SKRIVENE ILI TEK NAJAVLJENE PUKOTINE?

Peti sabor HDZ BiH

AIM, MOSTAR, 18.05.98. Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ), proteklog je vikenda na 5. Saboru odrzanom u Mostaru za novog predsjednika izabrala Antu Jelavica, aktualnog, federalnog ministra obrane. Jelavic je rodjen 21.8.l963. u selu Potprolog, Hercegovina, gdje je zavrsio osnovnu skolu. Srednje i fakultetsko obrazovanje stekao je u Zagrebu. Clan je HDZ-a od 1990. godine. Kao dragovoljac u postrojbama ZNG-a sudjeluje u odbrani juznog bojista. Ima cin generala pukovnika HVO-a.

Za potpredsjednike stranke izabrani su Kresimir Zubak, clan predsjednistva BiH, te zupanijski aktivisti Jozo Maric, Dragan Covic i Pero Skopljak.

Izborom Ante Jelavica, HDZ se prvi put od svog postojanja, javno usprotivila zvanicnom Zagrebu. Istinsko ili prividno "ne" volji vrhovnog poglavarstva HDZ-a u Zagrebu, izreceno je povodom kandidature dr Boze Ljubica, federalnog ministra zdravlja, na mjesto prvog covjeka HDZ-a BiH.

Pomalo nevjerovatno se doimao sam izborni cin novog predsjednika stranke. Pogotovo u dijelu u kojem je uz sva nastojanja Predsjednistva HDZ-a, koje je kandidovalo Ljubica, pravi debakl, bar naizgled dozivio, Tudjmanov savjetnik Ivic Pasalic, u pokusaju da spasi jedinstvo stranke. Odnosno, da Ljubic bude i prodje kao jedini kandidat, nako sto je podrskom od pedeset potpisnika naknadno, na samom Saboru, nominiran i Jelavic.

Na Jelavica, u HDZ-ovskim redovima, posebno one hercegovacke struje tipovalo se vrlo ozbiljno od momenta kada je od kandidature odustao Dragan Covic, zog profesionalnih obaveza. Ipak, mnogo vise zbog toga sto nije bio dovoljno po volji Tudjmana.

"Tudjman podupire kandidaturu Boze Ljubica, cime se ne umanjuje vrijednost drugog kandidata, niti njegov udio u domovinskom ratu"- rekao je Pasalic zamolivsi i pozvavsi delegate Sabora da uvaze pomenuti prijedlog. Nisu pomogli ni vapaji generala Ljube Cesica Rojsa, koji je u ime Tudjmana ali i kao izaslanik, kako je rekao, pokojnog ministra obrane R Hrvatske Suska, od Jelavica zatrazio da osustane od kandidature.

I umjesto ocekivanog Jelavicevog odustajanja, od kandidature se, dzentlmentski oprasta Ljubic. Razumljivo, ako se imaju u vidu sva ona desavanja, iza kulisa, prijetnje i ucjene koje su, kako se moglo cuti od visokih HDZ-ovih duznosnika, pratile Ljubicevu kandidaturu.

Ljubic je, kao covjek iz sjene, kako se tvrdilo u ovdasnjim HDZ-ovskim krugovima, nominiran za celnu funkciju sa najviseg vrha, po volji Zagreba, i kao takav imao je velikog izgleda na uspjeh. Uz sve strucne i moralne kvalitete, hercegovacko porijeklo i podrsku svoje baze ali i Predsjednistva HDZ-a, Ljubica su mnogi, jos prije subotnjeg Sabora vidjeli na mjestu predsjednika. On je trebao da bude uzdanica one, kako je oznacavaju, umjerenije i vise bosanske struje u stranci. Zamjerke Ljubicu od njegovih stranackih kolega uglavnom su se odnosile na veliku bliskost Sarajevu, i na neki nacin otudjenost od stranke. Izbor Ljubica podupiran je cak i kroz hrvatske medije. Neki od listova, njegov izbor obznanili su na dan samog Sabora, sto je itekako izazvalo burne reakcije delegata.

