HADEZEOV NASRTAJ NA USTAVNI SUD

AIM, ZAGREB, 24.5.1998. Nakon serije potresa u hrvatskom drzavnom vrhu, izazvanih ponajprije aferom oko Dubrovacke banke, a zatim i "mladohercegovackom" burom na nedavnom Saboru HDZ-a BiH u Mostaru, sve je jasnije da vrh sada ulazi u permenentnu krizu vladanja. Dojam je da sada svaki dan donosi novo suocavanje s provalijom i da samo jedan krivi korak moze dovesti do vratolomije.

Posljednja afera koja trese drzavni vrh, razlikuje se od spomenute dvije po tome sto se nije dogodila spontano. Izazvala ju je sama vladajuca garnitura, slijedeci vec poznati model nacionalisticko-populistickih rezima da sami stvaraju probleme (faza podrazaja), da bi ih onda "rjesavali" (faza reakcije). U sredistu afere nasao se Ustavni sud, tocnije njegova odluka da proglasi neustavnim Zakon o uskladjivanju mirovina, za kojeg je izracunato da je proteklih nekoliko godina ostetio umirovljenike za otprilike 30 milijardi kuna. Rijec je o golemim sredstvima i kada bi ih drzava morala u kratkom vremenu u cijelosti vratiti, bez sumnje bi dozivjela financijski kolaps.

Predsjednik Ustavnog suda, Jadranko Crnic, izjavio je, medjutim, da odluka koju je donio ovaj Sud govori samo "o pravima, a ne isplatama". To ce reci da je Ustavni sud samo utvrdio da su prava umirovljenika prekrsena, a kako ce se njih obestetiti u to ustavni suci ne ulaze, jer znaju da se umirovljenicima mogu vratiti novci samo "prema mogucnostima". Ovom treba dodati, da je Ustavni sud vise godina drzao na ledu ustavnu tuzbu umirovljenika, i to bas s objasnjenjem da bi refundiranje oduzetih mirovina ugrozilo normalno funkcioniranje drzave u teskim uvjetima rata i poraca (na sto su umirovljenici s pravom prigovarali, priznaju to i nesluzbeno i sami ustavni suci, da je na Ustavnom sudu samo da brine o ustavnosti zakona, a ne o "stanju drzave i nacije").

No, sve to nije zaustavilo lavinu kritika koja je krenula iz vladajuceg HDZ-a prema Ustavnom sudu. Prema pisanju nekih nezavisnih novina, napad je dogovoren u samome Predsjednistvu HDZ-a, gdje je vjerojatno razradjena i strategija kampanje te precizna podjela uloga. Za mjesto obracuna odabran je Sabor (sto ne znaci da ce samo na tome i ostati), tocnije Odbor za Ustav, na kojem je usvojena odluka o promjeni propisa (Ustavni zakon o Ustavnom sudu), kojim se utvrdjuju nadleznosti Ustavnog suda. Pri tome je receno da Ustavni sud ne samo sto je prekoracio svoje ovlasti, ukidanje Zakona o uskladjivanju mirovina, nego je stvorio presedan da i ubuduce to radi kada ga je volja i koliko ga je volja.

Potpredsjednik Sabora, i odnedavno, vladajuce stranke, Vladimir Seks, izjavio je, naime, da je Ustavni sud spomenutom odlukom arbitrirao o "apstraktnim ustavnim normama o vladavini prava, o socijalnoj pravdi i socijalnoj drzavi". To je, navodno, neprihvatljivo jer se time Ustavni sud stavlja iznad svih ostalih grana vlasti, kao neprikosnoveni "arbitar" koji ulazi u "razrjesavanje interesnih politickih sporova", sto mu nije posao. Kada bi to sto tvrdi Seks bilo tocno, radilo bi se, bez sumnje, o ozbiljnom prekrsaju i nista drugo o krivici Ustavnog suda i njegovog predsjednika Crnica sigurno ne bi trebalo reci. Ali nije tako. Uz ovo, Crnic je optuzen da je prekrsio Ustav i time sto obavlja duznost predsjednika Crvenog kriza.

Pozivajuci se na ustavnu odredbu da predsjednik Ustavnog suda ne smije obnasati nijednu "drugu javnu duznost", Seks je javno zatrazio od Crnica da podnese ostavku "ili na mjesto predsjednika Ustavnog suda ili predsjednika Hrvatskog Crvenog kriza". Nije rekao sto bi mu bilo draze, ali to je iz dosadasnjeg toka kampanje ionako savrseno jasno. U izjavi koju je dao nekolicini novina, Jadranko Crnic je sarkasticno odgovorio da ima "duboko razumijevanje za te prigovore. Naime, duznost predsjednika Hrvatskog Crvenog kriza je pocasna, dobrovoljna i neplacena. Stoga razumijem one koji misle da treba obavljati samo dobro placene duzosti u nadzornim ili upravnim odborima. To sto ne razumiju da neplacena duznost u humanitarnoj organizaciji kao sto je Hrvatski crveni kriz nije javna funkcija koja bi mi bila zabranjena Ustavom, doista je njihova stvar."

