DO DALJNJEGA IZBJEGNUTE SANKCIJE

AIM, ZAGREB, 28.4.1998. Zagreb je odahnuo. Hrvatska je izbjegla sankcije, za dlaku i zasad. Naime, ta joj prijetnja ostaje visjeti nad glavom, ali na to ce se, ocito, misliti sutra. Cinjenica da odrzanje statusa quo u medjunarodnim relacijama Tudjmanova vlast danas dozivljava kao uspjeh mozda najbolje govori o pravom stanju stvari. Ova je godina trebala biti trenutak velikog ulaska u evropske integracije - tako je barem politika tvrdila - ali samo nekoliko mjeseci nakon tih pompoznih najava Hrvatska se nasla u nikad goroj poziciji spram medjunarodne zajednice. Umjesto da joj se otvore vrata prema Zapadu, ponovo je gurnuta na Balkan, u takozvani Daytonland.

Ministarsko vijece Evropske unije porucilo je Hrvatskoj da pristup Phare programu ostaje zamrznut, a otvaranje pregovora o suradnji smatra se preuranjenim. Izvjestaj o stanju u Hrvatskoj, na osnovu kojeg su evropska petnaestorica donijeli takve zakljucke, obiman je, hladan i vrlo kritican. Hrvatska se pozicija smatra problematicnom u tri tocke - postivanju sporazuma iz Daytona (odnos prema Bosni i Hercegovini) i Erduta (povratak izbjeglih Srba) te pitanju unutarnje demokracije, s naglaskom na slobodu medija.

U kontekstu Daytona posebno je mjesto dobio Tudjmanov govor na nedavnom stranackom saboru. Kaze se da je on u medjunarodnoj zajednici izazvao ozbiljnu zabrinutost, jer je shvacen kao poricanje daytonskih obaveza, ponajprije obaveze postivanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Taj je govor, tvrdi evro-izvjesce, ukazao na kontinuirano postojanje tvrdolinijskog, nepomirljivog i neprogresivnog elementa u sluzbenoj politici. Hrvatska politika prema BiH ocjenjuje se nedosljednom, prijedlog Zagreba o posebnim odnosima s Federacijom BiH i dalje je u raskoraku s Daytonom, institucije Herceg Bosne jos nisu nestale.

U vezi s Erdutskim sporazumom navodi se da se Hrvatska "razmetala praznim obecanjima na nacionalnoj razini", ali da na podrucju istocne Slavonije primjenjuje "birokratsko etnicko ciscenje". Tudjmanova se vlast u vise navrata obavezala da ce omoguciti povratak izbjeglih Srba, u tom su smislu prihvaceni i odredjeni rokovi, ali se Zagreb ne drzi tih obecanja. Izvjestaj konstatira da je proces povratka zaustavljen, a Srbi-povratnici suocavaju se s ogromnim problemima kad pokusaju ostvariti pravo na svoju imovinu. Njihovi izgledi za zaposlenje su nikakvi, ne samo zbog inace velike nezaposlenosti, nego i zbog etnicke diskriminacije.

Sto se tice demokratskih normi, izvjestaj s negodovanjem konstatira "totalnu dominaciju HDZ-a na politickoj sceni". Analizira se i vise zakona - izborni se zakon smatra neprimjerenim, posebno se proziva takozvana lista za dijasporu, kojom su de facto hercegovacki Hrvati ukljuceni u hrvatski parlament. Navodi se i niz okolnosti zbog kojih hrvatski izbori jesu slobodni ali nisu posteni. EU trazi hitnu promjenu izbornog zakona, a sugerira i potrebu odrzavanja prijevremenih parlamentarnih izbora, jos ove godine. Zakon o javnom okupljanju izvjesce smatra podloznim zloupotrebi, zbog njegove krajnje neodredjenosti i nejasnoca, Zakon o udrugama vladi omogucava posvemasnje nadziranje udruzivanja, cak i raspustanje udruga, Zakon o humanitarnim organizacijama negira autonomiju nevladinih organizacija.

Lista "medijskih" grijeha posebno je obimna. Navodi se da vlast pokusava zastrasiti novinare, protiv onih koji nisu skloni rezimu pokrenuto je mnostvo parnica, neovisni se mediji guse uz pomoc enormnog novcanog sankcioniranja takozvanih dusevnih boli, uglavnom u korist ljudi iz vlasti ili njoj bliskih krugova. Hrvatska televizija, kao glavni izvor informacija za najveci dio stanovnistva, pod potpunom je kontrolom vladajuce stranke, prakticno njena sluzbenica. Vlast je izrazila spremnost da to mijenja, ali je odmah potom pet vaznih urednika imenovano u rukovodstvo Tudjmanove stranke.

U Predsjednickim dvorima bili su iskreno zapanjeni tako pedantnom i ostrom inventurom. Diplomatskim putem uspjelo se ishoditi samo odgadjanje usvajanja tog izvjesca za mjesec dana, kako bi Hrvatska u posljednji trenutak pokusala spasiti sto se spasiti dade. To je vrijeme iskoristeno za velika zaklinjanja u evropske principe i vise naznaku promjena, nego promjene same. Upozorenjima medjunarodne zajednice da je, doslovce, Hrvatska na raskrscu, vlast je pokusala odgovoriti potezima koje je jedan od potpredsjednika vladajuce stranke definirao kao "pristat cemo na minimum na koji nas prisile". Medjunarodnu izolaciju Tudjman je pokusao zaustaviti izvjesnim umeksavanjem stava spram povratka Srba, najavom da ce iz rukovodstva BiH-Hrvata ukloniti ekstremiste te iznenadnim pustanjem u saborsku proceduru liberaliziranog zakona o televiziji.

