STO SKRIVA KANTONALNI SUD?

Nakon optuznice protiv pocinitelja zlocina u Grabovici

AIM, SARAJEVO, 29.04.1998. Mada skrivana, u javnost je ovih dana procurila informacija po kojoj je tuzilac Kantonalnog suda u Sarajevu podigao optuznicu, u Medjunarodnom sudu za ratne zlocine, u Haagu, protiv trojice Bosnjaka - Mustafe Hote, Nihada Vlahovljaka i Fikreta Kajevica. Krivicnu prijavu je podiglo Federalno ministarstvo obrane, zbog, kako u prijavi stoji, "osnovane sumnje da su pocinili krivicno djelo ratnog zlocina protiv civilnog stanovnistva", a vezano za masakr u selu Grabovica, septembra 1993. godine, kada je ubijeno 28 Hrvata.

Hrvatska strana je oko ovog slucaja poslala dokumentaciju u Haag, ali nikada nije obznanila koje osobe se terete za ovaj zlocin. Bosnjacka strana do sada se uglavnom izjasnjavala kako ce istraznim organima dozvoliti pristup dokumentaciji koju posjeduje, da bi se na kraju ispostavilo kako kantonalni tuzilac Mustafa Bisic, komunicira sa Haagom, o mogucnosti da protiv spomenute trojice pokrene krivicni postupak.

Haag, u medjuvremenu, intenzivno radi na saslusanju svih koji imaju veze sa Grabovicom. Jedan od kljucnih svjedoka oko ovog slucaja je Ramiz Delalic Celo, bivsi oficir Armije BiH i zapovjednik jedinica koje su u vrijeme masakra bile prisutne na ovom podrucju, ocevidac desavanja u Orahovici, nedavno je svoja saznanja predocio istraziteljima u Haagu.

Mada nezvanicno, za sada se zna da ovaj svjedok nije pomenuo Mustafu Hotu, Nihada Vlahovljaka i Fikreta Kajevica, imena koja se navode u nedavnoj prici u zagrebackom tisku o Bisicevoj "tajnoj" prepisci s Haagom. Sef Kabineta komadanta VF, armijskog generala Rasima Delica, samo je potvrdio da je vojna dokumentacija uvijek pristupacna haskim istraziteljima. Za pomenuta imena on prvi put cuje i koliko on zna - Haag od njih do sada nije zatrazio dokumentaciju o toj trojici ljudi.

Suad Kulosman, iz Kantonalne organizacije boraca, licno poznaje Nihada Vlahovljaka, jednog od osumnjicenih na ovoj "tajnoj potjernici". Prema njegovim rijecima "Vlahovljak je izuzetan borac, jedan od prvih koji je stao u odbranu Sarajeva. Poznajem ga licno, jer sam mu ja u pocetku jedno vrijeme bio komandant. Bio je priznat medju borcima, i koliko ja znam, Vlahovljak nije covjek koji bi tako nesto pocinio."

Iako nije bio raspolozen da daje izjave, Nihad Vlahovljak je bio iznenadjen pominjanjem njegovog imena kada je u pitanju zlocin u Grabovici. Nikakav zlocin, tvrdi, nije pocinio, a to moze reci i za ostalu dvojicu. Jednostavno, ne moze da povjeruje da se protiv njih vodi istraga.

Za sada je poznato samo da protiv ove trojice niti kantonalni niti bilo koji drugi sud nije raspisao potjernicu. Ipak, u kopiji "tajne dopisnice" stoji da "Kantonalno tuzilastvo u Sarajevu je, pod brojem KT 5/98 - A 198/98 sa datumom od 25.2.98. godine, uputilo Medjunarodnom sudu za ratne zlocine - njegovom istraznom odjelu, dopis u kojem ga izvjescuje da posjeduje kopiju krivicne prijave i dokumentacije koja je dostavljena Kantonalnom tuzilastvu u Sarajevu u predmetu protiv osumnjicenih Mustafe Hota i drugih (Grabovica)". U ovom dopisu stoji i da je kantonalni tuzilac primio od Federalnog ministarstva odbrane - sektor sigurnosti i obavjestajnih poslova, krivicnu prijavu protiv Mustafe Hote, Nihada Vlahovljaka i Fikreta Kajevica, zbog osnovane sumnje da su pocinili krivicno djelo ratnog zlocina protiv civilnog stanovnistva iz clana 142. stav 1. Krivicnog zakona. Tuzilac je napravio dopis Medjunarodnom sudu u skladu sa Rimskim pravilima puta kako bi Medjunarodni sud dao ocjenu postoje li dovoljni dokazi za vodjenje kaznenog postupka bilo od strane Medjunarodnog suda ili nacionalnih sudova. Samo po sebi to ne bi bilo neuobicajeno, osim po tome sto je u ovom slucaju zaobidjeno Federalno ministarstvo pravosudja. Naime, prema Memorandumu potpisanim sa medjunarodnim tuziteljem Goldstonom iz 1994. godine, komunikacija sa Medjunarodnim sudom ide preko nadleznog ministarstva za pravosudje.

Prema rijecima federalnog ministra pravosudja, Mate Tadica: "Kantonalno tuzilastvo u ovakvim predmetima ne moze voditi istragu. To je u ingerenciji Medjunarodnog suda u Haagu. Ono sto tuzilastvo moze, to je da, kada dobije prijavu, krene u prikupljanje takozvanih prethodnih obavjestenja o tome da li ima dovoljno sumnje da se moze pokrenuti zahtjev za provodjenje istrage. Spomenuto pismo tuzioca Bisica i nije zahtjev za provodjenje istrage, koju jedino uz odobrenje Haaga moze pokrenuti domaci sud".

Tadic kaze i ovo: "U ovom slucaju to nije preskoceno, ali tuzitelj se obraca izravno Medjunarodnom sudu, sto nije dopustivo u medjunarodnoj komunikaciji ni u jednoj drzavi, pa ne bi trebalo biti ni kod nas. Mi imamo i pravila kako to ide." Po tim pravilima, sud posalje dopis Federalnom ministarstvu pravde, koji ga proslijedi Ministarstvu vanjskih poslova ili tuzilastvu Medjunarodnog suda, koji ima svoj ured u Sarajevu. Ista procedura je i kada se salju dopisi iz Haaga, gdje Ministarstvo pravde ne smije biti zaobidjeno.

Ministar je zatrazio, putem federalnog tuzitelja, objasnjenje o cemu se u ovom slucaju radi. Ministar Tadic, takodje, ocekuje nalaze komisije koja je zaduzena da kontaktira sa svima koji se navode u pismu kantonalnog tuzioca. Ministarstvu pravde nije nista poznato vezano za predmet Grabovica, jer, kao, tvrdi ministar Tadic, preko njih nista o tom predmetu nije islo.

• Zato je tim cudnije ovo iskakanje tuzioca, jer ako on ima nesto on je trebao s nama komunicirati, kao sto su Kantonalni sud i Tuzilastvo do sada komunicirali - smatra ministar Tadic. On misli da je namjerno zaobidjen i da za to ima neki razlog. Nije ni cudo sto se namece misljenje da se Haagu podmecu obicni borci kako bi se zastitile "krupnije ribe". I pored svega, trojica boraca strahuju da se istraznim organima podmecu njihova imena radi spasavanja vlastite koze. Sumnja je tim veca sto kantonalni tuzilac, Mustafa Bisic, u svom saopstenju za javnost uglavnom opravdava svoju proceduru niti jednom rijecju ne pominjuci ko je i zasto pokrenuo istragu protiv Hote, Kajevica i Vlahovljaka.

Eldin Karic (AIM, Sarajevo)