Ovdje Crnic mozda jeste, a mozda i nije u pravu (jos prije zamjerku zbog dviju funkcija uputio mu je predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Cicak, a stanovite nedoumice oko ovoga ima i poznati nezavisni pravnik, ranije clan Vrhovnog suda, Vladimir Primorac). Ali, Crnic je na celu Crvenog kriza oko godine dana i nitko u vlasti to dosad nije "primjecivao", a kamoli protestirao zbog toga (iako se iz dobro informiranih izvora moze cuti da je Tudjman bio vrlo ljut sto je ranija predsjednica, poznata pjevacica Ruza Pospis-Baldani, inace kucna prijateljica obitelji Tudjman, smijenjena, a pogotovo sto je njen nasljednik Crnic izabran bez konzultacije s njime).

Ako je vec rijec o nespojivosti funkcija, puno je problematicnije sto je Crnic clan Predsjednickog vijeca, savjetodavnog tijela cije clanove imenuje sam predsjednik Republike. U HDZ-u se, dakako, nitko ne usudi predbaciti Crnicu to, puno diskutabilnije, ukrstavanje funkcija, iako bi se on ovdje sasvim tesko mogao obraniti. Neizravno, to je i sam priznao. Na upit novinara "Novog lista" da objasni svoje clanstvo u tom tijelu, Crnic je samo kratko rekao: "U tom tijelu nisam po vlastitoj volji." Ne bi bilo nikakvo cudo da je uvlacenje Crnica u Predsjednicko vijece bilo kukavicje jaje, kojim se svjesno zeljelo oslabiti njegovu moralnu i politicku vjerodostojnost, i kada zatreba to izvuci kao adut za njegovo rusenje.

To je tim vjerojatnije, sto se Ustavni sud nije sada prvi put zamjerio HDZ-ovom establismentu. Nista manje ljutnje, ali u vremenima kada pozicija vladajuce stranke ipak nije bila klimava kao sada, izazvale su odluke Ustavnog suda o ukidanju diskriminatornih odredbi na racun stanara u vojnim stanovima, brisanje isto tako diskriminatornih propisa o stjecanju drzavljanstva, zaustavljanje prisilnih delozacija, proglasavanje neustavnim smjenjivanje bivseg predsjednika Vrhovnog suda Krunislava Olujica, skidanje poreza na "pornografiju" splitskom tjedniku "Feral Tribune" itd. Sve ovo postepeno je punilo casu strpljenja, da bi presuda Ustavnog suda u korist umirovljenika napokon izbacila iz takta Tudjmana i pokrenula propagandnu kampanju protiv njega, iako mandat clanova Suda istjece dogodine, a sam Crnic izjavio je da se ne misli ponovno kandidirati.

Zbog toga vec ima spekulacija da je kampanja protiv Ustavnog suda mozda pokrenuta zato sto HDZ priprema izvanredne izbore (u redovnom roku, oni bi se imali odrzati koncem slijedece godine, a najkasnije pocetkom 2000.). Ti ce izbori, sve je jasnije, biti odsudan test za HDZ, uz veliku vjerojatnost da ih ne samo izgubi nego i da pretrpi poraz koji bi mozda doveo u pitanje i sam opstanak stranke. Zbog toga, Ustavni sud kojem HDZ vise nimalo ne vjeruje, on ne zeli vidjeti u blizini kada dodje taj cas odluke, i vrlo vjerojatno da ce se sadasnja kampanja ubrzano intenzivirati. Ipak, promjena ustavnog zakona o Ustavnom sudu naici ce na jednu veliku, tesko premostivu zapreku, jer mora biti donesena dvotrecinskom vecinom, a nista lakse nece biti ni s pokusajem smjenjivanja Jadranka Crnica (razrjesenje je moguce samo ako on sam to zatrazi, ako bude osudjen na zatvorsku kaznu i ako, po ocjeni samog Suda, izgubi sposobnost obavljati duznost).

Kao sto se vidi, rizici da kampanja ne uspije izraziti su, pogotovo ako u javnosti sazrije svijest da HDZ, koji optuzuje sve oko sebe da "destabiliziraju" drzavu, to najvise sam radi, a sada cak podriva i neke od kljucnih ustavnih institucija vlasti.

MARINKO CULIC