Istodobno vlast je, uz logisticku podrsku svojih medija, pokrenula zestoku kampanju protiv, kako je tvrdila, neprincipijelnih&neprijateljskih medjunarodnih pritisaka. Vladajuci su trazili da saborska rasprava na tu temu okonca zajednickim otporom "inozemnom uplitanju". Pozive na konsenzus svih parlamentarnih stranaka i zbijanje redova, oporba nije prihvatila. Opozicija je po prvi puta reagirala dosta hladnokrvno, nastojala je racionalno progovoriti o doista delikatnom polozaju Hrvatske, ne obaziruci se na sirenske pozive na domoljublje niti na prikrivene prijetnje. Ukazala je da vladajuca politika sama provocira medjunarodne intervencije, izbjegla je pokusaj da se HDZ-ova odgovornost kolektivizira.

Evropska unija je zakljucila da Hrvatska nije ispunila njene uvjete te da iducih pola godine medjusobni odnosi ostaju u zatecenom stanju. U Luxembourgu tvrde da je poruka Zagrebu jasna. Velika obecanja nisu dovoljna, u stvarnosti nije bilo pomaka. Konstatirajuci da opetovano verbalno deklarirana odanost Hrvatske evropskim standardima nije pretocena u praksu, Vijece ministara Evropske unije u svojoj odluci kaze: "Stovise, dosadasnji pokazatelji u 1998. godini upucuju na zakljucak da se Hrvatska udaljava od mjerila EU". Dokument tvrdi kako bi zakljucci bili drugaciji da su ispunjena obecanja, primjerice, o promjenama drzavne RTV ("kojima bi se povecala neovisnost HRT od vladajuce stranke i otvorio prostor za alternativne nacionalne TV postaje"); o pitanju vlasnistva, povratku izbjeglica i pojasnjenju zakona o amnestiji.

• Europska unija ocekuje od Hrvatske da dosljedno provodi Daytonski mirovni sporazum, omoguci nesmetan povratak izbjeglica i etnicku pomirbu te odlucnije krene u demokratske reforme - rekao je u Luxembourgu sef ureda evropskog povjerenika za medjunarodne odnose Ed Kronenburg, najavljujuci da ce se - ako do toga ne dodje - za sest mjeseci "ozbiljno razmatrati iskljucenje Hrvatske iz sustava trgovinskih preferencijala". To ne znaci da se sankcije prema Hrvatskoj ne mogu primijeniti i ranije, jer, rece Kronenburg, trgovinske je povlastice "moguce suspendirati u svakom trenutku".

Iako vrlo tvrdi, zakljucci iz Luxembourga primljeni su u Zagrebu s velikim olaksanjem. Najgore je zasad izbjegnuto. Ukidanje trgovinskih preferencijala (zajamcene kvote izvoza hrvatskih proizvoda u zemlje EU s povlastenom carinom), naslijedjenih od bivse Jugoslavije, bacilo bi zemlju na koljena. Naime, oko 60 posto hrvatskog izvoza ide u zemlje EU i zatvaranje tih vrata, priznaju to i sluzbeni izvori, bilo bi ravno katastrofi - povecao bi se broj nezaposlenih, standard bi se strmoglavio, zemlja socijalno kolabirala. Pogotovo jer se spekuliralo da bi Evropa mogla upriliciti i svojevrsni turisticki bojkot Hrvatske. Unatoc tome, cini se da je hrvatskog predsjednika najvise pogodila prijetnja uvodjenja sportskih sankcija. Vlast koja je tvrdila da ce sve izdrzati, da ce Hrvatska, poput Kube, odoljeti pritiscima, da ce Hrvati, ako treba, jesti i travu, tu je odmah pocela popustati. Tudjman, cini se, smatra kako je narodu lakse bez kruha, nego bez igara.

Hrvatska je uspjela dobiti na vremenu, ali kako ce ga iskoristiti

• tek treba vidjeti. Kljuc je u njenim rukama, ali to nije novost. Tapkanje u mjestu de facto je nazadovanje. U hrvatskoj se javnosti sve cesce cuje da pritisci na Hrvatsku nece prestati dok su Tudjman i HDZ na vlasti. Tvrde to i utjecajni ljudi iz drzavnog vrha, ali u njihovoj interpretaciji to bi trebalo zvucati kao dokaz inozemne neprincipijelnosti. Medjutim, hrvatski ambasador pri Evropskoj uniji Janko Vranyczany-Dobrinovic kaze da u EU dvoje o tome moze li se HDZ cvrstim i strogim opomenama prisiliti na prijeko potrebne evolutivne promjene ili je to uzaludan posao, pa je najbolje pomoci stvaranju jedne nove politicke konstelacije.

JELENA LOVRIC