I umjesto da izbor bude uistinu demokratican, sa listom od vise kandidata, kako je ustvrdio i clan predsjednistva HDZ BIH, dr Jadranko Prlic, ministar vanjske poslova BiH, delegati Sabora izjasnjavali su se samo za Jelavica.

Kakav bi ishod glasovanja bio da su se delegati Sabora morali opredijeliti izmedju dvojice, pa i vise kandidata, tesko je sada tvrditi. Cinjenica je, medjutim, da bi se tada, sasvim otvoreno izdiferencirale struje o kojima se u HDZ-u presutno govori vec duze vrijeme. U vodu bi palo sve, tokom Sabora, pozivanje i ukazivanje delegata na jedinstvo HDZ-a i Hrvata, osporavanje podjela na tvrdu i meku, hercegovacku i bosansku struju, te neke podjele na one posavske, sarajevske i druge Hrvate.

Naravno, samim izborom Jelavica, HDZ-ovci se nisu odrekli ni Tudjmana ni Zagreba, a isto tako ni svojih drugova, koji su podrzavali Ljubica, a koje je ocito predvodio Kresimir Zubak.

Istina, u svom obracanju Saboru bivsi predsjednik, Bozo Rajic, nije krio stranacko nezadovoljstvo radom i ponasenjem nekih svojih drugova u vlasti. O kome se radi nije jasno receno. Medjutim, Rajiceva poruka bila je da ce neki morati otici, neki biti zamijenjeni. Neki su po njemu umorni, a neki bi trebali prepoznati pravi trenutak za odustajanje (Ljubic, op.a.). Naravno, predstojeci septembarski izbori i nove kandidature za funkcije u vlasti pokazace na koga je sve Rajic mislio.

Sabor HDZ-a bavio se i raspravom o aktualnom polilitickom trenutku i hrvatskoj politici u njemu. Za govornicom su se smijenili najvisi predstavnici HDZ-a u vlasti, pocev od Zubaka, preko Prlica i Soljica do Bilandzije uz jednoglasno zagovaranje provedbe Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma. Istu poruku uz naglasavanje da nema buducnosti s iluzijom o "Herceg-Bosni" i nekom trecem entitetu, Saboru je uputio i Visoki predstavnik, Carlos Westendorp. To, medjutim, nije uticalo na sabornike da u svojim diskusijama podcrtaju mogucnost dokantonalizacije Federacije, potrebu demilitarizacije BiH, da se obruse na medjunarodnu zajednicu, da izraze nezadovoljstvo radom Haskog tribunala. Pojedini delegati zatrazili su cak da se povuku potpisi hrvatskih zvanicnika sa svih dokumenata koji su protiv nacionalnih interesa. Sve nezadovoljstvo, delegati su upucivali medjunarodnom predstavniku u Mostaru, Martinu Garodu, koji je Saboru prenio Westendorpovu poruku.

Na Saboru je usvojena i Programska deklaracija, koja se po svom sadrzaju u mnogome razlikovala od svih onih stavova i poruka izrecenih u diskusiji, ali je ostavljena mogucnost da se ona dopuni. Inace, ovim dokumentom kojim se HDZ obavezuje na provedbu Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, zagovara postupna demilitarizacija, pozivaju se svi clanovi HDZ-a na jedinstvo, odanost, odlucnost i izvrsavanje zacrtanih zadataka. Pozivaju se i svi Hrvati, te ostali gradjani BiH da pod okriljem HDZ-a krenu formirati ustavno-pravnu zajednicu ravnopravnih naroda u BiH.

Nema sumnje, poslije 5. Sabora HDZ-a, mnogo sta nece biti kao prije. Ucrtan je novi stranacki put koji bi, u ostvarivanju zacrtane politike, trebao vise da vodi prema Sarajevu. Na tom putu, Ante Jelavic nesumnjivo ce odigrati znacajnu ulogu. U svojim prvim obracanjima javnosti on je nagovijestio cvrsto zalaganje u provedbi mirovnih sporazuma, okretanje prema Sarajevu i u tom pogledu i mogucnost ponovnog vracanja sredisnjice HDZ-a iz Mostara u glavni grad Federacije i Bosne i Hercegovine, u Sarajevo.

Mirjana Micevska (AIM, Mostar)