SUDOVI U RASULU

Sarajevo Apr 30, 1998

Pravosudje u Republici Srpskoj

Banjaluka, 30. april 1998. (AIM)

Sudeci po organizovanosti i funkcionisanju pravosudnog sistema, Republika Srpska je drzava bez sudske vlasti. Na dnevnom redu Narodne skupstine jos se nije nasao izvjestaj o radu redovnih sudova i drugih pravosudnih organa za 1997. godinu, a prema stanju u ministarstvu pravde nije izvjesno da ce se uskoro i pojaviti. Naime, pomocnik ministra pravde Goran Bubic, banjalucki advokat i predsjednik Centra za ljudska prava, izabran na obu duznost pocetkom marta, podnio je ostavku nakon mjesec dana. U obrazlozenju svoje "neopozive" odluke Bubic tvrdi da u organizaciji ovog ministarstva nema elementarnih uslova za rad i da postojeca kadrovska struktura, naslijedjena od prethodne (SDS) vlasti, predstavlja golu improvizaciju ministarstva.

Bubiceve ocjene stanja u pravosudju mogle bi liciti na pretjerivanje da ne postoje izvjestaji o radu pravosudnih organa za 1996. godinu, koje je Narodna skupstina RS razmatrala na sjednici odrzanoj 4. aprila prosle godine i usvojila ih uz desetak zakljucaka koji su trebali da zaustave osipanje zaposlenih u pravosudju i poprave njihov katastrofalan materijalni polozaj. Vlada, njena ministarstva i skupstinske komisije, koje je Skupstina zaduzila da "pripreme izmjene i dopune postojecih zakonskih i podzakonskih akata radi jasnog definisanja trajnog i stabilnog izvora sredstava za redovnu isplatu plata zaposlenim u pravosudju" i donesu "mjere za jacanje ugleda i autoriteta nosilaca pravosudnih funkcija", shvatili su skupstinske zakljucke onako kako su ih shvatili i oni koji su ih formulisali - umiriti laznom nadom preostale zaposlene, a nastaviti po starom.

Prema navedenim izvjestajima redovni sudovi su u 1996. godini, sa zaostacima iz prethodne godine, imali u radu ukupno 154.222 predmeta, od kojih su rijesili nesto vise od pola (55,6 posto). Godisnji priliv predmeta u 1996. godini premasio je 95 hiljada i u odnosu na 1995. godinu dvostruko se povecao. Preko 68 hiljada nerijesenih predmeta tadasnje ministarstvo je pravdalo kadrovskom nepopunjenoscu sudova i njihovim losim materijalnim polozajem. Prema podacima od 1. marta 1997. godine u pravosudju je radila jedva polovina od 456 sudija, koliko ih je predvidjeno odlukom o unutrasnjoj organizaciji i sistematizaciji. U Vrhovnom sudu je, od predvidjenih 15 sudija, radilo samo 6, u Okruznim sudovima od predvidjenih 98, samo 48, a u Osnovnim sudovima od predvidjena 343, radilo je svega 207 sudija.

U 1996. godini pravosudje je po vlastitom zahtjevu napustilo 45 sudija. Iz pravosudja su odlazuli uglavnom stariji i iskusni kadrovi, koji nisu pristali da rade po diktatu lokalnih politickih mocnika i za mjesecnu platu koja je bila ispod svakog egzistencijalnog minimuma. U 1995. godini sudije nisu primale platu pola godine i taj dug im drzava nikada nije isplatila. Danas sudija redovnog suda prima mjesecnu platu u iznosu od 150 DM.

Nisu samo kadrovi problem pravosudja RS. Veliki broj sudova smjesten je u improvizovanim i neuslovnim objektima i radi sa najprimitivnijom tehnickom opremom. Mehanicka pisaca masina je u vecini sudova najvrednije osnovno sredstvo, a i za njihovo odrzavanje ne postoje servisi sa rezervnim dijelovima. Vrhovni i Ustavni sud rade na dvije lokacije, medjusobno udaljene preko trista kilometara. Administracija, arhiva i dio sudija Vrhovnog suda nalazi se u depadansu hotela "Panorama" na Palama, a dio sudija ima stalno sjediste u Banjaluci. Stranka koja trazi sudsku zastitu ovih institucija salje svoj podnesak na Pale, gdje se formira sudski predmet, koji se potom postom, kuririma i na druge nacine salje na rjesavanje sudijama u Banjaluku. Kad sudije u Banjaluci donesu presudu, na isti nacin je salju na Pale da se zavede u upisnike i da dobije sudski pecat. Zahvaljujuci ovakvoj organizaciji rada sudski spisi najvise vremena provedu na putu od Pala do Banjaluke.

Sudije Vrhovnog i Ustavnog suda u Banjaluci dijele radni prostor sa sudijama Okruznog suda. Svi su od ranije bili zaposleni u Banjaluci i uglavnom imaju rijesen stambeni problem. Izuzetak je sudija Vrhovnog suda Svetislav Subotic, koji je sa Pala pocetkom rata upucen u Banjaluku sa obecanjem da ce dobiti stan. Umjesto stana, Subotic je krajem prosle godine razrijesen duznosti bez ikakvog postupka. Oni koji ga poznaju kazu da su ga paljanski vlastodrzci dugo i trpili, jer im se dugo vremena otvoreno suprostavljao redom ponistavajuci osporene odluke Vlade kao nezakonite. Grubu nezakonitost i nepravdu prema Suboticu ispravila je nova Skupstina, vrativsi ga ponovo u Vrhovni sud.

U toku 1996. godine ministarstvo pravde zapocelo je posao na tehnickom opremanju sudova. Bilo je planirano da se i u pravosudju uspostavi sistem kompjuterizacije koji bi povezao kompletno pravosudje sa informacionim sistemom RS. Za realizaciju ovog projekta trebalo je obezbijediti u to vrijeme skoro 3 miliona dinara. Krajem iste godine ministrastvo je sa Odjeljenjem UN za podrsku razvoju i u saradnji sa Odjeljenjem za sprecavanje kriminala zakljucilo ugovor koji je predvidjao pilot program kompjuterizacije banjaluckog pravosudja u vrijednosti 200 hiljada DM. Ostatak sredstava trebalo je prikupiti od medjunarodnih nevladinih organizacija i dalje od toga se nije otislo.

Iako nema zvanicne statistike advokat Goran Bubic smatra da se priliv predmeta u redovnim sudovima znatno povecao u 1997. godini i obrazlaze to cinjenicom da su stotine hiljada raseljenih i izbjeglih lica jednostavno primorana da svoja povrijedjena prava ostvaruje u sudskom postupku. Ovaj udar na pravosudje, koji je u toku ili ce uskoro uslijediti, jos vise ce zatrpati sudove i obesmisliti pravo i instituciju suda. Nova Vlada bi morala hitno uci u reformu pravosudja i sto prije osmisliti strategiju spasa za sudove. Ako se to ne ucini, RS nema sansu da se konstituise kao drzava sa cvrstom strukturom nezavisne sudske vlasti koja bi bila garant njene pravne i politicke sigurnosti.

U potpunom beznadju i materijalnoj besparici korumpiranost je u pravosudje usla na velika vrata. U javnosti su sve cesce price o "saradnji" advokata i sudija, "kupovanju" presuda, privatnom biznisu sudija i njihovom druzenju sa novokomponovanim biznismenima, ratnim profiterima i kriminalcima. Jedan profesor sa Pravnog fakulteta pricao je ovom novinaru prije nekoliko mjeseci da se u nekoliko slucajeva uvjerio da sudije primaju novac da bi neki predmet uzeli u rad i da presude imaju svoju cijenu. Ako je i mali dio ovakvih prica tacan, RS je na putu da udje u red drzava u kojima se malim lopovima skida glava, a velikim kapa.

Sto dana nove Vlade nije u pravosudje unijelo bitne promjene. Osim izbora nekoliko sudija Vrhovnog suda, kadrovska struktura u pravosudju ostala je ista. U njoj dominiraju ratni kadrovi SDS-a i pocetnici kojima je stranacka bliskost bila vaznija od profesionalizma i sudijske nezavisnosti. Prelazak ministarstva u Banjaluku obiljezen je samo dolaskom ministra i nekoliko radnika. Arhiva i administraciju jos uvijek su na Palama.

Vlada je ovih dana pozitivno ocijenila svoj rada. Nije poznato da li je bilo pojedinacnih kritika i samokritika. Za start u opstem rasulu mozda i nije realno ocekivati vise. Ali, ukoliko Vlada ne osposobi sudove i ucini ih efikasnim, njena politika ce ostati lijepa retorika sa pirotehnickim efektima.

Branko Peric