STILSKE VJEZBE

Vec cetiri godine Sofija i Skopje pokusavaju naci formulu po kojoj ce potpisati medjudrzavne sporazume o medjusobnoj suradnji. Dvije se strane, jednostavno, ne mogu suglasiti oko toga na kojem su se to jeziku, ili jos bolje jezicima, uspjele sporazimjeti

AIM Skopje, 29.04.1998

Jedan nenadmasni cinik rekao je onomad kako Ameriku i Englesku razdvaja zajednicki jezik. Ova bi se minuciozna opaska, uz razumljive modifikacije, mogla primijeniti i na aktualne makedonsko-bugarske odnose. Dva naroda govore veoma slicne jezike, ciji je zajednicki korijen nesporan, i mogu se sasvim lijepo sporazumijevati i to na svim nivoima, od pijace i estradne pozornice, preko naucnih rasprava, do politickih samita, sto je uostalom u nekoliko navrata i demonstrirano. Ali, upravo ta cinjenica postala je razlogom najveceg nesporazuma dviju nomenklatura i, naravno, dviju drzava. Zvanicna Sofija, naime, uporno odbija priznati kako je makedonski jezik dozivio istinsku emancipaciju od zajednickih korijena i imao vlastiti razvojni put, te da sad opstoji kao posebnost u razudjenoj lepezi slovenskih jezika. Iz ove cinjenice, ali i niza drugih, racunajuci i neke izjave i konkretne poteze bugarskih zvanicnika, pak, makedonska strana izvlaci zakljucak kako Bugarska zapravo ne priznaje ni postojanje makedonske nacije.

Podsjecanja radi, Sofija je prva priznala nezavisnu Makedoniju, ali je, pri tome, ostavila utisak kako priznaje realnost po kojoj na Balkanu nice druga bugarska drzava. Makedonci, medjutim, drze da su jezik, jednako kao kultura i posebna istorija cije neke karijatidne licnosti Bugari takodje svojataju, osnovne odrednice njihovog nacionalnog bica i na tom planu nisu spremni za bilo kakve ustupke. Obostrana iskljucivost u vezi sa jezikom rezultirala je faktom da u diplomatskim ladicama i dalje stoje nepotpisani brojni sporazumi, od onog kljucnog medjudrzavnog o dobrosusjedstvu i suradnji, preko politickih, do ekonomskih, naucnih i kulturnih. Makedonski diplomatski izvori procijenjuju da je definisano vise od dvadeset veoma vaznih makedonsko-bugarskih sporazuma , ali se dvije strane jos uvijek ne mogu dogovoriti na kojem se to jeziku, ili jos bolje jezicima, sporazumijevaju. Jezicki spor, uz to, povremeno se zlorabi u dnevnopoliticke svrhe, pa tako istovremeno, smeta unapredjenju bilateralnih odnosa i koci procese integracije obiju drzava u evroatlanske institucije.

Posto je propalo nekoliko pokusaja da se jezicki spor ispegla na politickoj razini (u medjuvremenu je propusten jedan dogovoreni kontakt na najvisem drzavnom vrhu, nije doslo do najavljene posjete sefa bugarske diplomatije Nadezde Mihajlove Skopju, neuspjehom je zavrsena poslednja runda razgovora politicko-jezickih eksperata), novi optimizam probudio je susret "nezavisnih" intelektualaca dviju zemalja odrzan poslednjeg aprilskog vikenda u Skopju. Organizator je, uz saradnju kolega iz Sofije, bio ovdasnji Helsinski komitet za ljudska prava koji je svojevremeno uprilicio kontakte makedonskim i grckim intelektualcima, cime je ustvari pocelo otopljavanje na relaciji Skopje-Atina. Pokazalo se, medjutim, kako nepopustljivost dviju aktuelnih vlasti u vezi sa "jezickim sporom" nije iskljucivo stvar nedostatka politicke volje, nego je duboku ukorijenjana u nacionalnim tradicijama, ali i transpariranim i skrivenim politickim ciljevima. Predstavnici nacionalnih intelektualnih elita ne bi se mogli okvalifikovati kao nedobronamjerni, ali ocigledno nisu mogli napraviti onaj kljucni korak pri kome zastajkuju politicke nomenklature.

