POVLACENJE TUDjMANA JUNIORA

AIM, ZAGREB, 28.4.1998. Nema ni trunku istine u glasinama da odlazim iz politickih razloga, jednostavno sam se umorio na ovom poslu koji sam pristao obavljati samo na godinu dana, a oteglo se na vise od cetiri. Ovim, kao aspirin okruglim i umirujucim rijecima, Miroslav Tudjman, stariji sin mocnoga Franje, pokusao je zaustaviti spekulacije da iza njegovog povlacenja stoji velika politicka afera, mozda i najveca u osam godina postojanja hrvatske drzave.

Pedesetdvogodisnji Tudjman junior obavljao je, do smjenjivanja na vlastiti zahtjev, duznost celnog covjeka volsebnog HIS-a, Hrvatske informativne sluzbe. Rijec je o ustanovi o kojoj ne treba traziti podrobnosti u Ustavu, jer se ona tamo uopce ne spominje, a vrlo suho i sasvim izuzetno ona je predmet i bilo kakvih sluzbenih informacija dostupnih javnosti. Da nije nezavisnih i "zutih" novina, vrlo vjerojatno se nikada ne bi ni saznalo da je rijec o krovnoj obavjestajnoj sluzbi, koja je, nesto po zakonu, vise mimo njega, izrasla u pravog obavjestajnog moloha mocnog sefa drzave. Ona je izravno podredjena predsjedniku Republike - bez posredovanja formalnog nadredjenog Ureda za nacionalnu sigurnost - a preko podredjenih obavjestajnih sluzbi policije, vojske i Ministarstva vanjskih poslova, on ostvaruje i dodatni, prakticki neograniceni nadzor nad ionako suboordiniranim najvaznijim drzavnim resorima.

S obzirom na spomenutu kljucnu "investigativnu" ulogu javnih medija, izmedju sefa HIS-a i njih zametnuo se svojevrsni rivalitet, i to sa zanimljivom podjelom ulogu. Nezavisne novine su razrjesenje prvog covjeka HIS-a nastojale popratiti novom, udarnom kolicinom "obavjestajnih" podataka, koji ce dostojno ispratiti u politicku mirovinu prvog drzavnog obavjestajca. Na drugoj strani, Miroslav Tudjman koji se i sam profesionalno bavi informatikom (doktorirao je na temu "Paradigma informacijske znanosti", sto je i predmet koji predaje na zagrebackom Filozofskom fakultetu) - uzvratio je da su to ordinarna naklapanja, i da se, opcenito, "u javnosti prenaglasava i predimenzionira uloga obavjestajne zajednice".

Da bi dezavuirao "zuti" tisak, Miroslav Tudjman dao je veliki intervju u sredisnjem rezimskom dnevnom listu, "Vjesniku", u kojem tocku po tocku pobija da se dogodila ikakva afera, a pogotovo da joj je on bio u sredistu. Tako je demantirao da je bio ukljucen u aferu s Dubrovackom bankom, gdje je nekoliko krupnih novobogatasa i politickih mocnika iz same spice HDZ-ove nomenklature pokusalo preuzeti tu banku. Pri tome je navodno doslo i do sukoba medju dvjema obavjestajnim sluzbama (SZUP-a pri Ministarstvu policije i SIS-a pri Ministarstvu vojske), od kojih je prva, tvrdi se, i sama bila ukljucena u kradju, a druga je to pokusala osujetiti. Tudjman junior takodjer je odbacio da je njegov ostanak na toj duznosti postao nemoguc jer su iz inozemstva dolazili sve veci prigovori na nepotisticki sklop njega s ocem mu Franjom. S posebnom je, pak, indignacijom odbacio da je Franjo Tudjman "takva politicka zvijer da zrtvuje i vlastitog sina".

Koliko je mogao, Miroslavu Tudjmanu je u hrvanju s nevladinom stampom pritekao u pomoc i "Vjesnik", predstavljajuci ga u uvodu intervjua kao samozatajnog profesora koji se zasitio politike prije nego sto je izgubio jednostavnost i izvornost jednostavnog covjeka ("Ako nemate prijevoza, odbacit cu vas do kuce" - citira prijatno iznenadjena novinarka ponudu koju je dobila poslije intervjua, "kao da smo zajedno grijali gimnazijske klupe"). "Vjesnikovo" lobiranje za razalovanog obavjestajca trebalo je biti olaksano cinjenicom da i u siroj javnosti kruzi glas kako je rijec o ljudski i politicki uravnotezenoj osobi. Stovise, tvrdi se da je u mnogo cemu suprotnost ocu i da su se proteklih godina njih dvojica znali naci svaki na svojoj obali (do ukljucenja u stranku Franje Tudjmana, Miroslav Tudjman pripadao je maloj socijaldemokratskoj stranci, koja je na pocetku visestranastva u Hrvatskoj stvorena izvan okrilja reformiranih komunista, a navodno je u dusi i danas ostao takvih opredjeljenja).

