Licitacija za stranacke poslusnike

Privatizacija u Federaciji BiH

AIM, SARAJEVO, 15.05.98. Predratni zamjenik premijera BiH, Muhamed Cengic, ostao je zapamcen po boljsevickoj izjavi da "pravna drzava pocinje od ponedeljka". U medjuvremenu je proslo mnogo ponedeljaka, ali "pravna drzava" na ovim prostorima jos nije profunkcionisala.

Hoce li ista sudbina snaci i dugo najavljivani ulazak Federacije BiH u kapitalizam, preciznije receno pocetak procesa privatizacije u ovom bh. entitetu, za sada niko sa sigurnoscu ne moze reci. Iako je set zakona koji se odnose na privatizaciju stanova, preduzeca i banaka , usvojen u federalnom parlamentu i stupio na snagu, legalan prelazak drzavne imovine u privatne ruke jos uvijek nije poceo. U medjuvremenu, sadasnjoj vlasti se ocigledno ne zuri pretjerano da se oslobodi tereta "brige" za nekadasnju drustvenu imovinu. Direktorske fotelje odavno su postale vid nagrade za "zasluzne" pojedince iz vladajucih stranaka, koji se, opet, svojim "dobrociniteljima" adekvatno revansiraju. Rokovi koji proizilaze iz usvojenih privatizacijskih zakona sasvim sigurno nece biti ispostovani, narocito oni koji se odnose na tzv."malu privatizaciju", odnosno prodaju preduzeca sa manje od 50 zaposlenih cija je vrijednost manja od pola miliona maraka, kao i poslovnih prostora u vlasnistvu opstina.

Puno bolja situacija nije ni sa otkupom drustvenih stanova. Natezanje federalne Vlade sa predstavnicima medjunarodne zajednice oko predratnih nosilaca stanarskog prava ciji su stanovi tokom rata proglasavani napustenim, u konacnici je rezultiralo time da ce otkup ovih stanova biti moguc tek kada bude konacno poznato da li su predratni stanari zainteresovani za povratak ili ne. Iako najveci broj
drustvenih stanova nije sporan, trenutno je njihov otkup moguc samo
u slucaju ako ce kupac placanje izvrsiti novcem. U sveopstoj besparici
to su ipak rijetki izuzeci. Mada zakon predvidja da se otkup stanova moze izvrsiti i razlicitim certifikatima, poput vojnickih deviznih knjizica, stare devizne stednje, opsteg potrazivanja i naknade po osnovu restitucije, prakticno koristenje ovih certifikata jos uvijek nije moguce jer nisu otvoreni pojedinacni racuni za gradjane na kojima bi bila evidentirana sva njihova potrazivanja prema drzavi.

Uporedo sa evidentinim probijanjem rokova za pocetak procesa privatizacije na podrucju FBiH, najavljuje se i mogucnost odlaganja pocetka privatizacije za septembar, iz "objektivnih razloga". Tesko se oteti utisku da je odlaganje pocetka privatizacije direktno povezano sa predstojecim septembarskim izborima u BiH. Rastuce socijalne tenzije nece biti smanjene samom prelaskom drzavne imovine u privatne ruke, pogotovo imajuci u vidu cinjenicu da ce ogromna vecina demobilisanih boraca, invalida, nezaposlenih i penzionera , sa svojim certifikatima objektivno biti u inferiornijem polozaju u odnosu na sve one koji u dzepovima imaju "pravi" novac umjesto "papira".

Aktuelna federalna vlast sada se nasla izmedju "cekica i nakovnja". Savrseno je jasno da obecanja davana borcima - da ce kroz privatizaciju biti adekvatno vrednovan i njihov ratni doprinos, odnosno da ratni profiteri i novopeceni bogatasi nece biti u privilegovanom polozaju - nece biti moguce ispuniti.

Dok su prijedlozi privatizacijskih zakona prolazili parlamentarnu proceduru bez previse rasprave, uporedo su davana obecanja koja nemaju puno veze sa onim sto pise u tim istim zakonima. Sada kada je trebala poceti primjena usvojenih zakona tek je pocelo otrjeznjenje medju podanicima aktuelne vlasti.

Ilustrativan je primjer opstinskih poslovnih prostora koji potpadaju pod odredbe o "maloj privatizaciji" koja je trebala biti okoncana do kraja septembra. Ovi prostori naci ce se , skupa sa preduzecima koja imaju manje od 50 zaposlenih i cija je vrijednost manja od pola miliona maraka, na licitacijama. Licitacija, naravno, podrazumjeva da robu dobija onaj ko ponudi vise, odnosno da je presudna ponudjena suma. Pri tome pravo ucesca imaju sva pravna i fizicka lica, kako domaca tako i strana. O eventualnom prioritetu za borce ili druge kategorije, u zakonu nista ne pise.

Zestoki revolt koji su pokazali trenutni korisnici ovih prostora (narocito privatnici, od kojih su neki u tim prostorima vec decenijama) samo je uvertira za mogucu eksploziju socijalnog nezadovoljstva koja bi uslijedila nakon prodaje ovih prostora onome ko da vise. Po svemu sudeci to ne bi bili sadasnji korisnici. Jasno je da bi u tom slucaju ostrica nezadovoljstva bila usmjerena prema aktuelnoj vlasti sto bi moglo rezultirati i njenim osjetnim gubitkom glasova na septembarskim izborima. Vjerovatno tu treba traziti i stvarne razloge za nezvanicne najave o odgadjanju pocetka privatizacije za jesen, sto znaci nakon izbora.

Sa druge strane, predstavnici medjunarodne zajednice, zahvaljujuci cijim pritiscima su i usvojeni privatizacijski zakoni u FBiH, i to po "snitu" Svjetske banke i eksperata iz SAD, zele sto prije "osloboditi" drzavu
tereta vlasnistva nad privredom uslovljavajuci time i znacajniji priliv sredstava za pokretanje proizvodnje koja jedina moze otvoriti ocajnicki potrebna nova radna mjesta. Sve tezi materijalni polozaj armije nezaposlenih i penzionera takodje prijeti socijalnom eksplozijom, a jedini "lijek" su dodatna sredstva za socijalne fondove, kojih opet nece biti bez povecanja poreskih obveznika, odnosno novih radnih mjesta.

Svjezeg novca za pokretanje domace privrede nema i nece biti dok god je drzava vecinski vlasnik. Ovu recenicu vec vise od dvije godine uporno ponavljaju predstavnici donatora i medjunarodnih finansijskih institucija federalnim zvanicnicima. Verbalnih opredjeljenja za privatizaciju i trzisnu ekonomiju doduse ne manjka federalnim zvanicnicima, ali je ocigledno da su njihove price i djela u raskoraku.

Dalje odlaganje pocetka privatizacije za posledicu moze imati
"zamrzavanje" donatorskih sredstava za obnovu , cije ce posledice opet najvise pogoditi obicne gradjane, od kojih vecina ionako mimo svake logike prezivljava sa mizernim primanjima. U oba slucaja, bilo da sa privatizacijom pocne prije izbora ili da pocetak odgodi do iza izbora, aktuelna federalna vlast moze racunati sa "vrucim ljetom" i realnom mogucnoscu da se nezadovoljstvo biraca manifestuje kroz uskracivanje podrske na izborima.

Kako sada stvari stoje, federalni partneri u vlasti, SDA i HDZ, izgleda su vise skloni da suocavanje sa posledicama privatizacije ostavi za period posle izbora. Onaj ko im moze pokvariti racunicu je medjunarodna zajednica koja ima nacina da ih natjera da ispostuju rokove iz zakona koji su sami donijeli. To sto je domaca vlast obecavala "brda i doline" svojim gradjanima da bi trenutacno smanjila socijalne tenzije, sada prijeti da joj se vrati poput bumeranga. Za posledice takve kratkovide politike aktuelna vlast ne moze kriviti nikoga drugog osim sebe. Ili ce mozda opet biti da je "vlast dobra, samo narod ne valja".

Drazen SIMIC (AIM Sarajevo)