MANIPULACIJE S POVRATKOM SRBA KAO LIJEK ZA PROBLEME

AIM, ZAGREB, 10.5.1998. Ono sto se dosad samo provlacilo kroz kuloare ili novinske spekulacije, sada je prvi put javno izreceno. Predstavnici medjunarodne zajednice, zastupljeni u Komisiji clanka 11. (zaduzeni za provedbu Erdutskog sporazuma, kojim je regulirana mirna reintegracija istocne Slavonije), najavili su Hrvatskoj uvodjenje ekonomskih sankcija ako ne izgradi mehanizam za povratak izbjeglih Srba i njihove imovine.

Receno je to u razgovoru na koji su koncem proslog tjedna pozvani u americku ambasadu predstavnici hrvatske izvrsne vlasti, srpske etnicke zajednice u Hrvatskoj, te nekolicine opozicijskih stranaka. U saopcenju nakon sastanka ne kaze se o kakvim bi se konkretno sankcijama moglo raditi, nego se samo sluzbeno obavjestava o onome o cemu je javnost vec informirana. To je odluka medjunarodne zajednice da na "neodredjeno vrijeme" odgodi sudjelovanje na Donatorskoj konferenciji o obnovi i razvitku Hrvatske. Ali i bez toga otprije se zna da je u igri ukidanje trgovinskih povlastica Evropske unije (s kojom Hrvatska ostvaruje sezdesetak posto trgovinske razmjene).

Zapravo, prema nekim interpretacijama, te su povlastice vec zamrznute, a privremeno se odobravaju na bazi sporazuma o suradnji koji je potpisan jos s bivsom Jugoslavijom. Uz ovo, cak i rezimski listovi ne taje da eksperti Evropske unije vec razradjuju citav mehanizam drugih sankcija protiv Hrvatske. One bi, prema neimenovanim diplomatskim izvorima, mogle obuhvatiti uvodjenje viza (o cemu se na bazi jedne izrecene pa demantirane izjave sefa OESS-a u Hrvatskoj, vec spekuliralo prije nekoliko tjedana), pa cak i sportske sankcije. Ova posljednja mogucnost navodno posebno tesko pada Tudjmanu, koji sport smatra jednom od vaznijih misija svoje drzavne politike.

Reagiranje s hrvatske strane uslijedilo je odmah. Vec u saopcenju Komisije clanka 11. kaze se kako je hrvatski sef diplomacije Mate Granic obecao izradu "novog, poboljsanog postupka" povratka izbjeglica. I stvarno, objavljeno je da ce se hrvatska Vlada vec za dva-tri dana pojaviti s izmijenjenom verzijom dokumenta o repatrijaciji izbjeglih Srba. To i nije cudo, jer je jedan takav dokument vec bio usuglasen s predstavnicima medjunarodne zajednice. Ali je zatim providnim manevrom izigran, jer je upucen na raspravu u Sabor, gdje su umjesto njega usvojeni potpuno neobavezni "zakljucci". Tako je Vlada "morala" donijeti novi dokument, koji je, ne treba puno nagadjati, revidirao ono sto je dogovoreno s predstavnicima medjunarodne zajednice.

Kako je prethodno iz Washingtona i Bruxellesa vec jednom intervenirano - kada se koncem zime Hrvatska Vlada pojavila s prvim dokumentom o povratsku srpskih izbjeglica - sada je ocito ocjenjeno da se radi o poigravanju i ponizavanju medjunarodne zajednice. Klaus Kinkel nedavno je uputio iznimno ostro pismo Tudjmanu u kojem ga optuzuje da nije ucinio "nista" oko reguliranja rezima povratka izbjeglica (sto ipak nije tocno, jer se dosad vratilo 30-tak tisuca Srba, a 40-tak tisuca vec otprije su u Podunavlju). Kinkelova nervozna reakcija moze se objasniti cinjenicom da je u Njemackoj jos uvijek oko 200 tisuca izbjeglica s prostora ex-Jugoslavije (ciji povratak tesko moze poceti prije nego pocnu povratci unutar ovdasnjih drzava).

