DA LI SU SE TUDjMANU DESILE PALE

Nakon Sabora Hrvatske demokratske zajdenice BiH

AIM, SARAJEVO, 19.05.98. Izbor Ante Jelavica za novog predsjednika HDZ BiH, usprkos naredbe iz Zagreba da se na to mjesto nakon Perinovica, Kljuica, Brkica, Bobana, Kordica i Rajica postavi federalni ministar zdravlja Bozo Ljubic (inace, brat stalnog HDZ parlamentarnog prvaka Mariofila Ljubica) - doima se prvim otkazivanjem poslusnosti zapadnih Hercegovaca. Odnosno, kako se u medijima vec uobicava reci, "povjesnim Ne" predsjedniku svih Hrvata, Franji Tudjmanu. Virus otpora matici, predocen kroz pokusaj vodjenja samostalnije politike, inficirao je dakle nakon SDS-a i vodecu stranku u Hrvata BiH. Mostarskim je Saborom stranka, prepoznatljiva po kontinuiranoj politici homogenicazije nacije i njenoj teritorijalizaciji u regiji gdje se bilo kakva drukcija opcija nije mogla cuti, pokrenula vrh ledenog brijega svojih sigurnih buducih previranja.

No, promatrati novog lidera HDZ BiH kao predstavnika eventualne liberalne opcije koja ce se uz suprotstavljanje Tudjmanu okrenuti kooperativnosti, Daytonu i zajednickoj drazvi BiH, naspram porazenog Ljubica koji je, navodno, trebao nastaviti sprovodjenje Tudjmanove politike anektiranja dijela BiH - suvise je uprostena teza koja moze zadovoljiti tek mastu politickih analfabeta. To prije sto su i dosadasnje price o frakcijskim borbama unutar HDZ BiH, predocene kroz navodnu "probosansku" i ekstremnu "hercegovacku" struju, vecinom inskonstruirane u sarajevskim kabinetima zarad pravdanja osmogodisnje koalicije vladajuce stranke u Bosnjaka s "hercegovackim djeliteljima BiH". Jer, u svim godinama postojanja HDZ BiH nije zabiljezena nikakva politicka autohtonost te stranke, niti po pitanju nacije, ni religije, ni drzave sto su bili deklarirani postulati osnivanja i ovog nacionalnog politickog pokreta. Cak stovise, u cilju sprovodjenja politike s Pantovcaka, suzbijana je i degradirana stoljetna povjest Hrvata bosanskog tla, e da bi im zauzvrat HDZ iznova obecavala iluziju o zajednickoj domovini s Hrvatskom. Nepristajanje na ovakvu politiku stranke moglo je znaciti samo odlazak iz njenih redova i disidentsvo kojem su pribjegli cak i pojedini lideri HDZ BiH, a nikako stvaranje tzv. liberalne frakcije unutar stranke. Uostalom, njen politicki kontinuitet iznova je potvrdjivan redanjem tolikog broja stranackih predsjednika (u prosjeku svaki je plesao samo jedno ljeto), a da se politicka opcija nije bitnije mijenjala.

Dakle, tipovanje na Jelavica kao demokratu koji ce, kako sam veli, rekonstruirati HDZ u istinsku prozapadnu stranku, isuvise je nerealno. To prije sto se radi o osobi ciji je vrijedonosni sustav omedjen vojnickim prosudbama, a ne kvalitativnim politckim promisljanjem. No, da ce se on obresti u nekoj vrsti prociscavanja redova HDZ BiH, i prvih pokusaja samostalnijeg odlucivanja u odnosu na Zagreb - ne treba sumnjati.

Oglusit se, nakon toliko godina, o Tudjmanove zelje te pristati na moguce anatemiziranje od strane matice i eventulalne sankcije razljucenog idejnog tvorca, ne znaci nista drugo no klasicnu rekaciju straha zbog otpocete sumnje u tvorcevu privrzenost ideji. Zvanicni Zagreb se vec dulje vremena suocava sa slicnim problemima na koje je nailazio Milosevic u vrijeme prvog paljanskog samara i pokusaja "preuzimanja stvari u svoje ruke". Pritisak i stalna prijetnja medjunarodne zajednice zbog HDZ-ovske nekooperativnosti u BiH ne jenjavaju; povratak hrvatskih Srba dovodi u pitanje gotovo ostvarenu etnicki cistu drzavu; nacin upravljanja drzavom i posljedice nelegalne privatizacije ojacali su nezadovoljstvo gradjana do te mjere da iole slobodniji izbori mogu imati porazavajuci ucinak za HDZ u Republici Hrvatsoj. Ako se tomu doda nedavna smrt jedinog istinskog patrona zapadne Hercegvine Gojka Suska, te lose zdravstveno stanje samog predsjednika Tudjmana, zabrinutost i strah be-ha hadezeovaca od maticinog dizanja ruku i prepustanja HDZ BiH njihovoj sudbini u cilju spasavanja Zagreba, odnosno vlastite koze - sasma je opravdan.

Nekrofilijsko prizivanje Tudjmanovih izaslanika na Saboru, Ivica Pasalica i generala Ljube Cesica Rojsa, na ime preminulog ministra Suska trebao je biti signal sabornicima HDZ BiH da nisu ostavljeni i da se njihov zastitnik za zivota slozio s neminovnoscu njihovog ostanka u BiH. No, poruke da se pokojni ministar sada "sigurno prevrce u grobu" dozivljene su od strane dijela HDZ BiH na sasma drukciji nacin: Jelavic je svoje neodustajanje od kandidature i nakon ultimativnog zahtjeva gostiju iz Zagreba obrazlozio upravo slijedjenjem ideje Gojka Suska! Aludirajuci na sudbinu SDS-a koju ne zele osjetiti na svojoj kozi, Jelavic je indirektno pokazao da "povijesno Ne" upuceno Tudjmanu predstavlja zapravo NE medjunarodnoj zajednici i Daytonskom sporazumu. Pri tome je za put obrane od demokratizacije "Herceg-Bosne" i njene daytonske sudbine izabran put izolacije i ukopavanja u svoje carstvo, cak i po cijenu sukoba s maticom.

Nekadasnji paljansko-beogradski nesporazumi pokazuju, medjutim, da takav razvoj dogadjaja neminovno dovodi i do politicke diferencijacije unutar redova matici neposlusne stranke, sto za posljednicu moze imati i konacno pravljenje prostora za radjanje alternative totalitaristickoj politici nacionalnog centra. Time Jelavica, bez obzira na sture politicke sposobnosti, ceka najvrelija stolica lidera HDZ BiH, te period prvog istinskog unutarstranackog frakcionastva, pa i napustanja broda ciji je kurs postao neizvjestan. Najavljene ostavke visokih stranackih duznosnika, o kojima se kuloarski govori, postaju time potvrda krunjenja posljednje nacionalisticke bastilje u BiH.

Drazena Peranic (AIM, Sarajevo)