoh Broda nicu citava naselja bosanskih Hrvata i da malo ko pomislja da se vraca na desnu obalu Save. "Svjesni smo da Hrvatska nije zainteresovana za nas povratak. Ovdje imamo isti status kao i gradjani Hrvatske. Zasto bi se vracali tamo gdje nam opstanak nije siguran", kaze i moli da mu se ne navodi ime.

Iz ovakvog projekta neocekivano je 'iskocila' aktuelna vlada premijera Dodika koja insistira da se problem izbjeglica rjesava kao globalni problem na nivou bivse Jugoslavije. Svoj stav da povratak mora biti dvosmjeran, premijer RS obrazlaze cinjenicom da se u Republici Srpskoj nalazi oko sto hiljada izbjeglica iz Hrvatske (Slavonije i Krajine), koje su smjestene u kucama izbjeglih Hrvata i Bosnjaka. "Kada se ovi ljudi vrate u Hrvatsku, oslobodicemo prostor za povratak Bosnjaka i Hrvata", kaze Miladin Dragicevic, ministar za izbjegla i raseljena lica u Vladi RS.

Ni na Bosnjackoj strani u poslednje vrijeme nema mnogo interesovanja za povratak. Izbjeglice iz Srebrenice vec su se pomirile sa cinjenicom da je u svakoj srednjebosanskoj kasabi bolje nego u spaljenoj Srebrenici i jenjavaju njihovi glasni protesti i zahtjevi za povratkom. Nedavno su Bosnjacke izbjeglice, naseljene u hrvatsko selo Bukovicu kod Travnika izvizdale dr Ejuba Ganica, kada je pomenuo pravo Hrvata da se vrate svojim kucama.

Drvar, Derventa i Travnik imaju suvise slicne retorike i scenografije da bi se mogli nazvati incidentima. Cini se da upravo oni najavljuju jos neizvjesnije dane za izbjegla i raseljena lica i zastoj u zamahu medjunarodne zajednice da ubrza proces implementacije ovog dijela Dejtonskog sporazuma.

Pritisci medjunarodne zajednice, bar kada je Hrvatska u pitanju, svodili su se na opomene i upozorenja koja su u igru uvodila nove ljude i nova obecanja. Tudjmanova nedavna izjava u Gospicu da je bolje trpiti i sankcije nego izgubiti nacionalni ponos, pokazuje do koje mjere su nacionalisti spremni braniti ono sto su ostvarili ratom. Ukoliko svijet ne shvati poratnu perfidnu igru protagonista ratnih pogroma i progona, prici o povratku izbjeglih i prognanih nece biti kraja.

Branko Peric