Ratni bubnjevi

aim/pod/pubs/zi

**CRNA GORA-SRBIJA, nakon MIlosevicevog puca

***Ratni bubnjevi

Tekst:

Smjenom saveznog premijera dr Radoja Kontica, uprkos ostrom protivljenju zvanicne Crne Gore, Milosevic je uzrokovao najtezu ustavno-politicku krizu savezne drzave od njenog nastanka. Skupstina Crne Gore je, odmah nakon ekspresnog premijerskog ustolicenja Momira Bulatovica, vjernog vozdovog covjeka, bila prinudjena na hitnu reakciju u cilju zastite vitalnih crnogorskih interesa ugrozenih postupcima zvanicnog Beograda. Sve sadasnje i buduce odluke Skupstine SR Jugoslavije crnogorski parlament proglasava nelegitimnim i neobavezujucim za Crnu Goru, jednostavno je formulisao Svetozar Marovic vecinsku volju unutar Skupstine ove republike.

Ukratko - Savezna republika Jugoslavija, postavljena na temeljima zabljackog Ustava iz 1992. godine prakticno je prestala da postoji. Zajednistvo Srbije i Crne Gore danas se ogleda jedino u postojanju jedinstvene monete, a svi drugi bitni elementi funkcionisanja savezne drzave - vodjenje spoljne i unutrasnje politike, funkcionisanje Vojske Jugoslavije, pravci ekonomske strategije, pitanje granica - neuralgicne su tacke razdora dvije clanice savezne drzave.

U jednoj saveznoj drzavi danas prakticno egzistiraju dva politicka i ekonomska sistema i to ne izgleda odrzivo na duzi rok. Izgleda da je bio u pravu predsjednik crnogorske Skupstine Svetozar Marovic kada je, prije najavljene smjene Kontica, upozorio da to moze biti kraj legalne Jugoslavije.

Kako ce funkcionisati ta druga, nelegalna SRJ, u kojoj je Crna Gora izopstena iz zone odlucivanja niko sada ne moze predvidjeti. "SRJ je brutalno napadnuta sa samog svog vrha, od strane Slobodana Milosevica, njegovih koalicionih partnera u Beogradu i placenih slugu u Crnoj Gori", rekao je Predsjednik Crne Gore Milo Djuklanovic, dan nakon proglasenja Momira Bulatovica za novog mandatara Savezne vlade. Djukanovic smatra da su organizatori smjene premijera Kontica konacno skinuli masku sa svog toboznjeg jugoslovenstva, te da posljednjim cinom Milosevic i njegovi trabanti u Crnoj Gori pokazuju da im nije stalo ni do Srbije ni do Crne Gore.

Uocljivo je da lideri DPS-a, barem u javnim nastupima, jos ne gube nadu u buducnost zajednicke drzave i da pokusavaju politicki profitirati pred parlamentarne izbore. Ipak, niko ne moze sa sigurnoscu predvidjeti dalji tok dogadjaja. "Rekla sam predsjedniku SRJ da ova vrsta provokacije u odnosu na Crnu Goru predstavlja nagrublji atak na saveznu drzavu i da ugrozavajuci ravnopravnost Crne Gore u federaciji Milosevic vodi ovu zemlju necemu sto moze biti vrlo rizicno po njenu buducnost", saopstila je predsjednik DPS-a Milica Pejanovic-Djurisic, nakon povratka iz Beograda i bezuspjesnih razgovora sa Milosevicem.

No, osim borbe protiv najljuceg protivnika u izbornoj kampanji - SNP-a - celnici crnogorske vlasti sada su prinudjeni da hitno grade liniju odbrane od Bulatovica, koji Crnu Goru sada ugrozava sa pozicije saveznog premijera. Jasno je da Bulatovic nije iznenadno dobio mandat saveznog premijera da bi brinuo o dinaru ili socijalnoj politici. Brzina kojom je ustolicen u saveznoj fotelji upucuje na zakljucak da se Milosevic nalazi u vremenskoj oskudici i da je prakticno prinudjen da povlaci iznudjene poteze. Nema druge: izmjestanje Bulatovica na saveznu funkciju, i to samo trinaest dana pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori, svjedoci da ni Milosevic, ali ni njegovi puleni u Crnoj Gori, ne vjeruju u realnost izbornog uspjeha.

U suprotnom, savezni predsjednik bi mirno sacekao izbore 31. Maja i, u slucaju Bulatoviceve pobjede mnogi akutni njegovi problemi bili bi rijeseni. Jer, pobjeda SNP omogucila bi Bulatovicu da vecinom u Skupstini neutralise ili ponisti sve dosadasnje poteze aktuelne crnogorske vlasti, a jedan od vec najavljivanih poteza bio bi ponistenje predsjednickih izbora i smjena Djukanovica sa funkcije koju je do skora sam Bulatovic obavljao. Dakle, tada bi Milosevic ponovo mogao, bez vecih problema, kontrolisati Crnu Goru.

