NATO DOLAZI

Poslije proslonedjeljnih razgovora Milosevica i Rugove, Makedonija ocekuje relaksaciju medjuetnickih tenzija i novi korak u priblizavanju zapadnim sigurnosnim strukturama. To su, inace, najvazniji ciljevi unutrasnje, odnosno vanjske politicke strategije zemlje.

AIM Skopje, 21.05.1998

Cinjenica da je lider kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova, pred prosli vikend, dijelio vec poslovicni dedinjski kanabe sa svojim ljutim neprijateljem jugoslovenskim predsjednikom Slobodanom Milosevicem, sa naglasenim olaksanjem primljena je u susjednoj Makedoniji. Mada se ovdje ne drzi kako ce ubuduce sve ici glatko u vezi sa rjesenjem krize oko Kosova, koja je opasno zaprijetila i stabilnosti makedonske drzave, prvi je korak docekan sa umjerenim optimizmom. Pocetak dijaloga, gledano ocima zvanicnog Skopja, podrazumijeva relaksaciju situacije na sjevernoj granici, a s tim i slabljenje medjuetnickih tenzija u Makedoniji, djelimice generiranih kosovskim glamatijasom. S druge strane, pak, nacin kako ce se ovaj proces dalje odvijati sugerise trajnije i intenzivnije prisustvo medjunarodne zajednice, posebno njene vojne komponente na terenu, sto, opet, garantuje kako je makedonska diplomatija sve blize ostvarenju svojih ambicija u vezi sa priblizavanjem zapadnim sigurnosnim strukturama.

Makedonska je vlada isti dan kad su se Milosevic i Rugova rukovali u Beogradu zvanicno pozdravila ovaj susret, naglasavajuci naravno ulogu koju je pri tome odigrala americka administracija i njen poklisar Ricard Holbruk, ali ne propustajuci uzgred napomenuti kako "inicijalni rezultati korenspondiraju sa makedonskim gledistima na rjesenje konflikta". Zvanicno Skopje je, mora se priznate, od samoga pocetka podrzavalo bezuslovni dijalog kao jedini nacin rjesenja kosovske krize i u tom smislu podrzavalo sve akcije koje je pokretala medjunarodna zajednica. Mada se ovom prilikom ovdasnji zvanicnici uzdrzavaju od bilo kakvih dodatnih komentara, valja podsjetiti kako je u dosadasnjim izjavama najvisih politickih predstavnika iz kruga etnickih Makedonaca, isticano kako se status Kosova ima rijesiti iskljucivo u granicama SR Jugoslavije, a ministar za spoljne poslove Blagoj Handjzijski je u nekoliko navrata, veoma rezolutno, precizirao i "u okviru Srbije".

Znakove otopljenja sa sjevera politicari iz albanskog etnickog okruzenja prihvatili su uglavnom zavisno od toga kako uobicajeno interpetiraju ljudsku djelatnost sto se zove politika. Mada se nisu zvanicno izjasnjavali, za lidere i aktiviste iz Partije demokratskog prosperiteta, inace koalicione partnere u makedonskoj vladi, ne bi se moglo tvrditi kako se protive Rugovinoj odluci da otputuje "na noge" Milosevicu. Pragmaticni sef partije Abdurahman Aliti ranije je, u nekoliko navrata, insistirao na dijalogu izmedju Pristine i Beograda. Ova partija, kao uostalom i najveci dio Albanaca iz Makedonije, smatra kako je samostalno Kosovo optimalno rjesenje za Albance i kako ova opcija proizilazi iz prirodnog prava tamosnjih Albanaca na samoopredeljenje, ali je do sada pokazivala spremnost da podrzi svaki stepen autonomije do kojega njihovi sunarodnicu dodju kroz pregovore. Ukoliko, pak, stvar krene "niz brdo", a to su transparirali u nekim obracanjima domacoj i medjunarodnoj javnosti i kroz mitinge podrske kosovskim Albancima, opet ce stati u odbranu njihovih interesa. Pripadnici Demokratske partije Albanaca, druge stranke po velicini i uticaju koja artikulira interese ovdasnje albanske manjine, a cija se aktivnost i na "domacem" i na "vanjskom" planu cijeni kao radikalna, nisu pokazali preveliko odusevljenje beogradskim samitom, posebno ne njegovim mogucim dometima. Partijski lider Arben Dzaferi, u jednom intervjuu provladinom dnevniku "Nova Makedonija", Rugovino "popustanje" kvalifikuje kao takticku pobjedu Slobodana Milosevica, buduci je on pred sustinsko pitanje spora "uspostavio barijeru" u obliku metodologije razgovora. Dzaferi dalje smatra kako se nada da jugoslovenski predsjednik ipak ima pogresnu strategiju i da sve sto pravi, pravi pogresno. Inace, sto se dometa zapocetog procesa tice, Dzaferi je uvjeren kako se tu ne radi o bilo cemu drugom nego o kupovini vremena, i to ne obostranoj, nego trostranoj. Pored Rugove i Milosevica vrijeme, navodno, kupuju i Amerikanci.

Zanimljivo je da se, izuzev Dzaferija, malo ko od ozbiljnih politickih subjekata bavi analiziranjem novonastale situacije iz ravni toboznje pobjede ili poraza dvojice glavnih licnosti citave price. Uglavnom se cijeni kako je to njihova stvar i kako ce i Rugova i Milosevic imati jos dosta posla da uvjere vlastite oponente u dobronamjernost i ispravnost svojih poteza. U tom smislu, ocekuju se i naredni koraci u vezi sa aktivnostima koje ce ici paralelno sa najavljenim pregovorima. Malo ko ovdje vjeruje da ce se sudbina Kosova i ubuduce rjesavati iskljucivo za "zelenim stolom". Uostalom, dogadjanja na terenu daju im za pravo, jer niti se famozna Oslobodilacka vojska Kosovo uzdrzava od svojih radikalnih metoda, niti jugoslovenske vlasti imaju namjeru povuci ekstremno jake i ekstremno entuzijasticne policijske, vojne i paravojne formacije. Pretpostavka da ce i pristinski i beogradski pregovaracki tim sa terena primati radikalne poruke i dodatne argumente u vidu dijaloga "preko nisana", za Makedoniju ostavlja otvorenim barem dva bitna pitanja: mogucu najezdu izbjeglica i jacanje sigurnosti vlastite granice i integriteta drzavne teritorije.

Oba su prisutna jos od samoga pocetka eskalacije aktualne krize na sjeveru, ali im se u ovdasnjim krugovima prilazi sa oprecnim predznacima. Prihvat potencijalnih prognanika i izbjeglica izaziva bezbroj kontroverzi jos od famoznog "koridora" za transfer ljudi u Albaniju, sto ga je prije tri mjeseca promovirao makedonski predsjednik Kiro Gligorov i one traju do dana danasnjeg. Neke naznake da se odredjeni broj zena i djece sa Kosova vec sklonilo u Makedoniju aktualizirane su prosle nedjelje u jednoj "Rojters"-ovoj vijesti koja se poziva na ministra za finansije Takija Fitija. Sam Fiti je kasnije demantovao ovu agenciju, a vladin portparol Zoran Ivanov, po ko zna koji put, ponovio je kako u Makedoniji zvanicno nema izbjeglica i kako su domacini prijavili samo nekih 100-200 gostiju sa Kosova. Metodologija kojom zvanicne vlasti broje "goste" sa Kosova i dosljedno insistiranje na medjunarodno prihvacenoj definiciji za sticanje izbjeglickog statusa, ipak ostavlja dovoljno prostora i za drugacije tumacenje. Slican je situacija i sa makedonskim planovima u vezi sa masovnom najezdom prognanika. Makedonski ministar za odbranu Lazar Kitanovski tako je za njemacku televiziju izjavio da njegova zemlja nije ekonomski sposobna da zbrine veci broj ljudi i kako moze eventualno "servisirati" njihov transfer u trece zemlje, ali je ambasadorica u Vasingtonu Ljubica Acevska tamosnjim novinarima potvrdila da ce Makedonija "definitivno imati veliki broj izbjeglica", da se za njihov prihvat sprema, te da su "identificirana mjesta gdje se oni trebaju smjestiti". Najveci broj Makedonaca smatra da bi bilo najbolje da naredni dogadjaji uopste ne presudjuju o tome ko je od makedonskih zvanicnika bio u pravu.

Koliko god se zvanicno Skopje pribojava talasa izbjeglica, cini se u istoj razmjeri ima "pozitivnu emociju" prema razvoju situacije na planu vlastite bezbjednosti. Pretpostavljeni dugotrajni pregovori, praceni nasilnickim argumentima sa terena, podrazumijevaju i medjunarodno vojno prisustvo u regionu. Zato je Makedonija, po svemu sudeci, vec ishodila produzenje mandata mirovnih snaga UN koje su trebale definitivno da se povuku sa posljednjim danom ovoga ljeta. Vrlo je vjerovatno da ce vojni dio sadasnje misije UNPREDEP-a ubuduce biti jos naglaseniji. Isto tako, NATO-vi vojni eksperti u svojim planovima oko stabilizacije regiona razmisljaju o jacanju odbrambenih sposobnosti makedonske Armije, ali i oko "transformacije makedonskog tla u stalni logor za vjezbe NATO-a".

Nekima se, naravno, nece dopasti pojam "logor", ali sta je, tu je. Razvoj situacije na Kosovu, naravno ukoliko se ovaploti posetni optimizam definisam susretom Milosevic-Rugova i stvari ne izmaknu kontroli, mogao bi vise nego dobro doci susjednoj Makedoniji. Pored relaksacije medjuetnickih tenzija sa obe strane granice, zahvaljujuci Kosovu, mogao bi se ubrzati proces priblizavanja ove zemlje bezbjednosnim strukturama Zapadne alijanse, sto se ovdje smatra jednim od najznacajnijih ciljeva vanjskopoliticke strategije.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT