DO VIDjENJA U SEPTEMBRU

Sarajevo May 8, 1998

Drugih sto dana Vlade RS

Dodik se jos nije upustio u dublje drustvene reforme, jer mu to sada i nije cilj. On zeli da vlada i poslije septembra poslije cega ce se tek vidjeti da li je rijec o ljubitelju reformi ili jos samo jednom u nizu srpskih vlastoljubaca.

Banjaluka, 8. maj 1998. (AIM)

Krajnji rezultat brojnih ocjena o Vladi Milorada Dodika - o kojoj poslije bonusnih 100 dana saopstenje nije izdalo jedino Udruzenje astrologa - svodi se manje vise na sljedece: Vlada je losa, ali je ne treba rusiti. U toj ocjeni saglasni su i u SDS-u, najzescem zagovorniku teze da ne mogu tu biti cista posla kada brojni svjetski predstavnici u BiH savrseno blagonaklono gledaju cak i na to sto ih novi srpski premijer bar u dvije situacije podsjeca na Tarzana: kada ustane i kada progovori engleski. "Kad pacera krene i napravi dobar potez, ne treba se mijesati. Dovoljno je sacekati ga da dodje sebi", ziheraski rezonuju na Palama, racunajuci i da je Bog odredio vrijeme za sve, pa i za Dodikovo rusenje.

NEZADOVOLJNICI RADOM VLADE: Pa, ipak, cinjenica je da Vladom nisu zadovoljni ni oni koji su namijestali ministre. Za razliku od Dodika, koji i na srpskom tesko nalazi dovoljno lijepih rijeci za svoj Kabinet, predsjednica RS Biljana Plavsic, iako Vladu dosljedno podrzava, radije govori o "objektivnim okolnostima", prema kojima je "startna pozicija u nekim resorima bila ispod nule, pa ministri pokusavaju da stanje dovedu na nultu poziciju". Radom Vlade nije zadovoljan ni covjek kome za srecu treba toliko malo kao sto je lider socijalista Zivko Radisic, treci partner vladajuce koalicije. On vjeruje kako je Dodikov kabinet na unutrasnjem planu mogao i vise, "posebno na obezbjedjivanju jedinstvenog ustavno-pravnog sistema, te eliminisanju paradrzavnih organa, sive ekonomije i kriminala".

Druga grupa kriticara, koja potice iz opozicione koalicije SDS-a i radikala, tek hvata zalet, pokusavajuci da dokaze kako je Dodikov kabinet medjunarodnoj zajednica daje vise nego sto se trazi. Naravno, rijec je o izdaji, omiljenoj temi SDS-a i prostom popustanju kocnica, buduci da je ta stranka tek prije petnaestak dana ostala nacisto da Dodikovu Vladu u ovom mandatu nece moci ni srusiti, niti da se ukljuci u njen rad. Krajisnik je tako Vladu ocijenio kao "stetnu za srpski narod", jer je "dijelila prazna obecanja i bavila se projiciranim revansizmom i osvetom". Aleksa Buha, u cijem je "ministarskom" Kabinetu na Palama Posta nedavno iskljucila telefon, smatra se mozgom predizbornog kompromitovanja Dodikovog kabineta, koga je bivsi sef diplomatije u intervjuu "NIN-u" optuzio i zato sto neredovno prima platu. Buduci vrijedan na sakupljanju i iscitavanju dokumenata, koje uglavnom nije predao novoj Vladi, Buhi je palo u zadatak da pretura po papirima, iscitava neprijatne obaveze RS prema medjunarodnoj zajednici koje je potpisao Kabinet Gojka Klickovica i nabija ih na nos Dodiku, kome opet te iste obaveze iz medjunarodnih krugova retroaktivno stizu.

Male vanparlamentarne stranke, koje su ljetos podrzale Biljanu Plavsic u antikorupcionaskoj aferi, takodje su se upisale u krug nezadovoljnika, tim prije sto ih je ispaljivanje iz vlasti toliko priblizilo SDS-u da su prije nekoliko dana za patriotizam bili pohvaljeni i od Momcila Krajisnika, covjeka koji vjeruje kako su sve srpske partije osim njegove cisti kosmicki incident. Vise od priblizavanja SDS-u ta kritika govori o vjerovatnom trecem izbornom bloku u kojem ce pokusati da se parlamenta domognu oni koji nisu zadovoljni ni ovom ni prethodnom Vladom. Kabinetom, na kraju, nisu zadovoljne ni stranke iz Federacije BiH, koje bi rado postavile pitanje da li je podrska Krajisniku sa ljduskim likom, kako sve cesce vide Dodika, vrijedila onolikog maltretiranja i strahovanja da ce u drugoj rundi rada medjunarodne gvozdene metle po Bosni i federalna vlast doci na red.

ZASTO PRELAZNA VLADA: Kratak pregled Dodikovih kriticara pokazuje da je u RS na vlasti prelazna Vlada ciji prevashodni cilj je da koliko se moze normalizuju prilike do septembarskih izbora i omoguci vladajucoj koaliciji da ucvrsti vlast. Naime, na podrsci i kritici Vlade povodom sto dana njenog prisustva na sceni, kristalise politicka konfiguracija uoci sljedecih izbora. Najprije, rijec je o vladajucoj koaliciji (SNS,SNSD,SPRS), koja jos uvijek nije dovoljno cvrsta da u septembru izadje sa zajednickom poslanickom listom. Medjutim, posljednji sastanak lidera tih partija pocetkom nedjelje u manastiru Gomionica, gdje je preciziran sporazum o zajednickom kandidatu za predsjednika RS (Biljana Plavsic) i clana bosanskohercegovackog Predsjednistva (Mladen Ivanic), pokazao je da je rijec o politickim grupama koje sve vise postaju medjuzavisne jedna od druge i, uprkos jakim suprotnostima u nekim vaznim pitanjima, na neki nacin bivaju osudjene jedna na drugu.

