SUKOB MALIH RAZLIKA

Skupstina Republike Srpske

Posljednje zasjedanje Parlamenta Republike Srpske pokazalo je da u njemu apsolutnu vecinu ima cvrsta mentalna koalicija esdeesovaca i bivsih esdeesovaca.

Banjaluka, 16. maj (AIM)

Vise puta odlagano, posljednje zasjedanje Skupstine RS zavrsilo se u maniru komedije del arte: puno jakih rijeci, jos vise kombinacija, a na kraju svi zadovoljni. Poslanici zavadjenih srpskih blokova, koje je Momcilo Krajisnik u jednom momentu cak pozvao na nacionalno pomirenje, razisli su se poslije tri dana medjusobne razmjene uvreda sa slicnim emocijama: bas smo ih nalupali. Naravno, dugo odlaganje zasjedanja upravo je bilo motivisano razlozima lupanja: na Skupstinu se cekalo sve dok SDS nije priznao da, zajedno s radikalima i cetvoricom posudjenih poslanika iz drugih partija nece izglasati nepovjerenje kabinetu Milorada Dodika, dok je vladajuca koalicija (SNS-SPRS-SNSD) izracunala da joj se vise isplati da cuje izvjestaj Momcila Krajisnika o radu u Predsjednistvu BiH, nego da trazi njegov opoziv. Samo usaglasavanje dnevnog reda potrajalo je trecinu ukupnog radnog vremena, sto je ljubiteljima politicke pirotehnike prvog dana zasjedanja obecavalo dobar provod.

DODIKOV SDS MANIR: Najprije je izvjestaj o sto dana Vlade podnio premijer Milorad Dodik. Posto je sa dosta zanrovske sklonosti za horor opisao stanje u zemlji, koje je sa svojim kabinetom zatekao (medjunarodni pritisci, haos, podijeljenost, katastrofalna ekonomsko-socijalna situacija, razbijen informativni sistem, narod u apatiji, kriminal), Dodik je rekao kako je nova Vlada "uspjela da ostvari cetiri osnovna cilja koja je postavila sebi za prvih sto dana": cjelovitost RS, sprovodjenje Dejtonskog sporazuma, borba protiv kriminala i dovlacenje novca iz inostranstva. A onda je nastao lom, kojim su poslanici SDS-a i radikala pokazali da ako vec premijera ne mogu otjerati, bar mogu raspolozivo vrijeme iskoristiti da narod, koji ih je vec pomalo poceo zaboravljati u prirodnoj velicini, podsjete na rjecnik koji ih je na vlast doveo, ali i otjerao s nje. Bilo je tu, dakle, slova o izdaji, kolaboraciji, nacionalnim interesima, Bogu, prodanim dusama i slicno. Potom je Dodik jos jednom na djelu dokazivao tezu kako se protiv SDS-a moze boriti samo na njihov nacin, pa je rekao kako su RS sedam godina vladali retardirani ljudi.

Da li zato sto se osjecao prozvanim, nastupio je Momcilo Krajisnik, koji je svoju hrabrost manifestovao time sto je, iako ga Ustav nije obavezivao da se bakce s poslanicima, pokusao kao da smiri duhove, od cega su se ovi, logicno, jos vise upalili. Za neupucene bio je to dokaz na kom je principu Krajisnik godinama vladao srpskom skupstinom, od koje je napravio radnicki savjet sa sposobnoscu da uvijek djeluje bar malo trezveniji od trezvenih i bar malo zesci od zestokih.

KRAJISNIK U MUZEJU: Vec tada je bilo jasno: poslanici s obe strane dosli su u Banjaluku da na zajednickom skupu koji je prenosila Televizija zapocnu predizbornu kampanju i ubijede - malo jedni druge, a vise sami sebe - kako raspolazu vrlo ubojitim sredstvima. Svoj ekspoze Krajisnik je citao sutradan i, koliko god da su poslanici SDS-a i radikala bili u pravu da Dodikovo izlaganje nije bilo izvjestaj o radu vlade, vec njen operativni program, toliko se Krajisnik nije bavio svojim radom, nego je iznova osuo po Dodiku, koji mu se mijesa u poslove, pa ih uz to jos i kvari. Bila je to prilika da se pokaze da u parlamentu RS apsolutnu vecinu ima menatlna koalicija esdeesovaca i bivsih esdeesovaca: Krajisniku je predlozeno da se vrati u Zemaljski muzej u Sarajevu, ali ne kao predsednik u Predsednistvu, vec kao eksponat, optuzen je da destabilizuje i cijepa drzavu, da stoji na celu srpskog kriminala...

Naravno, i Dodik i Krajisnik ostali su tamo gdje jesu, a poslanici svih strana pokazali da su spremni za izborna pljuvanja i podmetanja. Sudeci prema retorici koja je vladala na toj prvoj predizbornoj skupstini, RS u septembru ocekuju jos jedni sudbnonosni izbori (kao da su neki do sada prosli a da nisu bili sudbonosni). Iako, medjutim, nijedna strana nije izasla sa zasjedanja sa osjecanjem poraza, ukupan utisak o radu skupstine vise je nego los. Naime, poslanici dva srpska bloka, sem nekoliko casnih izuzetaka, pokusavajuci da po svaku cijenu zaljubljenicima u trodnevne skupstineske TV-prenose (zbog kojih je cijela festa i organizovana) dokazu kako sa onim drugima nemaju nista zajednicko, ostvarili su dijametralno suprotan ucinak. Naime, unezvjereni svijet ostao je pod utiskom da su i jedni i drugi jednako bucni, jednako nervozni i jednako nekulturni, a to sto zastupaju razlicite politicke programe najmanji je problem, jer se za politicke programe na ovdasnjim izborima odavno prestalo opredjeljivati.

AKCIJA UMNOZAVANJA APSTINENATA: Rtorikom u kojoj bi rijeci "kriminal" i "kolaboracija" trebalo da imaju vrijednost objave, poslanici obje strane kao da nisu shvatili da je RS usla u jedno krhko postratno i predcivilno razdoblje, koje od ljudi sa politicke scene najprije zahtjeva temeljnu promjenu politickog diskursa. Analogno tome, do izbora ce ostati pitanje da li je RS poslije zasjedanja parlamenta shvatila da je u to razdoblje, gdje se nesto manje gine, krade i gladuje, usla najmanje zahvaljujuci volji i umijecu aktuelne skupstine i njenog poslanickog sastava.

Zato djeluje nevjerovatno da su u paljanskom i banjaluckom bloku povjerovali kako su poslije tri dana medjusobnog ceranja sa skupstinske govornice privukli nekog glasaca. Prije ce biti da ce ova skupstina pojacati trend rasta izbornih apstinenata medju Srbima, koji bi na septembarskim izborima mogli da zahvate i citavih 35 odsto birackog tijela. Ono sto zapanjuje i sto je pokazala protekla skupstina jeste da s tom kategorijom stanovnistva - koju karakterise odsustvo nade i povjerenja i koja za svoj moto ima recenicu Andricevog Mustafe Madzara da je svijet "pun gada" - niko od srpskih partija ozbiljno ne racuna. Skupstinska retorika na obje strane pokazala je da ce stranke prema biracima ponovo forsirati strani princip: najprije im dignes temperaturu (pricom o kriminalu ili izdaji, svejedno), a onda ih tako upaljene i polulude na glasacke listice lijepis kao muve. Oni biraci koji se vise ne primaju na galamu jos uvijek cekaju: SDS-u i radikalima ih ne privlaci nista osim pitanja gdje su im pare, stanovi i prijatelji, od Dodika ih odbija sto sve vise lici na bogatog ujaka iz Amerike, koji se vratio s torbom para, koji svima obecava ali ih nikom ne daje, od stranackih aparatcika iz SNS-a okrece ih dugo pamcenje, a od socijalista kratak kanap iz Beograda.

Najgore za RS bice ako svijet koji u septembru izlazi na izbore povjeruje da su svi isti. Naravno, to nikada nece biti tacno, ali poslanici RS otvarajuci na posljednjem zasjedanju predizbornu kampanju mjesec i po dana prije njenog formalnog pocetka, svojski su se potrudili da bas tako izgleda.

Zeljko Cvijanovic