SAKIC KAO IZAZOV

AIM, ZAGREB, 6.4.1998. Ceka se jos samo potpis argentinskog predsjednika Carlosa Saula Menema i Dinko Sakic, bivsi zapovjednik ustaskog koncentracijskog logora Jasenovac, bit ce izrucen Hrvatskoj gdje ce mu se suditi kao ratnom zlocincu. Ubrzanju izrucenja potpomogao je i sam Sakic koji je pristao da ga se izruci Hrvatskoj, jer da to nije ucinio argentinske vlasti morale bi provesti istragu i same prikupiti dokaze, sto bi se moglo oduziti. Naime, i u samoj Hrvatskoj postoje odredjeni problemi oko prikupljanja dokaza za Sakicevu krivnju, jer Sakic jeste proglasen ratnim zlocincem 1946. godine, ali optuznica nikada nije podignuta. No, vec sada javilo se nekoliko prezivjelih logorasa koji su spremni svjedociti, a Arhiv Hrvatske ustupit ce sudu i tuzilastvu Sakicev osobni dosje, iako nije proslo 70 godina od kada je taj dokument nastao.

Pokusaj beogrdskih vlasti da se Sakicu sudi u Jugoslaviji, "jer je zlocine pocinio na teritoriju zemlje kojoj je ona sljednik", u Hrvatskoj se tumaci kao obican propagandni stos, a da je Beogradu doista stalo da se Sakicu odmjeri prava kazna onda ne bi odbio Hrvatskoj dostaviti dokumentaciju s kojom raspolaze. Slucaj Sakic dobio je veliki publicitet u svijetu, a u samoj Hrvatskoj povodom je mnogih rasprava, polemika i otvaranja starih rana i podsjecanja na neke zaboravljene cinjenice. Naime, neki hrvatski politicari, nije tesko pogoditi da se radi o desnoj struji HDZ-a, te Hrvatskoj stranki prava i nekim malim proustaskim strancicama, tvrde kako nije slucajno da je Sakic izvucen iz zaborava upravo sada. To "upravo sada" znaci u trenutku kada se na Hrvatsku pritisce sa svih strana i kada je na medjunarodnoj pozornici sve usamljenija.

Neki od tih "teoreticara" medjunarodne zavjere protiv Hrvatske ne zele se sjetiti da je upravo drzavna agencija Hina 1995. godine objavila vijest da je Sakic ziv i da se nalazi u Argentini, te da je te iste godine u mjesecniku "Magazin" objavljen intervju sa zadnjim zapovjednikom Jasenovca. Sa Sakicem je razgovarala novinarka Aleksa Crnjakovic koja je tada pratila predsjednika Tudjmana u sluzbenoj posjeti toj zemlji. Vec je tada bilo najavljeno kako ce Hrvatska traziti njegovo izrucenje. Zasto to nije ucinjeno nego se cekalo da intervenira Wizentalov centar? Istodobno, povlaci se pitanje cetnickog vojvode Momcila Djuica, koji zivi u SAD-u, kao sto se to moglo cuti i u vrijeme kada je sudjeno Andriji Artukovicu. Sluzbeni Washinton na to je jednostavo odgovorio : nitko nikada nije trazio izrucenje Djuica!

Sve ovo sto se zbiva oko Sakica kako u samoj Hrvatskoj, tako i u inozemstvu ponukalo je Udrugu hrvatskih sudaca da izrazi "ozbiljnu zabrinutost zbog stvaranja ozracja sto nadilazeci razumljiv i opravdan interes javnosti za taj slucaj, ugrozava minimalne standardne uvjete ponasanja opce javnosti, nuzne za nepristrano i pravicno sudjenje. Jeftini senzacionalizam i plitko politikanstvo u javnom propitivanju osumnjicenikove neduznosti ili krivnje, paternalisticki zahtjevi stanovitih medjunarodnih cimbenika za regularno i odlucno sudjenje i drugi oblici prejudiciranja ishoda tog sudskog slucaja s jedne strane, te manifestacija dvojbi u hrvatsko sudstvo s druge strane, objektivno predstavljaju ometanje pravde i utjece na tijek i ishod postupka." - stoji u priopcenju.

Privodjenje Sakica pravdi pokrenulo je opet, ili preciznije receno rasplamsalo rasprave, o Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj, o ustastvu, zrtvama rata, posebice Jasenovca, a onda i Bleiburga, o Pavelicu, Titu, antifasistickoj borbi, sto bi sve to moglo zapravo svesti na odnos aktualne hrvatske vlasti spram Tudjmanove ideje o pomirenju (ustasa i partizana, odnosno komunista). Pomirenje je jedan od osnovnih stupova Tudjmanove ideologije. Pri cemu je on otisao toliko daleko da je htio, a cini se da od toga nije odustao, izmiksati kosti zrtava i krvnika. A sve je pocelo na Prvom saboru HDZ-a kada je Tudjman izgovorio svoju poznatu recenicu kako NDH nije bila samo fasisticka tvorevina vec i izraz teznji hrvatskog naroda za svojom drzavom. Iako se o toj njegovoj tezi i te kako moze raspravljati, Tudjman je kao bivsi partizan i general JNA, sto ce reci antifasist, u svojem prakticnom djelovanju oko sebe okupljao ekstremne desnicare, ne bjezeci ni od ustasa. Uostalom nije li bas on u ime tog pomirenja u Zupanijski dom Sabora imenovao pokojnog Vinka Nikolic, za kojeg se sada tvrdi da je takodjer bio na spisku ratnih zlocinaca? Nije li dopustio da Pavelicev zet Psenicnik sece po Hrvatskoj i drzi mitinge, a doma i u inozemstvu se susretao sa raznim Rojnicama i njemu slicnim ustaskim duznosnicima. Uvodjenje kune, boja i kroj uniformi Hrvatske vojske, davanje imena ulicama po ratnim zlocincima kao sto je primjerice Mile Budak, unistavanje preko dvije tisuce spomenika iz NOB-a, totalna revizija zbivanja od

1. do 1945., koaliranje sa strankama koje bastine ustastvo i koje se ne zele odreci uzdignute ruke i pozdrava "Za dom spremni" i citav niz drugih poteza dokazivali su blagonaklonost prema ustaskom pokretu.