Taj koalicioni blok suprotno ocekivanjima, homogenizovan je poslije nekoliko skorasnjih dogadjaja na politickoj sceni. Najprije, rijec je o nestrpljivim pokusajima predsjednika SRJ Slobodana Milosevica i Krajisnika da u Vladu naknadno ubace ponekog ministra iz SDS i radikala. Osim toga, Plavsiceva, Dodik i Radisic, poslije prvih sto dana rada Vlade shvatili su da je bila pogresna procjena da ce u septembru socijalna retorika - toliko prirodjena mentalitetu Krajisnika, koji dominiraju u toj grupi - potpuno potisnuti nacionalnu. Naravno, dogadjaji na Kosovu i sastav nove Vlade Srbije, sto se po automatizmu preliva i u RS, ponovo su makar i za kratko, afirmisali nacionalni politicki kontekst. Sve to trebalo bi da ide u korisrt SDS-u i radikalima, koji jos uvijek Milosevica drzi blize Palama nego Banjaluci, na sta clanovi vladajuce koalicije instinktivno odgovaraju zbijanjem redova.

Prvih sto dana Vlade Milorada Dodika neophodno je, dakle, ocjenjivati (i) u kontekstu realizacije njihovih ciljeva, a ne spiska narodnih zelja. Jer, pitanje je ima li smisla kritikovati (s pravom) Dodika sto se nije upustio u dublje drustvene reforme, kada on nista od toga nije ni zelio. Njegov cilj je drugi: on zeli da vlada i poslije septembarskih izbora, poslije cega ce se tek vidjeti da li je rijec o ljubitelju reformi ili jos samo jednom u nizu srpskih vlastoljubaca. Posto je odmjerio ciljeve, pokazuje se da su Dodikove stvarne namjere u nesrazmjeri sa kolicinom rijeci koje na drzavnim medijima izgovara i ideja koje iz toga proizlaze. Rijecju, njemu je do septembra neophodno da kupi socijalni mir, prosiri polje uticaja i za to vrijeme ostane u dobrim odnosima sa svima koji mu mogu biti od koristi. Iz tog ugla gledano, Vlada, ciji je to prvenstveni zadatak, i nije neuspjesna. Prvo, nesto para je uslo i podijeljeno kroz plate i penzije. Naravno, rijec je o sitnom trosku koji je uspjelo da pokrije i nepunih trideset miliona dolara, koliko se vlada za prvih sto dana ovajdila od medjunarodne zajednice, koja ipak radije dijeli savjete i direktive nego pare.

ELIMINACIJA MILOSEVICA: Sve firme u RS koje ne proizvode gubitke i one koje ih proizvode, ali imaju drzavu da ih nadoknadi dobile su nove direktore, sto takodje spada u kategoriju prosirenja uticaja vladajuce koalicije. SFOR je vladinoj televiziji vratio predajnicki sistem na koriscenje, sto ne znaci da je ova zauzvrat pocela da pravi program, ali ta vrsta pokretne slike u sirotinji zavrsava posao cak i kada nije bas najbistrija. Vlada je za sto dana uspostavila i kontrolu nad svim legalnim i nesto nelegalnih novcanih tokova. Tako su natjerali Krajisnika i Buhu da, pripremajuci se za izbore, rascijepaju carapu na kojoj pise "za crne dane", i to sa vrlo neizvjesnim ishodom da ce nesto od toga poslije septembra biti i vraceno.

Sve to govori da od Vlade Milorada Dodika nije ni trebalo ocekivati mnogo vise, iako tada ostaje nejasno zasto su imali potrebu da izgladnjelom narodu onoliko masu obecanjima sa sedam nula. Vlada je obezbijedila sopstveni opstanak do septembra. Naravno, SDS postepeno ulazi u staru retoricku formulu prema kojoj svijet nema sta da jede zato sto su Krajisnik, Buha i drustvo Srbi kakvi se samo mogu zamisliti. Vlada, u kojoj je sukob prozapadnih i prodedinjskih snaga zavrsen povlacenjem ovih drugih na rezervne polozaje, rezultat izbora ce obezbjedjivati i tako sto ce nastojati da Milosevica od RS drzi dovoljno daleko da ne dobije sansu da iz dzepa izvuce dosije o slicnostima koalicije Plavsic-Dodik-Radisic sa koalicijom Zajedno, ali i dovoljno blizu da na RTS-u ne osvane kako ga Plavsiceva ne voli samo zato sto je Srbin.

Zbog svega toga je za konacnu ocjenu Dodikove Vlade rano iz prostog razloga sto ce ocjena o njenom (ne)uspjehu u septembru biti vrlo egzaktna, jer ce biti mjerena uspjehom stranaka vladajuce koalicije na izborima. Do tada, nikakvih ozbiljnih reformi nece biti, niti o njima u RS neko previse razmislja. Osim ako se pod reformama ne podrazumijeva redovna platica iz medjunarodne pomoci, sto nije ni malo.

Zeljko Cvijanovic (AIM)