ZEMLJA CUDA

AIM, ZAGREB, 23.4.1998. Hrvatska je konacno i uistinu postala zemljom cuda. Medjutim, iako je za njih izravno odgovoran nitko drugi doli dr. Franjo Tudjman, ni izdaleka se ne radi o cudima o kojima on tako rado govori. Predsjednikovo pucanstvo i Canjugini stalisi naprosto su zbunjeni nevjerovatnom kolicinom i silinom odluka koje se nikako ne uklapaju u hrvatski totalitarizam i despotizam.

U petak 18. travnja Ustavni je sud jednoglasno ukinio odluku Drzavnog sudbenog vijeca i Zupanijskog doma Hrvatskog drzavnog sabora o razrjesenju bivseg predsjednika Vrhovnog suda dr. Krunislava Olujica. Ustavni je sud, naime, bio misljenja da su dokazi zbog kojih je Olujic smijenjen prikupljeni na nezakonit nacin jer su se koristili materijali dobiveni na osnovi neovlastenog telefonskog prisluskivanja. No, sve to znalo se i ranije, ali je Tudjman ipak dopustio smjenu Olujica. Radilo se o tipicnom politickom procesu i osveti prema Olujicu koji se otrgnuo s HDZ-ovske uzde. Ovog casa Hrvatska zapravo ima dva predsjednika Vrhovnog suda, jer iako je Ustavni sud naglasio da njegova odluka ne dira u polozaj sadasnjeg predsjednika Milana Vukovica, upitno je sto je onda s Olujicem. On sam pak tvrdi: ja sam predsjednik.

Istoga dana Upravni je sud uvazio zalbu Dobroslava Parage oko prava na predstavljanje Hrvatske stranke prava, kojoj je od 1993. godine na celu Anto Djapic. Ministarstvu je upravo dan rok 30 dana da donose novo rjesenje. Tesko je reci sto ce odluciti ministarstvo, ali vec i sama cinjenica da je Djapic, neskriveni partner HDZ-a, koji obavlja za vladajucu stranku prljave poslove, doveden u pitanje, indikativan je znak.

Pucanstvo i stalisi jedva da su uspijeli prokomentirati i provariti ove naznake demokracije i slobodnog sudstva, a vec u ponedjeljak stigla su dva nova soka. Vijece obrane i nacionalne sigurnosti, kojem je na celu predsjednika Tudjman, a inace je nesluzbeni politbiro, obavijesteno je da je dr. Miroslav Tudjman (predsjednikov sin) razrijesen duznosti ravnatelja HIS-a (tajna obavijestajna sluzba), a na njegovo mjesto imenovan je dosadasnji ministar pravosudja Miroslav Separovic. O razlozima odlaska Tudjmana juniora nista nije receno, pa je ostalo samo nagadjati da li se dr. Miroslav, koji se navodno vraca na Filozofski fakultet gdje je predavao informatiku, umorio ili je tata bio upozoren da takve familijarne sprege poznaju zemlje kao sto su Sjeverna Koreja i slicne. Ozbiljni analiticari prihvacaju samo ovu drugu verziju i smatraju da je Tudjman povukao ovaj potez na izravan pritisak. No, koliko god je odlazak Miroslava Tudjmana bio iznenadjenje, nista manje nije bio ni izbor njegova imenjaka Separovica za kojeg bi malo tko pomislio da mu je obavjestajni rad blizak, a uostalom i ne radi se o nekom ministru od formata, vec skromnom i revnosnom cinovniku.

Istoga dana odjeknula je jos jedna medijska bomba: sudac Opcinskog suda u Zagrebu Ranko Marijan donio je oslobadjajucu presudu u procesu vlada (22 ministra) protiv bivseg glavnog urednika "Globusa" Davora Butkovica.

 - Okrivljenik je pisao o sadrzaju Krollova izvjesca, o

mogucim losim posljedicama takvog sadrzaja po Hrvatsku, te da u Hrvatskoj ne postoji odgovor na te kritike i navode. Ocito mu cilj nije bio okomiti se na dostojanstvo i cast premijera i ministara vec se rukovodio nacelima novinarskog kodeksa - obrazlozio je sudac (A da se prisjetimo rijec je bilo o tekstu u kojem se tvrdilo da je vlada korumpirana, a kao dokaz za to citiran je izvjestaj poznate americke konzalting tvrtke). Ako bi se novinari kao prenositelji losih vijesti zato kaznjavali onda od novinarske profesije ne bi ostalo nista vrijedno spomena, a javnost bi bila osudjena na autarhicnost, nekriticnost, provincijalizam i jednodimenzionalizam. Bez javnih glasila i slobodnog protoka informacija nema ni kriticne mase koja u demokratskoj javnosti formira svijest o nuznosti postojanja pretpostavki za demokratsku pravnu drzavu, neovisno sudstvo i vladavinu prava - izjavio je sudac koji je prije nekoliko mjeseci osudio Butkovica u procesu koji je bio slican ovome, a mozda u pravnom smislu jos i cistiji.

