SKINHEADSI I POLICIJA SE VOLE

AIM, ZAGREB, 23.5.1998. Ako su zagrebacke noci odavno nesigurne za zivot, recentni dogadjaji pokazuju da ni dnevno svjetlo ne donosi mir hrvatskoj metropoli. Osim klasicnih mafijaskih razracunavanja koja zavrsavaju ubojstvima i nikad pronadjenim krivcima, Zagrepcani odnedavno svjedoce i sve cescim napadima skupine skinheadsa na njima, moglo bi se reci, klasicne mete - punkere, homoseksualce i lezbijke, crnce, ekologe... Ili, jednostavnije, na sve one koji su u skinheads "filozofiji" remetilacki faktor drzave ustrojene na fasistickim principima.

Najnoviji dogadjaj koji je dospio u javnost zbio se krajem travnja na najspornijem zagrebackom trgu - Trgu hrvatskih velikana, nekadasnjem Trgu zrtvama fasizma, kolokvijalno poznatom kao Dzamija. Skupinu biciklista koji su organizirali "Kriticnu masu", ekolosku akciju za cisci i ljepsi Zagreb, a koja se u subotnje podne okupila na Trgu, napala je oveca skupina skinheadsa, pri cemu je doslo do sukoba u kojem je jedan od biciklista zavrsio u bolnici. No, kako je iza te ekoloske akcije stajao "Attack", odnosno Autonomna tvornica kulture koja okuplja niz pojedinaca i nevladinih organizacija, sa sjedistem u Heinzelovoj ulici, skinheadsi se nisu zadovoljili samo tim napadom u najuzem centru grada, vec su se uputili i u njihove prostorije, trazeci "pedere, lezbijke i komuniste", ne bi li se i s njima obracunali. U Attackovim prostorijama pronasli su tek dvojicu mladica, koje su "lakse" iscipelarili, te netragom nestali.

Divljanje zagrebackih skinheadsa i sukobi s ostalim subkulturnim skupinama traje vec nekoliko godina uz, najblaze receno, mlaku reakciju policije. Sve je, u stvari, zapocelo 1995. godine, kada se najpoznatiji stanovnik popravnih domova za maloljetnike vratio iz kraceg boravka u Sloveniji. Medju zagrebackom mladezi poznat kao Fojs (sto mu je stvarno prezime) okupio je oko sebe grupu takoreci golobradih mladica sklonih najekscesnijem ponasanju, sto je oznacilo pocetak pravog rata medju zagrebackim subkulturama, u kojem su do danas nastradali mnogi pojedinci, cak i neki koji su se sasvim slucajno zatekli na njihovom putu.

Prema priznanju jednog anonimnog pripadnika skupine skinheadsa, medju njihove prve akcije ubraja se razracunavanje sa homoseksualcima koji su se do te 1995. godine okupljali u konobi Bacchus u blizini glavnog zeljeznickog kolodvora u Zagrebu. Prema priznanju doticnog, za tu su "akciju" cak imali (presutno?) odobrenje policije, koja je kasnije mlako negirala bilo kakvu suradnju sa skinheadsima. No, na te tucnjave i obracune nitko nije reagirao, i oni su zavrseni pobjedom skinheadsa. Nakon toga, Trg kralja Tomislava, odmah nasuprot glavnog kolodvor, postaje glavnim okupljalistem skinheadsa, ali i punkera, koji su u to doba zivjeli u dobrim odnosima. Blizina Centra Importanne, s trgovinama i kaficima koji rade cijelu noc, bila je dodatni mamac za pretvaranje Tomislavovog trga u njihovo okupljaliste, zbog mogucnosti kupnje jeftinog alkohola.

No, ljubav i tolerancija punkera i skinheadsa nije dugo trajala. Navodni punkerski pro-komunisticki stavovi nisu odgovarali netolerantnim skinheadsima, i sukob je bio neizbjezan. Pocetak

1. godine obiljezen je nizom sukoba medju punkerima i skinheadsima, u kojima se upotrebljava sve sto je pri ruci - sake, letve, metalne stange, pa cak i bejzbol-palice. Mnogi od sukoba odvijaju se pred ocima prolaznika, ali i policije, koja nemocno stoji i gleda vlastitu nemoc, pa cak i svoje nehtijenje da ista uradi. Punkeri, u potrazi za mirom, sele na Mazuranicev trg, ali mir je kratko trajao. Skinheadsi ih pronalaze i tamo, a tucnjave se nastavljaju sve zescim intenzitetom. Ni punkeri ne ostaju duzni. Ako vec skinsi upadaju na "njihov teritorij", onda im treba uzvratiti istom mjerom - smatraju punkeri, koji se sve bolje organiziraju i vracaju im istom mjerom - napadaju ih na njihovom teritoriju, na Trgu kralja Tomislava.

Rana jesen 1996. godine ostat ce zabiljezena po jednom od najsurovijih napada punkera na skinheadse, kad je, po pricanju jednog skinsa, grupa od 50-tak naoruzanih punkera pretukla petoricu skinsa. Opisujuci novinaru taj dogadjaj, doticni je skinheads ispricao kako su ih punkeri uhvatili, a potom im s klupa skakali na glave. Niz sukoba pretvara se u pravi mali rat, koji u maju prosle godine kulminira napadom skinheadsa na dvije punkerice na Mazuranicevom trgu. Jednoj od djevojcica slomljen je kuk i zadobila je potres mozga. Vecina tih dogadjaja zbiva se daleko od ociju policije jer ni jedni ni drugi ne zele prijaviti kad su pretuceni, vec pravdu uzimaju u svoje ruke. Prema priznanju policije, za pojedine su sukobe doznali samo ako je netko od pripadnika ovih skupina zavrsio u bolnici, pa su ih lijecnici prijavljali po sluzbenoj duznosti.

