POLITIKA USPORAVA INTEGRACIJE

BiH i regionalni razvoj

* Zbog ekonomske nerazvijenosti BiH bi mogla poceti pucati po nacionalnim savovima x Regionalna saradnja za drzavu predstavlja pravi izazov, ali i uslov da se aktivno ukljuci u proces sire integracije x Moze li se BiH nadati skorom pridruzivanju Evropskoj uniji?

AIM, SARAJEVO, 13.05.98. BiH je danas pred najvecim izazovom buduci da ce kompleks brzine i njenog ekonomskog oporavka, te rjesavanje socijalnih pitanja - koja ce se dalje produbljavati sa generiranjem tranzicije - direktno odrediti njenu daytonsku opstojnost, jer bi zbog nerazvijenosti BiH mogla poceti vise nego do sada pucati po nacionalnim savovima. Ovo upozorenje naucnih radnika izreceno na Medjunarodnom poslovnom forumu "Perspektive" u Tuzli, a na temu Regionalni razvoj i saradnja na podrucju zemalja centralne i jugoistocne Evrope, opetovao je isti dan i kopredsjedavajuci Vijeca ministara BiH, Haris Silajdzic, u nesto drugacijoj formi rijecima: "Ako funkcionisu iskljucivo nacionalni, politicki i drugi kriteriji, regioni mogu predstavljati samo zone siromastva i mraka". Naucni radnici i rijetki politicari svjesni su da ekonomski razvoj, zasnovan na nacionu kao osnovnoj kategoriji, ne moze BiH donijeti ni blagodati ni ukljucenje u savremene evropske tokove.

Mada na direktan nacin nisu podcrtali ove i slicne tvrdnje, premijeri federalnih kantona (zupanija) - opet u Tuzli - iznoseci ukupnu situaciju u svojim regionima istakli su u nekoliko navrata da je zbog nacionalnog kriterija evidentno stanje dvovlasca i dvojne privrede. Nikako da se ni nakon proslogodisnjih izbora uspostavi zajednicki sistem lokalne vlasti. Mada se ova konstatacija odnosi na Srednjebosanski kanton (zupaniju) sa posebnim statusom, iz izlaganja premijera o stanju u Hercegovacko- neretvanskom kantonu (takodjer sa posebnim statusom) jasno je - mada je nesto povoljnija situacija nego prije dvije godine - da i u tom regionu jos postoje dva Mostara, dvojna preduzeca (Hepok, Soko, Elektroprivreda) i dr. U Srednjobosanskoj zupaniji od 12 opstina cak u njih devet egzistiraju paralelni sistemi vlasti, a to znaci i dvojne ekonomije. Zbog prevlasti politike nad ekonomijom integracija u ova dva kantona ide tesko i sporo, a o ozivljavanju proizvodnje i procesu privatizacije da se i ne govori.

Pomaci u vecini kantona su u nekim oblastima ipak evidentni. Srednjobosanski je prvi donio plan povratka izbjeglica predvidjevsi za te namjere oko 80 miliona DEM, ali povratak normalnom zivotu i vracanje ljudi u svoje kuce sporo tece. Iz tog i slicnih razloga zaposlenost u ovoj zupaniji je svega 12 odsto, a rad kapaciteta ne prelazi 20 odsto u odnosu na predratni period. To su, uostalom, procenti kojim se barata i na nivou cijele Federacije BiH.

Primjeri iz dva pomenuta kantona su zapravo presjek ukupnog ekonomskog stanja u Federaciji, mada je nesto losije u Posavskom, a bolje u Tuzlansko- podrinjskom. Dok je u prvom kantonu malo koja fabrika obnovljena, u drugom postoje svi izgledi da ce pokretanje zeljeznickog saobracaja oznaciti ozivljavanje tamosnje privrede, pa nedavno obnavljanje proizvodnje u lukavickoj Fabrici sode najavljuje - prema sadasnjem obimu produkcije - godisnju vrijednost izvoza od oko 60 miliona DEM. Kad se zna da je SFOR u ovoj godini ugovorio oko 90 vozova iz pravca juga ka sjeveru BiH, jasno je da ce to znaciti ozivljavanje proizvodnje i u Sarajevskom, Zenicko-dobojskom ali i Tuzlansko-podrinjskom kantonu.

Znaci li to i brzi razvoj ostalih regiona u BiH? Naravno da znaci ne samo u Federaciji vec i u RS. Sansu za zaposljavanje imaju i radnici u zenickoj Zeljezari, prijedorskom Rudniku Omarska, zvornickom Biracu, mostarskom Aluminiju i Sokolu i drugim preduzecima. Nije li vrijeme nacionalnih lokalnih politika proslost, a vrijeme okretanja ekonomiji sadasnjost i buducnost? Ma sta mislili, politicari ce - pod pritiskom socijalnih tenzija - morati ustupiti vodece mjesto ekonomiji od koje se zivi (ili bi trebalo tako da bude).

Shvacajuci sustinu znacaja i uloge ekonomije u drustvu i regionalnom razvoju i saradnje u uslovima politicko-ekonomske tranzicije, ekonomisti u svojim teorijskim analizama polaze od karakteristicnih primjera. Oni isticu - sto su potvrdili i na pomenutom poslovnom forumu - da izgradnja modernog trzisnog privredjivanja ne moze da egzistira na nacionalnim kategorijama vec na dugorocnijim postavkama integriranosti karakteristicnih za ekonomski razvijene zemlje. Zato s pravom postavljaju pitanje: jesu li kantoni (zupanije) samo politicki ili i ekonomski regioni? Ili, je li Federacija region? U zavisnosti s kog aspekta osvjetljavaju ova pitanja, i njihovi odgovori su razliciti. Ipak, bilo kako bilo, neminovna je saradnja i ekonomsko povezivanje i kantona i entiteta u BiH, sto ne diktira samo nuznost opstanka Daytonske BiH vec i podrzavanje tendencije ekonomske saradnje i regionalizacije u evropskim razmjerama.

Ipak, prof. dr. Meho Basic smatra da prema cjelovitom uvidu u sadasnju zakonsku regulativu na nivou BiH nije ponudjen cjelovit model privrednog sistema, kao ni skala odredjenih drustvenih vrijednosti koje ce politicki sistem moci podrzavati. On priznaje da je kurs nedvosmisleno pluralan i trzisni, pa zakljucuje da polazimo od pretpostavke da se u BiH zbilja zeli izgraditi konzistentna trzisna privreda. Po njemu, opce stanje ekonomije u BiH predstavlja "pouzdanu" osnovu da se uz bar minimalnu akumulaciju domaceg kapitala moze zatraziti odgovarajuca pomoc inostranih finansijera, kreditora i privatnih investitora, a sve bi te kredite trebalo koristiti za otpocinjanje proizvodnje u sektorima od egzistencijalnog znacaja (hrana, odjeca, obuca, lijekovi, gradjevinski materijal).

Za mr. Mensura Smajlovica, predsjednika Privredne komore BiH regionalna saradnja za nasu drzavu predstavlja pravi izazov, ali i uslov da se aktivno ukljucimo u proces sire integracije. BiH tek stice iskustva u regionalnoj saradnji, a ono je najjace izrazeno u saradnji i projektima zemalja okupljenih u Centralno-evropsku inicijativu. Zato predlaze da BiH jaca komponente regionalne saradnje kako na politickom tako posebno na ekonomskom planu.

Da priblizavanje sirim integracijskim zahtjevima postaje od odlucujuce vaznosti, smatra i dr. Jadranko Prlic, ministar vanjskih poslova u Vijecu ministara BiH, naglasavajuci da se integracijski zahtjevi ne smiju shvacati u smislu reinkarnacije ranijih drzavno-politickih tvorevina vec u smislu evropskih trendova, ciji sastavni dio treba da bude i BiH. U odnosu na ostale zemlje BiH ima jednu posebnost, ocjenjuje ministar. Ta osobenost je prihvacena kao zajednicki projekat medjunarodne zajednice i naroda koji cine BiH. Govoreci o uvjetima za priblizavanje i prijem na raznim nivoima odnosa i kooperacije, dr. Prlic napominje da nase priblizavanje regionalnim integracijama u Evropi zavisi od ispunjavanja uvjeta iz Daytonskog mirovnog ugovora, u sta je ukljucena i saradnja sa Haskim tribunalom, a potom slijede zahtjevi za ekonomskim reformama, znacajnim pomacima u uspostavljanju odnosa sa susjednim drzavama i osiguranju slobode kretanja ljudi i dobara.

Ocito je da ce - uz ostalo - buducnost BiH odredjivati njeno ukljucivanje u clanstvo Evropske unije. Koliko smo, medjutim, daleko od tog clanstva najbolje ilustruje cinjenica da BiH jos nije uspjela da organizuje rad zajednickih drzavnih institucija, a da se ne govori o njenoj ekonomskoj cjelovitosti. Dakle, ne mozemo se nadati ni skorom prijemu u evropske institucije ni siroj ekonomskoj saradnji (ne bar u vecem obimu) dok se kantoni i dva entiteta ne uvezu u cvrstu politicku, ekonomsku i svaku drugu saradnju. Tek nakon toga Evropska unija ce nam pruziti ruku saradnje i dati sansu da se preko nje integriramo cvrsce i sa ostatkom svijeta.

Raif CEHAJIC (AIM, Sarajevo)