STREMLJENJE KA SAMOODRZIVOM RAZVOJU

Efekti donatorskih konferencija o BiH

AIM, SARAJEVO, 19.5.98. Rezultati cetvrte Donatorske konferencije o obnovi i razvoju Bosne i Hercegovine, odrzane nedavno u Briselu, nadmasili su svaka ocekivanja. Ne samo da je planiranih 1,1 milijarda dolara obezbijedjeno, vec je ta suma premasena za 150 miliona dolara. Nagrada je to, kazu pomni analiticari, BiH za zajednicki nastup na Konferenciji drzavne i delegacije dva entiteta, sto je donatorima - iz oko 50 zemalja i vise od 30 medjunarodnih organizacija - ulilo nadu da je nasa drzava napokon krenula tokom kojim vec dvije godine pokusava da je usmjeri medjunarodna zajednica. Time je od obecane pomoci svijeta od 5,1 milijardi dolara BiH sada obezbijedila nesto vise od 80 procenata.

Dakle, bespovratnih milijardu i 250 miliona dolara trebalo bi poceti priticati u avgustu ove godine (70 odsto u Federaciju a 30 odsto u Republiku Srpsku) i oni ce biti utroseni u pet kljucnih prioriteta: povratak izbjeglica i raseljenih osoba, reformu ekonomskog sistema i jacanje institucija, izgradnju sistema infrastrukture, otvaranje novih radnih mjesta i omogucavanje da drzava na svim nivoima ubere vlastite prihode.

Po ocjeni sefa misije Svjetske banke u BiH, Rory O Sullivana,

1. je kljucna godina u BiH, jer se mora poceti sa rekonstruiranjem ekonomije na trzisnu i to na isti nacin kako je to uradjeno u Madjarskoj, Ceskoj i Slovackoj, a u narednih 12 sedmica ocekuje se i pocetak procesa privatizacije.

Dok su se predstavnici Evropske unije na Konferenciji zalozili vise nego do sada za osposobljavanje BiH za samostalni makroekonomski razvoj, ali ukazujuci i dalje na potrebu donatorstva i humanitarne pomoci i u narednoj (petoj) godini svjetske pomoci, eksperti Svjetske banke nisu propustili priliku da u Briselu ukazu i na ekonomski rast u posljednje dvije i po godine. Mada je taj bosanskohercegovacki rast bio zasnovan na donacijama i na niskim polaznim osnovama, on je ipak ocijenjen izvanrednim, uprkos cinjenici da je otvoreno manje radnih mjesta od predvidjenog broja. Predstavnici medjunarodne zajednice prognoziraju da ce u ovoj i narednoj godini BiH uci u novu eru drustveno-ekonomskog razvoja i time stvoriti mogucnosti za samostalan ukupan razvoj u 21. stoljecu.

Pet kljucnih oblasti u koje ce biti utrosen novac sa ovogodisnje konferencije poznati su, ali je po povratku iz Brisela premijer Federacije, Edhem Bicakcic, obecao je da ce vise novca nego do sada biti utroseno u projekte transporta (zeljeznice prije svega), zatim u industrijske kapacitete i infrastukturu. Upravo u tim oblastima ocekivati je najvise i otvaranje novih radnih mjesta, sto ce povecati ukupnu zaposlenost.

U svim dosadasnjim analizama donatorskih konferencija o obnovi i razvoju BiH sira javnost je malo upoznata sa utrosenim iznosima. Jer, jedno je odobriti a drugo potrositi novac. Zato javnost interesuje u sta su najvise ulozene donacije, ko je najvise dao para i sl. Djelimicni i povremeni izvjestaji o utrosenom novcu sa donatorskih konferencija djelimicno su i prezentirani, ali su izazvali buru negodovanja, poput nedavnog u Parlamanetu Federacije. Ne ulazeci u razloge izostavljanja ukupnih efekata utrosenih donatorskih sredstava, zelimo ovaj put ukazati na najnoviji izvjestaj Svjetske banke (koja se kad je rijec o donatorskim prilozima bavi ekonomskim i finansijskim pitanjima). U Projektu prioritetne rekonstrukcije BiH iz februara 1998. godine, dakle dvije godine nakon pocetka njenih operacija i na polovini cetvorogodisnjeg programa rekonstrukcije, Svjetska banka daje detaljan pregled svojih dosadasnjih ulaganja u BiH. Trenutno ona u nasoj drzavi realizuje 20 projekata sa ukupnim troskovima milijardu i 460 miliona dolara, u sta su ukljuceni i iznosi drugih sufinasijera. Sama cinjenica da ova finansijska institucija ulaze novac u sirok spektar djelatnosti (deminiranje, infrastruktura, industrija, poljoprivreda, energetika, zdravstvo, obrazovanje i pomoc zrtvama rata) ukazuje na studiozan pristup obnovi i izgradnji BiH. Ovim projektima Svjetska banka je privukla i novac drugih medjunarodnih institucija, sto je rezultiralo efektima i na Cetvrtoj donatorskoj konferenciji. U 20 pomenutih projekata Svjetska banka je u dvije protekle godine odobrila 434,6 miliona dolara (i gotovo sve utrosila) od cega je 25 miliona bespovratno, a ostalo su povoljni zajmovi sa rokom otplate od 34 do 40 godina. Ostalo (od l,46 milijardi dolara) cine sredstva drugih finansijera koja se plasiraju preko Svjetske banke.

Kada se posmatraju projekti koji se finasiraju novcem Svjetske banke i ona kojim ova institucija upravlja, dolazi se do zakljucka da se najvise para ulaze u rekonstrukciju elektricne energije, obnovu transporta i ukupan hitan oporavak.

Napominjuci da je prije rata BiH proizvodila 13.090 GWh elektricne energije u 13 hidro i 12 termoelektrana, u Izvjestaju o prioritetu rekonstrukcije se istice da je projekat hitne rekonstrukcije elektricne energije pokrenut kako bi se ponovo uspostavilo snabdijevanje strujom do prihvatljivog nivoa u vecim gradovima i vitalnoj industriji uz povecanje proizvodnje uglja potrebnog za termoelektrane, zatim obnovila distributivna elektricna mreza i obezbijedilo prestrukturiranje sektora elektricne energije. Jednostavnije receno, obnovljene su - ili su u toku - elektrane u Grabovici, Jablanici, Jajcu, Mostaru, Tuzli, Kaknju i Ugljeviku, saniraju se rudnici u Tuzli, srednjoj Bosni i Ugljeviku. Za ove i druge radove Svjetska banka ulaze 196,4 miliona dolara.

U hitni oporavak transporta Svjetska banka ulaze 184 miliona dolara u sanaciju 200 kilometara puteva, rekonstrukciju 12 prioritetnih mostova, opravku tunela, izgradnju puteva i njihovo odrzavanje. Zatim finansira nabavku opreme za zeljeznicu i izvodjenje gradjevinskih radova na njoj, te ulaze u oporavak civilne avijacije i gradskog transporta u BiH.

Kada je rijec o projektu hitnog oporavka, vrijedan paznje je podatak da je od ukupnih programa vrijednih 160 miliona dolara vec 90 odsto realizovano. Novac je utrosen za obnovu tesko ostecenih industrijskih objekata, uspostavu strukture vlasti predvidjenih Ustavom BiH, a sanirani su i kljucni infrastrukturni objeketi te ublazene nevolje s kojim se susrece stanovnistvo nakon rata. Prevedeno na svakodnevni jezik to znaci da je pomenuti novac utrosen za pruzanje tehnicke pomoci vladinim institucijama (Central banka, Ministarstvo za trgovinu i ekonomske odnose, Federalna bankarska agencija za nadzor i Federalna uprava za carine i porez, zatim u razvoj malih i srednjih preduzeca, uvoz kriticne robe, hitne socijalne fondove i sl.

Vrijedni pomena su i projekti hitnog pokretanja industrije u koju je ulozeno 50 miliona dolara, krediti za prelazni period (110 miliona), uklanjanje mina (67 miliona), rekonstrukciju stambenog fonda (60 miliona), projekti pomoci obnove i dr.

Vec sada je jasno da programi rekonstrukcije nece moci biti trajni pokretaci rasta u BiH i ocekivati je - i prema najavama sa Cetvrte donatorske konferencije - da ce se ovaj vid pomoci u sljedecim godinama smanjivati. Vec 1999. godine od 5,1 milijarde dolara ostalo je da se obezbijedi jos nesto manje od milijarde dolara, a vec 2000.godine pitanje je koliko ce BiH dobiti pomoci od svijeta. Istina, i u narednim godinama bice jos potrebno da donatori ulazu u obnovu i razvoj, ali BiH mora poceti i sama da gradi samoodrzivi razvoj oslanjajuci se vise na vlastite izvore novca. Koliko ce u tome uspjeti, zavisi od odobrenih dodsadasnjih sredstava ali i njihove efikasnosti.

Nema sumnje da izvjestaji o utrosenim donacijama - poput onog iz Svjetske banke - mogu u mnogome pokazati buduce pravce razvoja BiH i mogucnosti stremljenja ka njenom samoodrzivom razvoju.

Raif CEHAJIC (AIM, SARAJEVO)