Tokom 1997. godine sukobi su se prosirili na cijeli centar Zagreba. Mnostvo se sukoba odigralo na trznici Dolac i na Opatovini, vecernjim okupljalistima zagrebacke mladezi. Tucnjave su se odvijale i na centralnom zagrebackom trgu, Trgu bana Jelacica, koji je jedno vrijeme bio okupljaliste skinheadsa. U tim je sukobima ozljede zadobilo i nekoliko "slucajnih prolaznika", koji se ni po kojem kriteriju ne mogu nazvati pripadnicima zaracenih skupina. Krajem 1997. policija iznosi statistiku prema kojoj je u prvih sest mjeseci zabiljezeno 156 tucnjava sa 286 sudionika sto, naravno, nije ni priblizno stvarnim brojkama.

Krajem studenog te godine u ranim vecernjim satima na Trgu bana Jelacica ozljedjen je osamnaestgodisnji punker Srdjan. On i njegov prijatelj sukobili su se s dvojicom mladica, pri cemu su, nakon lanaca, pendreka, suzavaca i bejzbol-palica, proradili i nozevi. Srdjanu su ozlijedjena prsa, pluca i slezena. Mjesec i pol kasnije, u bolnicu su dovezeni Kristijan i Danijela, skinheadsi. Kristijan je zadobio teske tjelesne ozljede, mnostvo modrica i slomljena mu je kost sake, dok je Danijela zadobila potres mozga prouzrokovan udarcem bejzbol-palicom u glavu. Grafiti po zagrebackim zidovima svjedoce o pojavi "skinhuntersa", grupe punkera udruzene u "Anti-fasisticki front", kojemu je zadatak obracunati se sa skinheadsima. Jos i danas na jednom od zagrebackih zidova stoji poruka Fojsu "Edo F. ubicemo te".

Sredinom sijecnja ove godine u zagrebackom predgradju Gornje Vrapce sukobilo se tridesetak osnovnoskolaca, i to pred zupnim uredom prije pocetka nedjeljne mise. Djeca su, ustanovilo se, osim lanaca, sipki i bejzbol-palica, u svoj arsenal uvrstila i mjenjace iscupane iz automobila, ali i sjekire. Za cijeli je sukob optuzena "skupina nesto starijih delikvenata koji haraju Gornjim Vrapcem". Dva tjedna kasnije, "Vecernji list" donosi tekst "Skinheadsi otkrili silovatelja djevojcica", nakon cega donacelnik zagrebacke policijske uprave zahvaljuje skinheadsima i istice kako se "na ovom primjeru vidi da policija dobro suradjuje" s njima, sto se vjerojatno moze ubrojiti u svjetske presedane - nije poznato da se ijedan policijski duznosnik u svijetu tako otvoreno pohvalio suradnjom sa kriminalcima koji se po novinama hvale obracunima sa strancima, punkerima, komunistima, homoseksualcima, crncima i svime "sto ne moze prihvatiti Hrvatstvo".

Nakon spomenutih dogadjanja na Trgu hrvatskih velikana, kada je i jedan policajac priznao da ga je iscipelarila skupina skinheadsa, Zagrebom je krenula prica o premlacivanju jednog osnovnoskolca. Prema toj prici, radi se o djetetu crne koze kojeg su u skoli premlatila dvojica skinheadsa. Djetetova majka zivi u strahu od moguce osvete i cijelu pricu nije prijavila policiji, koja pak bez prijave nista ne poduzima, tako da sluzbenih podataka o tom dogadjaju za sada nema, mada nema razloga ni sumnjati u vjerodostojnost izvora koji je to novinaru ispricao.

Iako mediji redovito izvjestavaju o sukobima unutar zagrebacke suburbije, o nasilju ciji su inicijatori poznati policiji koja ima podeblje dosjee o svakom od njih, policijska inertnost i necinjenje, a jos vise njihove zahvale skinheadsima, upucuju na zakljucak kako su oni u Hrvatskoj dobrodosli, mada njihovo ponasanje ugrozava ljudske zivote. Sto se pak skinheadsa tice, nakon izjava kako policija stiti punkere, navodno jer je i sin Vladimira Seksa punker, u nekoliko zadnjih izjava u novinama skloni su ustvrditi da je "policija shvatila za sto se oni bore", da ih "razumiju", jer i u "policiji su nasi decki, kojima je Hrvatska na prvom mjestu". Izopacenost u poimanju drustvenih vrijednosti tako se iz centara drzavne moci na najgori moguci nacin preselila medju "zlatnu zagrebacku mladez", koja neskolovana, kriminalna i s debelim dosjeima uspostavlja novi redarstveni poredak u kojem nema mjesta za one koji se ne ponasaju po njihovim uzusima. Nadleznima ocigledno jos nije doslo iz pete u glavu da je samohvala skinheadsa o prisustvovanju misama zadusnicama za Antu Pavelica najlogicnija posljedica govorenja o Dinku Sakicu kao "gospodinu". Pa kako bi im onda - kao sto rece jedan od pretucenih - bilo jasno da su skinheadsi s naci-ikonografijom negativna pojava za cijelo drustvo, pogotovo kad im zahvaljuju oni koji bi ih trebali dovesti u red?

MILIVOJ DjILAS