Bugarski intelektualci, ocigledno su dosli u Skopje crvsto ubijedjeni kako je njihova i opcija koju u ovom "sporu" zastupa tamosnja vlast okrenuta ka buducnosti, za razliku od makedonske koja je opterecena nacionalnom mitologijom. Tako se u sred Skopja moglo cuti kako makedonski napori potpuno nalikuju "mladom pubertetliji da se osamostali od svojih roditelja". Moze biti da je pravi smisao citavog spora otkrio jedan bugarski ucesnik u raspravi koji je, kao "protuslugu" za priznanje makedonskog jezika, potegao pitanje otkazivanja zvanicnog Skopja od relativno brojne nacionalne manjine u Pirinskoj Makedoniji, koja se tamo zatekle geostrateskim prekrajanjem poslije Balkanskih ratova. To je od strane domacina protumaceno kao novi pokusaj negiranja makedonske nacije uopste. Intelektualna rasprava tako je dosla na razinu politicke pijace, mada je svakome jasno da se u ovome trenutku ne moze naci makedonski politicar koji ozbiljno razmislja da ostane na pozornici, a da se javno okaze od postojanja vlastitog jezika ili makedonske manjine koja zivi sa onu stranu granice. Pogotovu ne nacionalnog identiteta.

Valja podsjetiti da vec cetiri godine zvanicna Sofija pokusava naci modalitet po kome bi se potpisali medjudrzavni i drugi vazni sporazumi od kojih zavisi unapredjenje bilateralne saradnje na svim nivoima, a da pri tome ili ospori, ili, barem, relativizira postojanje makedonskog jezika, a vjerovatno i makedonske nacije. Pazljivi posmatraci ovoga procesa izbrojali su cak 12 varijanti i podvarijanti koje su do sada odbijene od strane aktuelne vlasti u Skopju. Tako je, na pocetku, nudjena prilika da se sporazumi potpisu na engleskom jeziku. Kasnije su dosli prijedlozi po kojima se ni jedan od dva jezika ne bi imenovali, nego bi se jednostavno ukljucila klauzula po kojoj su potpisi stavljeni pod dokumenta na "zvanicnim" jezicima dviju drzava. U novije vrijeme Bugari, doduse, nude mogucnost da se na dokumentima pojavi ime makedonskog jezika, ali uz razlicite ograde koje uglavnom sugerisu kako je pravo Makedonije da jezik kojim govore njeni gradjani naziva makedonskim, ali da se u sustini radi o dijalektu bugarskog jezika.

Sudeci po broju prijedloga koji dolaze iz Sofije, lako je zakljuciti kako bugarska strana u poslednje vrijeme pokazuje mnogo vise entuzijazma da se ovaj, neko ce reci iracionalni, spor sto prije razrijesi. Bugarska, trenutno, bolje kotira na ljestvici zemalja koje cekaju u predvorju Evropske Unije i u ovoj fazi joj je, vjerovatno, vise stalo da razrijesi sve sporove sa susjedima, sto se uzima kao jedan od bitnih kriterija za "ulazak" u Evropu. Medju poslednjim prijedlozima za razrjesenje nesporazuma oko jezika na kojem ce se potpisati medjudrzavni dogovori, prema tvrdnjama iz nekih krugova, medjutim, bugarski "jezikoslovci" pronasli su i varijante koje bi mogle biti prihvatljive za neutralne posmatrace, mada i one relativiziraju postojanje makedonskog jezika i tesko su "svarljive" za Skopje. Ali, kad su vec uspjeli ubijediti sebe kako su, za razliku od Makedonije, okrenuti buducnosti, Bugari bi, koristeci eventualno novo makedonsko "ne", u takvo nesto mogli ubijediti i evropske duznosnike. To bi onda Makedoniju dovelo u neprijatan polozaj, buduci se do sada ona, u gotovo svim nesporazumima sa susjedima racunajuci i Grcku koja je clan evropske porodice, smatrala neduznom zrtvom.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT