REZULTAT IZVJESTAN, ALI NE I RASPLET

aim/pod/pubs/zi

Dva dana uoci izbora

tekst:

Sinoc u ponoc pocela je preizborna cutnja, za dva dana preko 400 hiljada gradjana Crne Gore izaci ce na 1087 birackih mjesta sirom Crne Gore kako bi glasali za jednu od 15 politickih partija koje nude "bolji zivot", "istinu", "ljubav", "srpstvo", "hrabrost i postenje", "ljudski put".... Republicka izborna komisija ce prve zvanicne i nepotpune rezultate dati tek nakon 36 casova posto se zatvore biralista, dakle u utorak poslije podne, dok je misija OEBSA za ponedjeljak, u 15 sati, zakazala pres konferenciju na kojoj ce dati sud o regularnosti izbora. Politicke stranke ce sigurno vec u toku noci, izmedju nedjelje i ponedjeljka, imati vecinu rezultata i ona koja sabere najveci broj glasova sigurno ce to odmah objaviti. Ima i takvih primjera, kao sto je Socijalisticka narodna partija bivseg predsjednika Bulatovica, koja najavljuje pobjednicko okupljanje svojih pristalica vec u nedjelju u 20 casova, odmah po zatvaranju biralista, jer ce do tada njihovi povjerenici imati "pouzdane" pokazatelje na osnovu pracenja procesa glasanja o njihovom "sigurnom trijumfu"!?

Sve ozbiljne sondaze javnog mnjenja, kao i informacije koje stizu sa terena, takodje i slike sa predizbornih promotivnih promocija, ukazuju da je koalicija "Za bolji zivot", koju cine DPS, NS i SDP, a koju sto je najvaznije za njen rejting predvodi predsjednik Republike Milo Djukanovic, najozbiljniji kandidat za osvajanje paralamentarne vecine. Posljednjih dana, posebno nakon smjene saveznog premijera Kontica i nelegitimne inauguracije Milosevicevog sticenika Bulatovica za novog saveznog kancelara, uspon koalicije "Za bolji zivot" je evidentan, tako da ono sto se prije petnaestak dana cinilo kao nerealno, da ce bilo ko moci da uzme natpolovicnu vecinu mjesta u buducem parlamentu, sada izgleda sasvim izvjesno. S tim sto pomenutoj koaliciji treba pridodati glasove i mjesta koja ce osvojiti dvije stranke Albanaca (DUA I DS) i bosnjacka SDA, koje su u neformalnoj koaliciji sa Djukanovicevim blokom.

Druga, po snazi partija, Bulatoviceva SNP, moze prema najoptimistickijim procjenama da racuna na 30 od ukupno 78 mjesta u SKupstini Crne Gore. To je zavidna kvota, ali i rezultat koji ovu stranku ostavlja van svih poluga vlasti sto bi vremenom uticalo na njeno osipanje i rasturanje. Upravo svjesni te cinjenice, da ovo nijesu obicni izbori, vec borba na zivot i smrt, bulatovicevci pokusavaju na sve nacine da dignu tenzije i ocuvaju bar privid svoje nekadasnje moci. Oni su juce imali sjednicu Glavnog odbora sa koje su izdali neuobicajeno saopstenje u kome kazu da su oni sigurni pobjednici izbora, a da ukoliko ne pobijede, izbori nijesu regularni i oni ih nece priznati! Na istom mjestu SNP je optuzila OEBS da se svrstala na stranu vladajuce koalicije, iako je ova Misija usvojila sve dosadasnje primjedbe Bulatoviceve stranke i ucinila, zajedno sa ovdasnjim vlastima, da ovo budu mozda prvi izbori u SRJ koji nece biti stimovani preko glasackih kutija i birackih spiskova.

U najneizvjesnijoj situaciji je treci ozbiljni takmac - Liberalni savez Slavka Perovica, koji je pokusaao da se nametne osporavajuci i Djukanovica i Bulatovica, iako je programski mnogo blizi prvom, Djukanovicu, sto govori i cinjenica da je predsjednik Republike poklopio znacajan dio Perovicevog birackog tijela. Kako su rasle tenzije izmedju Beograda i Podgorice, sve vise se suzavao prostor za "srednji i neutralni put" liberala, tako da umjesto projektovanih 15 i vise odsto glasova, njima sada slijedi bitka za nepunih 10 procenata. Ono sto je, medjutim, vaznije za Perovica je da li ce on biti taj odlucujuci teg na vagi, bez cijih glaosva nijedan od suprostavljenih blokova, nece moci da ima vecinu a time ni da formira buducu Vladu. Ukoliko Liberalni savez osvoji takvu poziciju, bez obrzira na procenat osvojenih glasova, njegov riskantni samostalni put imace smisla - u suprotnom Perovic moze biti potpuno i mozda zauvijek politicki marginalizovan.

Na izborima ce se pojaviti i vise partija takozvane "srpske prepoznatljivosti", od Seseljevih radikala, do bivsih Kilibardinih narodnjaka, ali malo ko od njih ima sansi da pored Bulatoviceve SNP koja "zatvara" taj dio birackog tijela osvoji potreban broj glasova za ulazak u Parlament. Ako se to nekom slucajno desi to su poslanici na koje ce Bulatovic moci da racuna kao na svoje, "najrodjenije".

Dakle, prema realnim procjenama dva dana uoci izbora, jedina nepoznanica kada je rezultat u pitanju je, da li ce Djukanoviceva koalicija "Za bolji zivot", zajedno sa prtnerima iz tri stranke nacionalnih manjina, osvojiti natpolovicnu vecinu u SKupstini Crne Gore, ili ce im za to faliti bar jedan glas samosvojnih liberala. Bulatovic je i sam svjestan da 31.maja, za razliku od okotbarskih predsjednickih izbora, nema cemu da se nada i da je pobjeda kojom on prijeti politickim protivnicima, u stvari prijetnja praznom puskom. Toga je vjerovatno svjestan i njegov beogradski pokrovitelj, predsjenik SRJ Slobodan Milosevic, za koga ishod krize u Crnoj Gori ima vecu tezinu i znacaj od one na Kosovu. Eventualni njihov poraz mogao bi da bude i smrtni udarac, za Bulatovica vrlo brzo, a dugorocno i za samog Milosevica. Lako bi se moglo desiti da taj talas demokratskih promjena iz Crne Gore zapljusne i drugu republiku, clanicu sadasnje federacije. S tim sto je sasvim sigurno da bi pobjedom na izborima Djukanovic potpuno blokirao Milosevica na federalnom nivou. Ne bi mogao da ga obori, ali bi mogao da ga blokira. Vjerovatno bi takav rasplet pojacao sadasnji ekonomski i medijski rat izmedju Podgorice i Beograda, a bojati se da bi on, slicno kao i u bivsoj Jugoslaviji, mogao da presraste u oruzani i tragicni sukob dvije republike.

Da su takva strahovanja utemeljena pokazuje ponasanje Bulatovica i njegovih najblizih saradnika koji su sve nervozniji kako se blizi 31.maj. Prema izjavama i reakcija oni sve vise lice na teroristicku nego na politicku organizaciju, sve vise umjesto glasaskih listica zagovaraju druge metode, nasilne naravno, za osvajanje vlasti. U tom pogledu bice veoma znacajno kako ce se ponijeti tzv. medjunarodni faktor, koji od SAD do EU, dosad daje punu podrsku predsjedniku Djukanovicu. Medlin Olbrajt je na samitu NATO u Luksemburgu trazila da se priprijeti Miloesvicu zbog mijesanja u crnogorske izbore, prije para dana Gelbard je telefonski zvao Djukanovica i dao mu punu podrsku, a juce je pismenim putem isto ucinio i ministar inostranih poslova Njemacke Klaus Kinkel. NATO je, takodje, razradio mogucnost intervencije na Kosovu, pa nije nerealno oceklivati da bi, u slucaju eskalacije nasilja u Crnoj Gori, slican plan sacinio i za ovo podrucje.

Sve u svemu, pred gradjanima Crne Gore predstoje dva-tri najduza, najneizvjesnija a po mnogima i najsudbonosnija dana u njihovoj novijoj istoriji, zato sto predstoje izbori na kojima se nece odlucivati o pobjedi ove ili one politicke i demokratske nijanse, vec o tako karajnjim i strasnim temama kao sto su rat i mir, zivot i smrt. Sama ta cinjenica govori i koliko je ovo podrucje daleko od starne i istinke tranizicije, i koliko se duboko nalazi u pretpolitickom stanju karakteristicnom za sva neslobodna drustva.

Zeljko Ivanovic AIM Podgorica