DEPORTACIJA ILI PREDIZBORNI TRIK

aim/pod/pubs/zi

Crna Gora izrucuje saveznog ministra vojske Hagu!?

Drzavno rukovodstvo Crne Gore je prije sest godina bilo saucesnik zlocina koji jos ceka kaznu: crnogorski policajci su, maja 1992. godine, po naredbi tadasnjeg ministra policije Pavla Bulatovica, poslali u sigurnu smrt preko stotinu izbjelica iz Bosne i Hercegovine, nezakonito ih deportujuci parapoliciji Radovana Karadzica. Lov na bosansko-hercegovacke izbjeglice bio je najzeci u Herceg-Novom, Baru, Ulcinju, Podgorici...

Da ratni zlocini ne zastarijevaju, o tome ovih dana, vjerovatno, intezivno razmicljaju dvije kljucne licnosti koje su na direktan i indirektan nacin odgovorne za taj zlocin: tadasnji ministar policije Pavle Bulatovic, i predsjednik crnogorske drzave Momir Bulatovic.

U posljednjem broju podgorickog »Monitora« Vladimir Susovic, drzavni tuzilac Crne Gore nema dileme. Na pitanje da li zbog nezakonitog deportovanja izbjeglica 1992. godine mogu sjesti na optuzenicku klupu u Hagu tadasnji ministar policije Pavle Bulatovic i bivsi predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic, Susovic kaze:

»Za Momira Bulatovica to jos ne mogu da kazem, jer za sada nemamo sigurnih pokazatelja da je on ucestvovao u toj deportaciji. Ali, pretpostavljam da je kao sef drzave bio informisan od MUP-a i da, koliko mi poznajemo organizaciju rada tog organa, MUP ne bi to uradio a da se nije konsultovao s predsjednikom drzave, odnosno sa Momirom Bulatovicem. Medutim, ipak je nejneposrednija odgovornost ministra unutrasnjih poslova i rukovodilaca koji su radili sa njim.«

Prof. dr Smail Cekic, direktor instituta za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti Bosne i Hercegovine tvrdi da drzavni organi BiH raspolazu podacima na osnovu kojih se moze pouzadno utvrditi odgovornost tadasnjeg rukovodstva Crne Gore.

»Mi smo u sklopu tuzbe koju je BiH podnijela protiv SR Jugoslavije pred Medjunarodnim sudom u Hagu podnijeli ogromnu dokumentaciju o odgovornosti Crne Gore. U toj dokumentaciji se nalazi i dio gradje koji se odnosi na nezakonito deportovanje nasih izbjeglica iz Crne Gore. Mi smo ubijedjeni da ce Momir i Pavle Bulatovic zbog toga sjesti na optuzenicku klupu u Hagu, jer zlocini i zlocini protiv covjecnosti ne zastarijevaju«, kaze Cekic.

Ukoliko dvojica Bulatovica odu u Hag onda ce svjedocenje Damjana Turkovica, zamjenika nacelnika Centra bezbjednosti Herceg-Novi, u intrvjuu koji je on dao lokalnom radiju, maja 1992. godine, biti aktuelizovano:

» Mi u Centru Bezbjednosti Herceg-Novi preduzimamo sve mjere i radnje kako bismo sprijecili da sva lica, koja su po bilo kom osnovu na podrucju Bosne i Hercegovine dosla u sukob sa zakonom i okrvarila ruke, kako se kaze, ne mogu naci utociste na podrucju Boke. Te ljude sakupljamo, lisavamo slobode i vracamo u Sabirni centar u Bosni i Hercegovini. Mi smo za sad priveli 41-og Muslimana, a imamo ovlascenja da, po naredbi Srpske Republike, sva lica koja borave na podrucju CB Herceg-Novi, starosti od 18 do 60 godina, privedemo i predamo u sabirni centar u BiH. Takvih lica priveli smo oko 92 ukupno, za posljednja tri-cetiri dana«, hvalio se tada Turkovic.

Pavlu Bulatovicima je kartu za Hag najvjerovatnije ovjerio njegov nasljednik na mjesto ministra policije, Nikola Pejakovic, sadacnji ambasador SRJ u Bjelorusiji. On je, odgovarajuci na jedno poslanicko pitanje, 1993. godine, svojim potpisom i pecatom MUP-a potvrdio da je deportacija devedesetdvoje izbjeglih ljudi iz Bosne izvrsena po nalogu njegovog prethodnika Pavla Bulatovica.

S druge strane, bivsi crnogorski predsjednik Momir Bulatovic, prije dvije godine je uzeo je u zastitu svog rodjaka i saborca Pavla:

» Nasa ustavno-pravna i krivicno-pravna propitivanja o tom slucaju pokazala su da je jednostavno odgovorni covjek postupio u skladu sa do tada neprekinutom praksom da je nalog za izrucenje pojedinog covjeka, kriminalca, onoga koga trazi policija iz jedne republike bio apsolutno tretiran po automatizmu«,izjavio je Momir Bulatovic, prije cetiri godine, pokajnicki dodajuci: »Nazalost, pokazalo se to kao tragicna greska i kao tragican propust. Vjerovatno ce biti potrebno napraviti produbljenu istragu«.

Momir Bulatovic je, naravno, »zaboravio« na kljucnu cinjenicu: u trenutku nezakonitog deportovanja izbjeglica Bosna i Hercegovina je bila medjunarodno priznata drzava, pa prica o navodnom »automatizamu« zvuci krajnje neubjedljivo. U svakom slucaju hapsenje, progon i izrucenje izbjeglih ljudi paravojnim Karadzicevim formacijama u medjunarodnom pravu se tretira kao zlocin prema civilnom stanovnistvu. Zastarijevanja tog djela nema. Pored direktnih izvrsilaca tog zlocina na optuzenicku klupu u Hagu trebalo bi bi sjednu i brojni stratezi politike »krvi i tla«, koje je odlikovao ratni zlocinac Karadzic.

U medjuvremenu bi nova crnogorska vlast, ukoliko doista zeli da uhvati korak sa demokratskim svijetom, mogla nakon sest godina da sama pokrene istragu povodom nezakonite deportacije i slanja u smrt vise od stotinu bosansko-hercegovackih izbjeglica. Crnogorska policija, tuzilastvo i pravosudje, sada su na ispitu. Od epiloga ove price, zavisi da li ponovno prozivanje dvojice Bulatovica, ima samo predizbornu namjenu, ili se iza svega krije odlucna zelja crnogorskog vrha da se suoci sa svojom najblizom prosloscu. A po uzoru na bivse komunisticke zemlje mogla bi da se formira i skupstinska parlamentarna komisija koja bi utvrdila odgovornost svih koji su tada direktno ili indirektno ucetvovali u ovom zlocinu.

Seki RADONCIC (AIM Podgorica)