Na kakvo pomirenje misli Tudjman najbolje se vidi iz onoga sto danas hrvatska djeca uce u skolama. Tako u udzbeniku za cetvrti razred osnovne skole pise: "Tijekom 1941. godine Hrvatsku je, kao i ostale zemlje, zahvatio pozar Drugog svjetskog rata. Kraljevina Jugoslavija vrlo se brzo predala nakon napada fasistickih sila godine 1941. Desetog travnja 1941. godine u Zagrebu je proglasena Nezavisna Drzava Hrvatska. Nova drzava u tadasnjim medjunarodnim prilikama i ratnim uvjetima nije ispunila ocekivanja hrvatskog naroda. Zato je u Hrvatskoj vec 22. lipnja 1941. godine zapocela borba za stvaranje nove hrvatske drzave. U ratu koji je na tlu Hrvatske trajao 4 godine bilo je velikih razaranja i stradavanja stanovnistva."

Dakle ne spominju se ni ustase, ni partizani, ni Pavelic, ni Tito, a sve skupa ispod je razine onoga sto je zapisano u preambuli ustava, gdje se jasno kaze kakva je i cija bila NDH, te da je danasnja Hrvatska sljednica one koja je nastala na tradiciji antifasizma i ZAVNOH-a. Zanimljivo je pri tom da su maltene svi osnivaci HDZ-a redom bili antifasisti, ali su malo po malo otpadali, kako se Tudjman orjentirao ka desnim opcijama. Stipe Mesic jedan je od tih ljudi, i kada smo se davno, dok je bio na vlasti, pitali zasto Predsjednik tako otvoreno koketira sa ustastvom, jednostavno je odgovorio: zaista ne znam, ne znam sto mu to treba, jer Hrvati bi dobili svoju drzavu i bez ustasa. Nema dakle sumnje tko je taj koji je u Hrvatskoj rodonacelnik rehabilitacije ustastva, a sve pod sumnjivom krinkom nekakvog pomirenja. Tudjman zapravo nije obavio nikakvo pomirenje, vec je Hrvate koji su manje vise bili "pomireni" ponovno poceo svadjati. No, ako je Tudjmanu to desnicarenje i koaliranje sa ustastvom mozda i bilo potrebno dok je rat trajao, iako je i to upitno, jer uostalom zna se tko je u Hrvatskoj pobijedio u Drugom svjetskom ratu i tko je imao najvise partizanskih jedinica u njegovim najtezim danima, pitanje je i zasto to cini sada? Radi li se naprosto o zamci u koju je sam upao, o vracanju dugova, o ovisnosti o onoj narodnoj tko sa vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju?

Sve javne ankete, posebice one koje se provode ovih dana, pokazuju da hrvatsko stanovnistvo ne misli kao njegovo vodstvo, a posebno se to odnosi na Tita, gje oni koji prema njemu imaju negativan stav gube 3:1, a sve se vise kao neozbiljne odbacuju tvrdnje o 45 godina komunistickog mraka. Vladimir Seks, potpredsjednik Hrvatskog drzavnog sabora, nedavno je izjavio kako je sudjenje Sakicu prilika da se konacno sazna istina o zrtvama rata, kako o broju ubijenih u Jasenovcu, tako i u Bleiburgu, ali ozbiljni politicari, povjesnicari i novinari to smatraju nebulozom. Naime, Sakicu treba suditi za ono sto je ucinio, a na znanosti je da ispita te tamne dijelove proslosti da bi prestala prepucavanja oko brojki. A tu je opet potrebna pomoc i SR Jugoslavije, jer navodno u njenim arhivima postoje tocni popisi zrtava Drugog svjetskog rata, ali ih Beograd ne zeli ustupiti.

Bilo bi pretjerano i netocno reci kako se fasizam raskalasio i u Hrvatskoj postao dominantan, ali istina je da postoje opasne tendencije, iako sve slabije. Pravo je pitanje smije li se u ime demokracije dopustiti djelovanje proustaskih stranaka i zasto Hrvatska nije nista naucila, primjerice, od Njemacke, jer ostra i nesmiljena kritika nacizma koja je prisutna i u obrazovnom programu i u zakonodavstvu omogucila je marginalizaciju onih politickih snaga koje se poje iz fürerova ideoloskog badnja. Hrvatska stranka prava nedavno je u Sabor uputila prijedlog zakona o lustraciji (zabrani javnog politickog djelovanja svima koji su sudjelovali u komunistickoj vlasti), ali ga je HDZ glatko odbio. Istarski demokratski sabor sada pokusava progurati zakon o deustasizaciji Hrvatske. Za pretpostaviti je da ce proci isto. No, Tudjman je ipak ucinio neke sitnice. Pripadnicima HSP zabranio je da nose crne zastave i uniforme, a nogometni klub "Hrvatski dragovoljac" morao je svoj crni dres zamijeniti drugacijim.

Sve u svemu slucaj Sakic stize u po Hrvatsku vrlo nepovoljno vrijeme, pogotovo nakon sto svijet debelim povecalom gleda na Pantovcak i Banske dvore, kada Hrvatsku tresu krize, kao sto je ona oko Dubrovacke banke, ostavka Hrvoja Sarinica, smrt Gojka Suska...

GOJKO MARINKOVIC