Cudima tu ipak nije kraj. Nakon sto je Forum 21 zatrazio promjenu Zakona o Hravtskoj televiziji i preko Hrvatske narodne stranke uputio ga u Sabor, HDZ je izradio svoj prijedlog zakona u kojemu su neka rjesenja preuzeta upravo od forumovaca. HDZ je u svom zakonu pristao na drugaciji nacin biranja Vijeca HRT-a i daje mu vece ovlasti, urednicima zabranjuje da budu stranacki duznosnici, zalaze se za privatizaciju treceg programa, to jest frekvencije, i nudi citav niz drugih sitnih ustupaka. HDZ sada najednom otvoreno priznaje da je HTV drzavna televizija i da je treba pretvoriti u javnu, pa bez obzira sto je vecina promjena sminkanje sadasnjeg stanja i sama cinjenica da se pregovara velika je novost. Zakonske izmjene opozicija nece prihvatiti, ali po svemu sudeci kompromis ce biti nadjen u tome da Vlada napravi potpuno novi zakon o HRT-u

Iako je HDZ uporno branio svoj prijedlog zakona o HRT-u ima se dojam da je vladajuca stranka svjesna slabosti svog prijedloga pa je pristala na pregovore kao sto se dogodilo i sa pokusajem, da kroz Sabor pogura rezolucija o povratku prognanika i izbjeglica. Opozicija nije prihvatila ponudjeni tekst i umjesto da, kao do sada, HDZ naprosto glasackom masinerijom pregazi oponente odlucio se za pregovore ne bi li se stiglo do konsenzusa.

Rijec je dakle o citavom nizu poteza koji nuzno namecu pitanje: sto se to zapravo dogadja? Najjednostavniji odgovor bio bi da je Tudjman popustio uzde svjestan da je stjeran uza zid i da Hrvatskoj prijeti izolacija i udaljavanje od evropskih integracija. Naime, usprkos pohvalama vanjskoj politici evidentno je da je ona dozivjela krah, jer Hrvatska nije uspjela uci ni u jednu ozbiljnu evropsku asocijaciju, osim u Vijece Evrope. Evropa i Amerika nedaju joj disati i traze od nje da ispuni svoje obaveze, kako one potpisane prilikom ulaska u Vijece Evrope, tako posebno one iz Daytona.

No, nista manji nije ni unutrasnji pritisak gdje HDZ-u sve vise opada popularnost, pa neke ankete govore da bi Racanov SDP na izborima postao ne najjaca opoziciona stranka vec i najjaca stranka uopce. Trebalo je dakle nesto uciniti na popravljanju imidza, ali to onda znaci i sukob unutar HDZ-a, to jest jasno davanje do znanja desnici da se nece tolerirati njeno svakodnevno iritiranje i Evrope i domaceg svijeta. Dakle, ne treba potcjeniti ni tu drugu dimenziju, pogotovo kad se zna da se ova "cuda" poklapaju sa politickim reaktiviranjem nekadasnjeg premijera Nikice Valentica, koji je po nekim izvorima postao zapravo prvi predsjednikov savjetnik. Ne treba Valentica pri tom dozivljavati kao demokratu par exelence, ali sve ukazuje da je ovaj vjesti politicar, uz jos neke takozvane tehnokrate, autor scenarija umivanja Hrvatske.

No, da Tudjman nije spreman na pravu demokraciju, vec da samo pokusava nasminkati olinjalu crkotinu, pokazuje niz drugih poteza. Medju njima posebno se istice upornost s kojom se zeli usvojiti zakon o okupljanju gradjana koji je toliko restriktivan da za najavu javnog skupa predvidja rok od cak sedam dana; potom hapsenje bivseg direktora Dubrovacke banke Nevena Baraca, iako je jasno da je za njenu propast kriv upravo HDZ, a izravno sluzbeni Tudjmanov savjetnik Ivic Pasalic; kao i inzistiranje na konceptu mirovinske reforme s kojom se nitko ne slaze te odbijanje vracanja dugova umirovljenicima i izjave o tome kako se svi Srbi ne mogu vratiti... Pritom Tudjman nikako da se rijesi glasnogovornika svoje stranke Drage Krpine koji joj nanosi vise stete nego li sva opozicija zajedno, a neki njegov ljudi otvoreno i dalje koketiraju sa ustastvom, sto se pokazalo u raspravama oko zahtjeva za izrucenje bivseg zapovjednika logora Jasenovac Dinka Sakica.

Sve u svemu ne radi se o iskrenom zaokreta vec o pokusaju da se spasi sto se spasiti da, pa makar u tome bili zrtvovani i sinovi ili sitne ribe kao sto je izvjesni Gozdecky koji je konacno morao odstupiti sa mjesta direktora ACI marina, jer tu je uglednu tvrtku doveo do ruba ponora. Otovrena borba za vlast je pocela, a onda nije nikakvo cudo da jedni udaraju u bubnjeve, drugi sviraju trube, a treci sute i cekaju. Panika je na vratima, pitanje je samo hoce li biti stampeda i tko ce biti pregazen?

GOJKO MARINKOVIC