No, zelje su jedno, a realnost je ocito drugacija. Prema posljednjim istrazivanjima, Bulatovicev SNP sve ocitije zaostaje za trojnom koalicijom predsjednika Djukanovica i zato je Milosevicev potez, iako ocajnicki, prakticno jedini moguci u datoj situaciji. Ima rezona u zurbi da se promovise Bulatovic za novog mandatara, jer povlacenje u Beograd - nakon izbornog poraza

• ni predsjedniku SNP, a ni saveznom predsjedniku ne bi puno znacilo. Djukanovic i njegovi, osim predjednicke fotelje vec bi zauzeli vlast u parlamentu i iz Beograda se ne bi moglo uticati na poteze crnogorske vlasti. Ovako, Milosevic se nada da ce vjestacki popraviti Bulatovicev rejting, da do kraja kampanje predsjednik SNP nastupa sa pozicije vlasti, kao vrhovni savezni funkcioner, ne bi li se tako osokolile njegove vec posustale pristalice.

Ne treba zaboraviti i drugu varijantu scenarija koji je mozda osmislio Milosevic: reprizu januarskih zbivanja, i u slucaju po njega nepovoljnog izbornog rezultata, ponovno izazivanje haosa u Republici - sto bi mu bio "opravdan razlog" za uvodjenje vanrednog stanja. Ovonedjeljnim odlukama saveznog parlamenta Bulatovic je, doduse samo na papiru, postao najsnaznija politicka licnost SRJ - covjek koji potpisuje odluku o uvodjenju vanrednog stanja. Osim toga, seobom u Beograd Bulatovic se oslobodio svog najveceg protivnika - vlastitog straha - i ne treba sumnjati u njegovu zelju da se osveti Crnoj Gori i samom Djukanovicu za sva ponizenja u posljednjih godinu dana. Odluku ipak nece donijeti Bulatoviceva srdzba, vec covjek koji ga je i postavio - Milosevic.

Istini za volju, Crna Gora osim politickih aduta i nema efikasan mehanizam odbrane od direktnog nasrtaja zvanicnog Beograda. Pogotovo ako zaista bude smijenjen nacelnik Gneralstaba vJ Perisic i Milosevic se odluci za radikalnu varijantu - da Vojsku Jugoslavije izvede iz kasarni. Iako je od januara crnogorska policija znatno opremljenija i brojnija (aktivirano je, procjenjuje se, oko 1000 penzionisanih policajaca), niko u Crnoj Gori nije zaista spreman na frontalni obracun i prolivanje krvi. Jer, s razlogom se vjeruje da bi u svrhu izazivanja haosa Bulatovic I Milosevic naoruzali i upotrijebili prvenstveno ekstremne pristaliuce SNP, koje u Djukanovicu vide "seperatisticku opasnost". Zebnje rastu i usljed najave velikih manevara u Crnoj Gori, predvidjenih za 6.Jun.

Mnogi zato odavde gledaju van granica Crne Gore, nadajuci se efikasnoj akciji medjunarodne zajednice na odvracanju Milosevica od zelje da pokori manju federalnu clanicu savezne drzave. Sef americke delegacije u Beogradu Ricard Majls urucio je, dan nakon sto je Kontic smijenjen, specijalnu poruku drzavnog sekretara SAD Medlin Olbrajt. Crnogorska televizija pozurila je da tu vijest plasira u prvim minutima Dnevnika, ali ne objavljujuci sadrzinu pisma. Ipak, dan kasnije je "iz dobro obavijestenih izvora" procurelo da su SAD Djukanovicu obecale efikasnu podrsku ukoliko Milosevic bude izazivao nasilje u Crnoj Gori.

To je, bez dileme, ohrabrujuci znak za crnogorsku vlast, ali ne treba zaboraviti iskustva Hrvatske i Bosne: tamo je, uprkos gromoglasnih najava, americka "konjica" stigla suvise kasno, kada je palo stotine hiljada zrtava. Zato ako crnogorska vlast, u interesu zastite Crne Gore, zaista hoce neutralisati pritisak Beograda potreban je, osim medjunarodnog faktora podrske, i unutrasnji konsenzus svih demokratskih snaga. I to odmah nakon izbora. Jer, prica nece biti zavrsena samo objavljivanjem rezultata. Milosevicu je kontrola Crne Gore ocajnicki potrebna. Talas promjena u Crnoj Gori mogao bi u dogledno vrijeme destabilizovati i njegove pozicije.

Crnogorska se prica, mozda, nece zavrsiti prvih dana juna. Milosevic i njegovi ljudi u Crnoj Gori borice se do kraja, jer za njih je ovo pitanje politickog opstanka, a mozda bas i bukvalno pitanje zivota I smrti. A poznato je da ocajnici nemaju sta da izgube. To je ono sto moze biti opasno po Crnu Goru.

Drasko DjURANOVIC (AIM, PODGORICA)