IZAZIVANJE RATA

Novi sukobi na jugoslovensko- albanaskoj granici

AIM, BEOGRAD, 26. 4. 1997

Na sam dan nedavnog referenduma gradjana Srbije o stranom posredovanju u rjesavnju kosovskog problema, desio se jedan od najvecih incidenata na jugoslavensko - albanskoj granici od njenog ustanovljavanja. Informativna sluzba Generalstaba Vojske Jugoslavije (VJ) saopcila je da su granicne jedinice 23. aprila u reonu karaule "Kosare" otkrile i sprijecile "ubacivanje grupe od oko 200 naoruzanih terorista iz Albanije u SR Jugoslaviju".

Okrsaj je trajao petnaest minuta - od 5.45 do 6 sati. Istrazni sudac Vojnog suda u Nisu, potpukovnik Radenko Miladinovic, obavjestio je javnost da je izmedju granicnih kamenova C - 3 i C - 2/10 pronadjeno 19 leseva pripadnika Oslobodilacke vojske Kosova ( alb. - Ushtrimi Climitare e Kosovas

• UCK), te da su dvojica njenih pripadnika zarobljena. To su Gazmend Tahiraj (28) i Iber Matej (37). Jugoslavenski granicari nisu imali povredenih, a medju poginulim Albancima, identificirana su desetorica iz sela Erec kod Djakovice, cetvorica iz sela Slup pored Decana i dvojica iz samog tog mjesta.

Kako stoji u saopcenju VJ, clanovi ilegalne grupe koja je razbijena 800 metara u SR Jugoslaviji, u manjim su se skupina razbijezali prema Albaniji, ali i prema selima oko Decana. Potpukovnik Miladinovic kaze da se, posto se incident dogodio na tesko pristupacnom terenu, nastavlja pretraga. Prema tome, moguce je da broj poginulih nije konacan.

Tokom uvidaja vojnih istraznih organa, na mjestu incidenta pronadjeno je sedam puskomitraljeza cal. 7,62 mm, pet automatskih i poluautomatskih pusaka, dva mitraljeza PKT, jedan rucni bacac i veca kolicina rucnih bombi i pjesadijske municije. Prema navodima zarobljenih pripadnika UCK - tvrdi se nezvanicno - ova grupa je tri dana prije okrasaja ilegalno usla u Albaniju, tamo se naoruzala i poslije improvizirane obuke, pokusala se na isti nacin vratiti na Kosovo.

Ovaj okrsaj je u velikom stilu uvukao VJ - da li bespovratno? - u sukobe na Kosovu. Medjutim, ono sto se dogadjalo u proteklih nekoliko dana, brzinom rafala ispaljenog iz "Kalasnjikova", ukazivalo je na neizbjeznost tako neceg. Najprije je Generalstab VJ saopcio da su 16. i 19. aprila u reonu karaule "Morina" granicari sprijecili ulazak jedne vece (pedesetak ljudi i dvanaest mazgi), odnosno, manje grupe (do desetak ljudi) koji su nastojali uci iz Albanije u SR Jugoslaviju sa znacajnom kolicinom oruzja i municije. Medju pripadnicima VJ nije bilo gubitaka - o onim drugim nista nije receno. Zatim je 22. aprila, stoji u saopcenju, na jedinicu VJ na redovnoj obuci pored Rodonjickog jezera kod Djakovice, oko 9.30 otvorena rafalna paljba. Nakon uzvracanja vatre, grupa napadaca se povukla. Istog dana pripadnici VJ su jos dva puta ucestvovali u okrsajima: oko 10 sati na jedno vojno vozilo je na barikadi kod sela Babaloc otvorena vatra, a oko 20 sati, granicare VJ su iz pravca Albanije bili izlozeni snazanoj paljabi u reonu karaule "Gorozup". U oba napada nije bilo stradalih.

Medutim, Informativna sluzba Generlstaba saopcila je da je na istu jedinicu VJ kod Radonjickog jezera 23. aprila, oko 6.45 "ponovljen napad vise grupa albanskih terorista, jacine 60 - 70 ljudi. Pripadnici VJ su uzvratili vatru i tom prilikom je likvidirano sedam terorista". Utvrdjeni broj ubijenih pripadnika UCK u sukobima sa oruzanim snagama popeo se tako na dvadeset i sest.

Sluzbeni Beograd ostro je reagirao na sukobe na granici. U noci 23. aprila, pozvan je otpravnik poslova ambasade Republike Albanije Florijan Nova u Savezno ministarstvo vanjskih poslova (SMIP) gdje mu je urucen sluzbeni protest. U protestu, pored ostalog, stoji da SR Jugoslavija smatra albansku vladu odgovornom za sistematske oruzane provokacije, obuku, naoruzavanje i ubacivanje terorista i oruzja, mjesanje u unutrasnje poslove, pomoc vanregionalnim faktorima za pritiske na SR Jugoslaviju itd. Odmah po urucenju ove note, ambasador Dragomir Vucicevic, odrzao je sastanak u SMIP sa sefovima diplomatskih misija akreditiranih u Beogradu gdje ponovio optuzbe, a istog je misljenja i Generalstab VJ.

Kad je vec rijec o oruzanim snagama, posebnu paznju plijeni istup generala - pukovnika Aleksandra Dimitrijevica, Nacelnika Uprave bezbjednosti VJ (poznatije po nazivom KOS). On je obavjestio strane vojno - diplomatske predstavnike "o aktuelnoj bezbednosnoj situaciji na Kosovu", "aktivnostima VJ", odnosno o "nedopustivom ponasanju Albanije koja pruza neposrednu podrsku teroristima". Svakako, rijeci sefa kontraobavjestajne sluzbe, u ovakvim okolnostima, imaju posebnu "specificnu tezinu". Na kraju, optuzbama se prikljucio i Vladislav Jovanovic, ambasador SR Jugoslavije u Ujedinjenim nacijama. On je naveo da su posljednji pokusaji prelaska granice "organizovani sa znanjem, ako ne i uz direktnu podrski albanskih vlasti" i naglasio da "pretnje novim sankcijama same po sebi predstavljaju direktnu podrsku separatizmu i terorizmu na Kosovu"

Albanski ministra vanjskih poslova Paskal Miljo odbacio je sve optuzbe Beograda da je sluzbena Tirana umjesana u sukobe na Kosovu i seriju incidenta na granici. Medutim, tamosnja vlada je formirala specijalni tim za vrsenje uvidaja na granici "poslije pojacanih aktivnosti srpskih snaga na Kosovu" i podigla pogranicne vojne jedinice u stanje najvise bojeve gotovosti, a albanski ministar obarane Sabit Brokaj, dao je ostavku na svoj polazaj. U obrazlozenju je, kako se navodi, optuzio premijera Fatosa Nanoa da nije pripremio zemlju za eventualno vanredno stanje i da je zapostavio vojsku. Tirana je, sa svoje strane, optuzila Beograd da su ratni avioni VJ u vise navrata povredili albanski zracni prostor. Generlastab VJ je opet to demantirao...

Poznavaoci ovdasnjih prilika ukazuju na niz razlika oko angaziranja oruzanih snaga na Kosovu u odnosu na akciju MUP Srbije u Drenici. Naglasava se tako, da ne samo da nije bilo civilnih zrtva, vec ni gubitaka kod pripadnika VJ. Zatim, imena vecine ubijenih brzo su obznanjena, objavljene su fotografije zarobljenih, a pokrenuta je i sluzbena istraga oko pomenutih dogadaja. Sve to ostavlja dojam da je rijec o sukobu jedne regularne sa drugom, gerilskom vojskom sto iskljucuje pomisao na kaznenu ekspediciju kakvom je okarakterizirana akcija policije u Drenici.

No, sukobi na granic predstavljaju samo vrh ledenog brijega kada je rijec o sve ubrzanijoj eskalaciji nasilja na Kosovu. Saznaje je, primjerice, da je pedestak policajaca cijelo popodne do duboko u noc 24. aprila, UCK drazala opkoljene na punkotvima izmedu Srbice i Kline. Istog dana je u selu Resnik u Drenici, ubijen policajac Milan Tenic, a tesko ranjen njegov kolega Gligorije Milosevic: njihovo sluzbeno vozilo upalo je zasjedu UCK. Ista oragnizacija, je po saopcenju MUP Srbije, prihvatila odgovornost i za ubojstvo Desku Derima.Po saopstenju MUP Derim je jedan od Albanaca koji su izasli na tek zavrsen referendum.

Ipak, najkriticnija je situacija uz granicu: agencije javljaju da je vise od hiljadu kosovskih Albnaca izbjeglo u oblasta Trpoje i Has na sjeveru Albanije. Saznaje se i da je u proteklih sedam dana iz Peci i okolnih sela, oko tri hiljade Srba i Crnogoraca otislo u Srbiju i Crnu Goru. Posebno je zapaljivo na relaciji sela Glodani i Babaloc u opcini Decani. Prvo selo je, po ugledu na Donje Prekaze u Drenici, pod punom kontrolom UCK ciji pripadnici drze petero zaraobljenih Srba; drugo selo, u kom su smjestene srpske izbjeglice iz Albanije, vec danima je izlozeno paljbi iz pjesadijskog oruzja. Navedeno ni izdaleka ne iscrpljuje sve mjesta gdje je progovorilo oruzje na Kosovu.

Iako se moze cuti da se u Srbiji masovno "podizu" rezervni policajci, ima ocjena da poslije posljednjih dogadaja na jugoslavensko - albanskoj granici, kosovski problem polako prelazi u nadleznost Vojske Jugoslavije. Naime, tvrdi se da MUP Srbije unatoc svoje brojnosti i opremljenosti, ipak nema snage da ovlada terenom i pacifizira ga. Problem je kako u nedostatku adekvatne logisticke podrske, neprikladnim nacinima vodenja dosadasnjih akcija, ali i razmjerima oruzanih aktivnosti. Termin "rat", zapravo, sve je vise u opticaju. Optuzbe Beograda na racun Tirane i okrasji na granici, na svojevrstan nacnin legaliziraju upotrebu VJ. Kako je bilo napada na nju i van neposrednog granicnog pojasa, a slicno se moze ocekivati i ubuduce, vojni angazman u pokrajini ce se, gotovo je sigurno, jos povecavati.

I dok Kosovom tece krv, cini se da srpski i albanski politicari zive u nekom drugom svijetu. Prvi vitlaju "istorijskim ne" sa referenduma i, sve cesce optuzujuci Albaniju, kosovski problem predstavljaju kao medudrzavni problem. Drugi pak, izbjegavajuci da se otvoreno ograde od UCK, gube i kredibilitet i uticaj na terenu. Sustina problema je to sto aktualna srbijanska vlast nije u stanju ponuditi kosovskim Albancima nista sem pendreka i segregacije, a albanski politicari, u takvom kontestu, nisu u stanju formulirati relevantnu alternativu UCK. I jedni i drugi, dalje - sa razlicitim nadama - iscekuju stav medjunarodne zajednice, odnosno da li ce i kakve sankcije biti zavedene SR Jugoslaviji. Onog cega se najvise treba plasiti jeste da sadasnje sukobe, ma kako da se postavi medjunarodna zajednica, obje strane ne dozive kao priliku za "povjesno rjesenje".

Filip Svarm (AIM)