PROLJETNI START JESENJIH IZBORA

U susret predizbornoj kampanji

Banjaluka, 27. april 1998. (AIM)

Iako je do najavljenih septembarskih izbora u BiH ostalo jos dosta vremena, sve stranke u Republici Srpskoj (RS) krenule su u pravu predizbornu trku. Moglo bi se reci da je nakon krace pauze uslijedio nastavak predizborne kampanje iz 1996. godine.

Ubrzanoj predizbornoj trci u RS pogoduju dvije stvari: prva je priblizno jednak odnos snaga u Pralamentu izmedju neznatne vecine koja podrzava vladu Milorada Dodika i opozicije koju cine Srpska demokratska i Srpska radikalna stranka, a druga da u vecinskom bloku postoje dva bloka - jedan cine stranke iz RS (Srpski narodni savez, Socijalisticka partija i Nezavisni socijaldemokrati), a drugi partije sa sjedistem u Federaciji BiH (Koalicija za cjelovitu i demokratski Bosnu i Hercegovinu i Socijademokratska partije bivsih komunista Nijaza Durakovica).

Pored politicke bitke sa opozicijom, vladajuci blok tri partije iz RS ulazi i u medjusobnu bitku za buduce birace. U birackom tijelu te tri partije mogu jedino da traze podrsku za sebe, jer je vrlo malo vjerovatno da ce neko od glasaca iz opozicije na septembarskim izborima promijeniti stranu. Vrlo je moguce da izmedju radikala i "esdeesovaca" dodje do drugacije raspodjele glasaca s obzirom da neke aktivnosti i Vlade RS i medjunarodne zajednice izazivaju pojacane nacionalne tenzije.

Jedina grupa glasaca na cije se promjene u stavovima moze racunati jeste oko 70.000 onih ciji politicki predstavnici na proslim vanrednim parlamentarnim izborima u RS nisu usli u Parlament i koji vjerovatno nece u septembru ni ulaziti u predizbornu trku.

Prakticne politcke aktivnosti stranaka su dosta sarolike. Vecina stranaka za politicku promociju koristi postojeci prostor u medijima. Najcesci oblik su redovne pres-konferecnije na kojima se sa manje ili vise uspjeha reaguje na aktuelne politicke dogadjaje ili poteze Vlade. Vladajuci blok u RS to cini odmjerenom kritikom Vlade da se ne bi uzdrmala, jer im to ne bi odgovaralo. U tome ucestvuje cak i Stranka nezavisnih socojaldemokra, ciji je predsjednik aktuelni premijer. Osim toga, poeni se pokusavaju dobiti i podrskom politici Jugoslavije i Srbije prema Kosovu i sve izrazenijim zahtjevima prema medjuanarodnoj zajednici da se rjesavaju problemi obecane, a nerealizovane pomoci za obnovu i rekonstrukciju, problemi pasosa, prelaska granice s Hrvatskom i smanjivanja pritiska na povratak izbjeglica.

Drugu vaznu stranacku aktiuvnost predstavlja ubrzana izgradnja "partijske infrastrukture". U ovom poslu posebno prednjace Srpski narodni savez predsjednika Biljane Plavsic i Stranka nezavisnih socijaldemokrata premijera Dodika. Zahvaljujuci drustvenoj moci i prilicno naraslom ugledu svojih lidera, obje stranke su u posljednje vrijeme osnovale ili ozivjele brojne organizacije "na terenu", cime ce se znatno pribliziti "trojici velikih" - SDS-u, socijalistima i radikalima, koji su taj posao uradile prije dvije-tri godine.

Iako su ciljevi isti, taktika stranaka u tom poslu se razlikuje. Dok Biljana Plavsic i dalje okuplja oko sebe uglavnom bivse clanove do juce vladajuceg SDS-a, Dodik i njegovi patijski umovi okupljaju najcesce dugogodisnje direktore i menadzere. Uz to, ne libe se ni koalicija sa izvjesnim vanparlamentarnim strankama, uglavnom izvan Banja Luke, "pokrivajuci" tako geografski prostor. Nedavno su socijaldemokrati potpisali "memorandum o saradnji" sa Demokratskom strankom iz Bijeljine, ciji je ideolog Ljubisa Savic Muzer, danas sef "unoformisane policije" RS, kao i sa Strankom demokratskog centra iz Trebinja, koju vodi Dragomir Grubac, dosta blizak Momiru Bulatovicu prije nekoliko godina dok je ovaj bio neprikosnoveni lider Crne Gore. Obje stranke su bile clanice nekadasnjeg Demokratskog patriotskog bloku Predraga Radica, koalicije koja se raspala odmah nakon izbora prije dvije godine, iako je imala dva poslanika u Narodnoj skup{tini RS. Obje stranke su zajedno s Dodikovom, Radicevom i drugima prosle godine bile clanice Koordinacionog odbora koji je podrzavao Biljanu Plavsic u njenom "otporu Palama".

Desni blok, SDS i radikali, ne sjede skrstenih ruku i svako ceka svoju sansu. Tu sansu vide u porastu nacionalnog naboja, koji, po njima, proizvodi medjunarodna zajednica agresivnim pristupom povratku izbjeglica. Ove stranke se tek uce bombardovanju vlasti iz lagodnog polozaja opozicije.

Jedna od nneuspjelih propagandnih akcija je i nedavni pokusaj predsjednika Narodne skupstine RS Dragana Kalinica da na brzinu sazove sjednicu Narodne skupstine u Doboju i organizuje rekonstrukciju Vlade, ako ne i njeno rusenje. No, kako su dosla svega 34 posalnikea (a desnicarske opozicione stranke u RS imaju ukupno 39 poslanika) ovaj pokusaj se kao svojevrstan bumerang vratio sazivacu, kome sada ostaje da razmislja moze li i dalje da zadrzi na okupu sve glasace SDS-a i radikala, ili se i u tom okviru nesto mijenja. Sasvim je sigurno da ce i predstojeci Kongres SDS-a krajem aprila ili pocetkom maja na Palama, dati dio odgovora na otvoreno pitanje daljeg vodjstva, a samim tim i prustupa novoj politickoj realnosti u RS i izborima.

U citavoj predizbornoj prici najveca nepoznanica je Socijalisticka partija. Naobjasnjen, ali rapidan pad glasova sa 140.000 u septembru, na oko 75.000 u novembru, sutacaija na Kosovu i sprega socijalista, JUL-a i radikala u Srbiji, unose previse nedoumica za procjenu. Ipak, cinjenica da su u svim dosadasnjim kombinacijama izbora Vlade socijalisti predstavljali jezicak na vagi, daje socijalistima mnogo vise snage nego sto devet njihovih poslanika u RS realno ima.

Najvazniji ciljevi septembarskih izbora za sve politicke partije bice funkcije clana Predsjednistva BiH iz RS, predsjednik RS i Skupstina RS. Izbor predstavnika u zajednicke organe BiH bice samo odraz rezultata na ova tri izborna nivoa.

Dejan Novakovic