TAMNA STRANA ORDENA
Plavsiceva i cetnici
Banjaluka, 1 jun 1998. godine (AIM)
Cetnicki vojvoda Momcilo Djujic unio je novi rakol u srpski entitet i produbio krizu u njemu, pa cak i ozbiljno zaprijetio da ugrozi poziciju Republika Srpska i blagonaklonost, koju je sa predsjednicom Plavsic i premijerom Dodikom na celu, stekla kod medjunarodnih faktora.
Sta je Biljanu Plavsic motivisalo da u Ameriku, gdje je boravila u privatnoj posjeti Srbima u dijaspori, ponese "Orden Karadjordjeve zvijezde prvog reda" i uruci ga popu Djujicu, fasistickom kvislingu iz Drugog svjetskog rata? Zasto je to ucinila u trenutku kada je hrvatski predsjednik Franjo Tudjman, koji je svih ovih godina uzivao podrsku Evrope i svijeta, trpi ostre kritike medjunarodne zajednice zbog ranijeg sastajanja sa Dinkom Sakicem, zapovjednikom logora Jasenovac, koga je nedavno uhapsila argentinska policija?
Iako su zlocini koje je pocinio Sakic nemjerljivi sa onim koje je pocinio vojvoda Djujic, nesporno je da ce "Karadjordjeva zvijezda", koju je predsjednica Plavsic stavila na Djujicevu subaru, bitno uticati na unutrasnje odnose u RS, ali i na odnose Plavsiceve odnosno RS i medjunarodne zajednice.
Da bi prividno ublazila zlocine koje je pocinio Dinko Sakic, Hrvatska uveliko radi na prikupljanju dokumentacije, kojom bi najprije Americi, ciji je Djujic drzavljanin, posluzila kao valjan dokaz da je odlicnik Republike Srpske zlocinac. Plavsiceva je morala toga biti svjesna i kada je krenula u Ameriku sa "Karadjordjevim zavezljajem".
Takodje, kada se zna da ce Republika Hrvatska i zvanicno zatraziti ekstradiciju Momcila Djujica, ova avantura i neopreznost "srpske ledi" moze samo dodatno da ubrza njegovu isporuku Tudjmanovoj drzavi, u kojoj bi, za razliku od Sakica, bio i prije presude tretiran kao ratni zlocinac.
Slucaj Djujic nesumnjivo ce uzdrmati vec uzdrmanu neprirodnu koaliciju u parlamentu RS. Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH mogla bi da okrene ledja Plavsicevoj, ciji Srpski narodni savez u koaliciji sa Socijalistickom partijom RS i Strankom nezavisnih socijaldemokrata ne moze donijeti ni jednu odluku bez saglasnosti Srpske demokratske i Srpske radikalne stranke. Isto tako ne moze se ni suprotstaviti SDS-u i radikalima koji bi u slucaju bojkota bosnjackih poslanika, imali vecinu u parlamentu.
Eventualno pucanje neformalnog saveza sa Koalicijom za cjelovitu i demokratsku BiH, zbog rehabilitovanja cetnistva, Plavsiceva ne bi mogla uspjeti da nadoknadi ni igrajuci na kartu radikala, iako su oni zvanicni sljedbenici cetnickog pokreta. Ne pomaze ni to sto neki od njih, ukljucujuci i Nikolu Poplasena, na svojim prsima jos drze Djujiceva odlikovanja koja im je, uz njegov blagoslov, dodijelio Vojislav Seselj, kojeg se u medjuvremenu vojvoda sa Dinare odrekeo kao poslednjeg olosa. Radikali se u poslednje vrijeme polako distanciraju i od SDS-a, jer su napokon shvatili da iz sjene ne mogu izaci kao neciji privjesak.
I socijalisti kao ideoloski protivnici cetnickog pokreta, zamijeraju Plavsicevoj na ovom potezu ne manjom mjerom nego da je, primjera radi, odlikovala nekog njemackog vojnika koji je u Drugom svjetskom ratu sluzbovao u Hitlerovoj armiji i sijao zlo na prostorima bivse Jugoslavije.
Dodikovi socijaldemokrati nisu optereceni istorijom, kao socijalisti, ali je vise nego izvjesno da ne odobravaju najnoviji gest Biljane Palvsic. Premijer Dodik je potez predsjednice ocijenio kao 'licni cin iza koga ce on stati' i tako vjesto izbjegao bilo kakav sukob sa predsjednicom. Socijaldemokrati su na 'slucaj' ocigledno stavili tacku.
Ovaj potez Biljane Plavsic kao pozitivan, uz uvijek nedovoljno definisane radikale, ocjenjuje SDS, ali i istovremeno zali sto je to ucinila licnost kojoj je ta stranke zalijepila etiketu izdajnika nacionalnih interesa i 'srpstva vaskolikog', jer je svjesna da ce aktuelna predsjednica time pridobiti dio glasaca koji su na proslim izborima redovno podrzavali SDS i SRS.
Iz Plavsiceve je, ocito, nakon svih demokratskih poteza, ponovo progovorio srpski nacionalizam. On je sada kod nje izrazeniji nego kod pripadnika najtvrdjeg krila SDS. Jer, od pocetka demokratskih procesa, kada to nije javno ispoljavala, nacionalizam je u njoj tinjao i skupljao se kao u gradjanima bivse Jugoslavije izmedju dva rata. Dakle, ona se nije, niti ce se kada moci da odrekne nacionalizma. Kao sto to ne mogu ni Karadzic, Krajisnik i ostali koji su sa njom stvarali SDS, u cijem je temelju srpski nacionalizam najbrojnije tkivo. Bas kao i muslimanski u SDA i hrvatski u HDZ.
Nesumnjivo, predsjednica RS je ovim potezom "kupila" Srbe u dijaspori. Vjerovatno i obezbijedila znacajna sredstva za predstojecu izbornu kampanju Srpskog narodnog saveza.
Iz razmisljanja o motivima za odlikovanje Vojvode Djujica ne treba iskljuciti ni ono da je, mozda, sve ovo osmisljeno kao predizborni trik, uz odobrenje medjunarodne zajednice, kako bi na septembarskim izborima Srpski narodni savez pokupio sto vise glasova od "tvrdih Srba". Medjunarodnoj zajednici bi bilo lakse izaci na kraj sa Plavsicevom, nego sa Krajisnikom i Buhom, na primjer.
Rade Rastani