Na Kinkelovo pismo hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova vec sutradan uzvratilo je protestnom notom, u kojoj se njemackom sefu diplomacije spocitava neprikladan ton pa i pravo da se tako obraca predsjedniku jedne drzave. Nesluzbeno je, medjutim, dojavljeno njemackim kolegama da se previse ne uzbudjuju zbog prijekora iz Zagreba, jer je on ionako vise namjenjen domacoj politickoj publici. Isto bi se, uostalom, moglo reci i za sam povratak srpskih izbjeglica, koji pouzdano ne zele masovan povratak (prema nekim procjenama jos je otprilike 30 tisuca aspiranata), tako da je to ocito svjesno pretvoreno u crvenu krpu.

Oko nje ce se, kalkulira se ne bez razloga, najlakse homogenizirati javnost, jos laku na izljevima antisrpstva, a tada ce HDZ puno lakse izaci na kraj sa stvarnim problemima koji mu sve vise nagrizaju vlast (losa ekonomska i jos losija socijalna situacija, spektakularni slucajevi privrednog kriminala nastali iz sprege novopecenih kapitalista i sponzora iz vrha drzavne vlasti). U ovom svjetlu treba najvjerojatnije gledati i na Tudjmanov govor nakon najave sankcija Hrvatskoj, u kojem je on jos jednom ostro napao medjunarodnu zajednicu. Optuzio ju je cak da najnovijim pritiscima zeli izazvati razdor u Hrvatskoj koji ce dovesti do novog Jasenovca i Bleiburga, sto nece proci - za to je, razumije se, dobio frenetican aplauz - te da je skovala plan da Hrvatsku dovede do kolapsa.

No, dodao je da Hrvatska ima svoje prijatelje u svijetu, koji znaju da je ona jedina stabilna na ovom podrucju. A to je dovoljno jamstvo da njoj nece biti nametnute sankcije. Napravivsi tako uocljivu nijansu medju medjunarodnim "vragovima", Tudjman je ipak otskrinuo vrata za nastavak suradnje s medjunarodnom zajednicom oko otvorenih pitanja, iako je tome dodao prividno tvrd stav oko povratka Srba. Rekao je, kao i vise puta dosad, da masovnog povratka Srba ne moze biti i da ce Hrvatska otvoriti vrata samo Srbima koji su danas u Podunavlju te onima koji su "na crti hrvatske drzave". Ovim se ocito zeli stvoriti dojam kako hrvatski drzavni vrh nece puzati pred medjunarodnom zajednicom ni pod prijetnjom sankcija, nego ce uvijek dosljedno braniti osnovni nacionalni interes.

No, u toj paunskoj pozi sadrzana je otvorena manipulacija javnoscu kako medjunarodni predstavnici ultimativno traze povratak "svih Srba". To je ove, nakon visekratnog ponavljanja, najzad izbacilo iz takta. Komisija clanka 11. navela je u saopcenju koje je podijeljeno novinarima da ona ne zagovara "masovan" povratak, ni povratak "preko noci". Ali smatra prijeko potrebnim da Vlada ustanovi mehanizme koji ce omoguciti nesmetan povratak domovima, povrat imovine, te pravo povratnicima da samo ovjere hrvatsko drzavljanstvo, a ne da ga ponovno stjecu. Ovim bi u svakoj informativno dobro uredjenoj zemlji trebale prestati spekulacije oko toga kakav povratak izbjeglica zeli medjunarodna zajednica. Ali ne treba staviti ruku u vatru da ce tako biti.

Ubacivanje srpskih izbjeglica u zrvanj usijane HDZ-ove propagande ima dublji smisao. Hrvatska "nacionalna revolucija" pokrenuta je s ambicijom ostvarivanja drzavne samostalnosti, rusenja komunizma, prikljucenja Evropi... Ali je njeno glavno pogonsko gorivo ipak bila "srpska opasnost" (u odredjenoj mjeri realno prisutna, ali u isti mah podgrijavana, provocirana i preuvelicana upravo u mjeri koja je bila potrebna da se obavi masovna nacionalna mobilizacija).

Sada kada je hrvatska "nacionalna revolucija" zapala u dosad najvecu krizu, njeni vodje su se ocito opet zazeljeli Srba, pa makar ih pravili i od blata svojih lazi, fikcija i manipulacija. Ali kao u onoj "pozeljet ce drumovi Turaka"...to se vrijeme vise ne moze vratiti.

MARINKO CULIC