Pa ipak, veliki intervju sto ga je dao "Vjesniku" nije ispao dobro za Miroslava Tudjmana. Zapravo je ispao krajnje lose, jer je ostavio neizbrisiv dojam da je on mozda ipak bolji obavjestajac nego informaticar. To proizlazi vec iz cinjenice da je dao intervju jednom notornom stranackom glasilu, koje o hrvatskoj "obavjestajnoj zajednici" sigurno ne bi zucnulo ni da su sufrazene tajne sluzbe razgrabile i samu Narodnu banku Hrvatske. Ovim je pokazao prezir ne samo prema "zutom" tisku - sto bi se s obzirom na lavinu indiskrecija koje je ovaj provalio, jos i moglo razumijeti - nego i prema citavoj javnosti. A to se bas nikako ne uklapa u minimalni kodeks informatickih znanosti, kojima se on sada navodno s nostalgijom vraca.

Sve u svemu, Tudjman junior okomio se na jedine koji su barem pokusali profesionalno obaviti svoj posao, novinare, a rat s njima on nije mogao dobiti. Cim se pojavila informacija o njegovom odlasku s najvise obavjestajne duznosti, nezavisni tisak ponudio je uvjerljivije objasnjenje za to, usredotocivsi se na hapsenje direktora Dubrovacke banke Nevena Baraca. To hapsenje uslijedilo je nedugo nakon velikog intervjua koji je Barac dao tjedniku "Nacional", u kojem je on govorio o tajnom planu petorice ortaka da medjusobno podijele Dubrovacku banku. To su, uz Baraca, krupni poduzetnik Miroslav Kutle (neka vrsta HDZ-ovog v.d. kapitaliste), jedan od potpredsjednika HDZ-a i mocnih Tudjmanovih savjetnika, Ivic Pasalic, te dvojica lokalnih dubrovackih drzavnih funkcionera.

Hapsenjem Baraca i njegova ispovijed dobila je dodatnu tezinu. A kada je nedugo zatim razrijesen sef HIS-a, u toj je ispovijedi najvisu ekspoziciju dobila Baraceva tvrdnja kako je u tajnom cerupanju Dubrovacke banke sudjelovao i dubrovacki sef jedne od tajnih sluzbi, SZUP-a, Petar Luburic. Sama cinjenica da se ljudi iz tajnih sluzbi bave "biznisom", pa jos i sudjeluju u zakrabuljenim bankovnim transakcijama koje potkapaju ekonomiju zemlje, morala bi izazvati konsternaciju. Ali to u Hrvatskoj nije slucaj. Stovise, potpredsjednik HDZ-a i ministar zdravstva, Andrija Hebrang, u jednom se intervjuu blesavo zapitao zasto se ljudi iz obavjestajnih sluzbi ne bi bavili "investiranjem".

Tako vise nije bilo iznenadjenje ni kada je u tisku provaljena jos jedna indiskrecija, a to je da odlazak Miroslava Tudjmana treba povezati s tihim ratom dviju tajnih sluzbi oko tustog kolaca Dubrovacke banke. Jedna (SZUP) navodno se slijepila uz mocnu politicko-gavansku osovinu Pasalic-Kutle, druga (SIS) djelovala je u sprezi s grupom hercegovackih tajkuna, a tvrdi se i da je posredovala u prelijevanju dijela kapitala Dubrovacke banke za financiranje "Herceg-Bosne". Ove posljednje transakcije nije bilo moguce obaviti bez znanja Nevena Baraca, a tvrdi se da je isto i s razrjesenim Tudjmanom, koji je navodno i otisao protestirajuci zbog hapsenja direktora Dubrovacke banke. S druge strane, ima spekulacija da se on samo privremeno izmakao kako bi ocu omogucio da ostrije udari po grupi Pasalic-Kutle. Ako je to doista tocno, pokazat ce se da je Miroslav Tudjman stvarno odlicno ispekao svoj zanat. Ne mislimo na profesorski, naravno.

MARINKO CULIC