MAKEDONSKA "KOALICIJA ZAJEDNO"?

Da li ce novi izborni zakon u Makedoniji natjerati Turke, Rome,Srbe, Vlahe, Makedonce-muslimane i Bosnjake da se ubuduce na politickoj sceni pojavljuju okupljeni oko istovjetnog interesa i programa

AIM Skopje, 28.05.1998

Predsjednik makedonskog Sobranja Tito Petkovski najavio je prosle nedjelje kako ce se redovni parlamentarni izbori u ovoj bivsejugoslovenskoj Republici odrzati 15. novembra, bezmalo pa u dan od kad je poceo mandat aktualnog sastava najviseg zakonodavnog tijela. Tako je, zapravo, ozvaniceno da ovdasnja opozicija, i pored zacudjujuce upornosti, nije uspjela ishoditi vanredne izbore koje je najavila jos u toku prethodne elektorske procedure, kad su se dvije najvece opozicione patrije Demokratska i VMRO-DPMNE, zbog navodnih falsifikata, povukle poslije prvog izbornog kruga. Njihova inicijativa nije prosla ni poslije obracanja evropskim institucijama, ni poslije veoma uspjesne akcije u kojoj je prikupljeno vise od 200 hiljada gradjanskih potpisa za nove izbore, cak ni onda kad su za svoju opciju dobili citavu jednu cetvrtinu parlamenta, dakle zastupnike iz reda Liberalne partije koja je napustila vladajucu koaliciju. Cini se, medjutim, kako su najvece ovdasnje opozicione partije ovih dana dobile punu satisfakciju za sve frustracije koje su imale u vezi sa neuspjesnim pokusajima skracenja mandata aktualne vlasti.

Isti dan kad je obnarodovan termin redovnih izbora, naime, makedonski je parlament izglasao novi izborni zakon koji je, na opste iznenadjenje javnosti, do kraja respektovao prijedloge opozicije i, u svojoj konacnoj verziji, imao uvrstene sve njene sustinske amandmane. Ovo je, inace, prvi autenticni legislativni akt kojim se definiraju uslovi najznacajnijih politickih utakmica sto su se, u dva prethodna slucaja, odigravale po regulama ustrojenim u starim, monistickim uvjetima, tek nesto prilagodjenim potreba nadolazeceg visestranacja. Prema novousvojenom zakonu, buduci jednodomni parlament od 120 klupa birace se kombinacijom vecinskog i proporcionalnog modela i to u omjeru 85 prema 35 zastupnika, a ako je suditi po prvi komentarima, ali i pomalo prepotentnim prognozama u vezi sa mogucim izbornim rezultatima, do kraja ce zadovoljiti izborne ambicije i onih sto su sada na vlasti i onih sto se nadaju da ce tamo biti vec krajem novembra.

Predizbornu idilu, medjutim, donekle kvari cinjenica da novi izborni uvjeti idu na ruku samo takozvanim velikim partijama, a potpuno je protivan onim malim koje ce se, po svemu sudeci, uskoro naci na margini politickih zbivanja. Neutralni posmatraci makedonskog politickog folklora, sa svoje strane, smatraju kako je to, u krajnjem slucaju,izuzetno dobro, buduci ce se ovdasnje ideolosko trziste konacno provjetriti, a politicka scena profilirati u skladu sa standaradima koji vladaju u zemljama razvijenih demokratija. U registru politickih partija u dvomilionskoj Makedoniji upisano je, ni manje ni vise, nego 38 politickih partija, a jos neke cekaju na legalizaciju. Osim desetak istinski relevantnih i uticajnih partija, radi se vecinom o patuljastim privatno-politickim organizacijama koje osim partijskih organa nemaju drugih pristalica, a ciji su politicki programi uglavnom nedefinisani i nejasni i vlastitim rukovodstvima.

Medalja, medjutim, ima i svoju drugu stranu. Medju malim partijama egzistira i nekolicina onih koje artikuliraju politicke interese nacionalnih manjina, sto je davalo specificni draz makedonskom demokratskom ambijentu. Kako stvari sada stoje, sve manjinske partije, osim naravno onih sa albanskim nacionalnim predznakom, naci ce se u "autu". Za moguce zaposjedanje mjesta u "proporcionalnom" dijelu buduceg parlamenta, prema slovu novoga zakona, odredjena je kvota od pet odsto od ukupnog birackog tijela, a ovaj limit prema realnom rasporedu snaga, ne moze doseci niti jedna nealbanska manjinska partija, iz jednostavnog razloga sto nece imati dovoljno glasova. Radi se, dakako, o partijama koje zastupaju politicke interese etnickih grupa cije se ucesce u ukupnoj populaciji mjeri brojkama izmedju dva i tri procenta. Tako, turska manjina u Makedoniji, prema poslednjem popisu broji nekih sedamdeset hiljada ljudi, Roma je oko pedeset hiljada, Srba nesto vise od 40 hiljada, Vlaha oko 30.000. Za Makedonce-muslimane i Bosnjake nema relevantnih pokazatelja, ali ni njihovo ucesce nije zanemarljivo. Ovako razdvojene brojke nisu impresivne, ali gledano kumulativno nisu ni male. Rijec je o cifri vecoj od 200 hiljada ljudi, mada neki ovdasnji politicari sugerisu da ih i vise od trista hiljada, dakle znacajnom procentu u ukupnoj populaciji koji ce, prema tumacenju manjinskih politickih lidera, ostati uskraceni za elementarno ustavno pravo da popunjavaju parlament i po proporcionalnom modelu.

Zagovornici novoga zakona, ali i najveci dio ovdasnje javnosti, medjutim, smatraju drugacije. Oni se drze cinjenice kako je Makedonija ustavno definisana kao gradjanska drzava i da se samim tim ne moze govoriti o bilo kakvoj diskriminaciji "malih" manjina. Posredstvom medija, ali i u raspravi u Sobranju ciji je aktualni clan, lider Saveza Roma Amdi Bajram, inace najglasniji i, u ovom slucaju, najistrajniji borac za manjinska prava, pokusao je ubijediti svoje kolege zastupnike kako cine nepravdu, buduci je Ustav jedno, a realnost drugo. Mada je ovdje protivno pozitivnim propisima formiranje jednonacionalnih stranaka, osim nekih izuzetaka, sve su velike politicke partije u Makedoniji ili "makedonske", ili "albanske", sto opet podrazumijeva da ce i povjerenje biraca biti odredjivano njihovim nacionalnim predznakom. Bajram je, takodje, podsjetio na iskustva nekih drugih "gradjanskih" drustava u kojima je za manjine obezbedjeno neposredno ucesce u zakonodavnoj vlasti, primjenom nekih drugacijih instrumenata. Uporni Amdi Bajram nije ishodio cak ni ozbiljnu raspravu o nekom od vec apliciranih modaliteta, a uspio je izazvati podsmijeh dijela javnosti.

Po svemu sudeci, lider Saveza Roma nije osamljen u svojim nastojanjima, pa je vec najavio kako ce, zajedno sa slicnomisljenicima iz ostalih partija manjinskog predznaka, traziti pravdu u evropskim institucijama. U ovome trenutku tesko je povjerovati da bi na legislativnom planu moglo sta promijeniti, sto opet apriori ne znaci da je politicka situacija manjinskih partija bas potpuno beznadezna. Jedne od mogusnosti za "ravnopravan" nastup na predstojecim izborima "dosjetio" se i sam Bajram i tako pokazao da mu, pored poslovne, ne nedostaje ni politicke inventivnosti. Prema vlastitim najavama, jedan od najznacajnijih romskih lidera u Makedoniji, pokusace politicare koji dijele njegova stanovista ubijediti da na predstojecim izborima nastupe zajednicki. Nacionalno bipolarna makedonska politicka scena, dobila bi tako jedan istinski novum, a pored dva postojeca, makedonskog i albanskog, bio bi formiran i treci politicki blok. Ova bi politicka grupacija artikulirala izborne interese nacionalnih manjina, osim albanske, a eventualnim ulaskom u parlament, zastupala bi specificne interese etnikuma, koji su najcesce zaboravljeni, buduci se medjunacionalni dijalog u ovoj drzavi uobicajeno odvija na razini makedonsko-albanskih odnosa. Ako nista drugo, bilo bi istinsko osvjezenje na ovim ukletim prostorima vidjeti Turke, Rome, Srbe, Vlahe, Makedonce-muslimane i Bosnjake okupljene oko istog politickog zadatka. A ko ce ga znati, to bi mozda moglo biti i inspirativno.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT