OKVIR ZA KRVOPROLICE

Jugoslovensko - albanska granica

AIM, BEOGRAD, 22. 4. 1998.

Kriza na Kosovu i njena eskalacija u toku posljednjih nekoliko mjeseci, cini se, polako prerasta u sukob izmedju SR Jugoslavije i Albanije. Za takvo sto pobrinula se Oslobodilacka vojska Kosova (alb. - UCK), pripadnici granicne jedinice Vojske Jugoslavije (VJ), savezni ministar vojni Pavle Bulatovic i Socijalisticka partija Srbije (SPS). Podjimo redom.

U noci 16. aprila, kako je saopcio Generalstab VJ, u rejonu karaule "Morina" nedaleko od Djakovice, granicari su "u skladu sa svojim ovlascenjima" sprijecili ilegalan ulazak u zemlju iz Albanije grupi od pedesetak muskaraca.

"Patrola je usla u okrsaj, a ubrzo je na lice mesta stiglo i pojacanje" stoji u saopcenju.

U puskaranju je pomenta grupa "razbijena i potisnuta u dubinu Alabnije", a jugoslavenski granicari su zapljenili vecu kolicinu oruzja i municije koja je prenosena "na dvanaest tovarnih grla": 156 automatskih pusaka "AK - 47", 61 poluautomatska puska ("Simonov"), cetiri mitraljeza, sedam rucnih bombi, 31 upaljac za bombe, 251 okvir za "AK - 47", te 10 484 metka cal. 7,62 mm. Generalstab VJ istice da je ovo oruzje kineskog porijekla, te da je "konzervisano tzv. dubokom konzervacijom" sto bi trebalo ukazati da potice iz skladista regularne albanske vojske. Navodi se i da je u istoj prilici zapljenjena i veca kolicina uniformi sa amblemima UCK, ali i sa oznakama bivseg Zbora narodne garde Republike Hrvatske.

Nakon izlaska lokalne mjesovite komisije na mjesto incidenta, kod granicnog kamena C - 7, neindentificirana grupa civila iz Albanije otvorila je vatru na pripadnike VJ, kaze se u saopcenju Generlstaba. Kako je albanski predstavnik tek nakon poduzeg telefoniranja postigao da ova grupa prekine paljbu i povuce se, Generalstab zakljucuje da "ovakav razvoj dogadjaja, posebno tokom rada mesovite komisije, ukazuje na kordiniranu akciju pa i umesanost drzavnih organa Albanije".

Nadlezni albanski organi porekli da je do bilo kakvog incidenta uopce i doslo i enregicno otklanjaju bilo kakvu umjesanost u dogadjanja na Kosovu. Medjutim, ministar Pavle Bulatovic direktno je opuzio Tiranu izjavom u "Politici ekspres" da "Albanija podrzava terorizam na Kosovu i Metohiji i secesiju te nase pokrajine". Da isto smatra i ovdasnja vladajuca stranka, potvrdio je clan Glavnog odbora SPS Zivorad Igic "Tanjugu" u Pristini: "Albanija se sve vise i sve otvorenije izdaje za politickog komesra i zastupnika albanskog separtizma na Kosmetu".

Dok se dojmovi i optuzbe jos nisu slegli, VJ je saopcila da se u ranim jutarnjim satima 19. aprila ponovno desio slican incident. Granicna patrola je, kod granicnog kamena C -4\5, takodjer u rejonu karaule "Morina" sprijecila pet lica da predju granicu iz pravca Albanije. Tom prilikom je, nakon puskaranja, zapljenjeno tri "AK - 47", dvije poluatomatske puske, 16 rucnih bombi, sedam okvira i 388 metaka cal. 7,62 mm.

Prema navodima iz VJ, medju njenim pripadnicima nije bilo povredjenih. O clanovima ove dvije grupe iz Albanije ne kaze se nista. Nezavisni izvori na Kosovu - albanski i srpski - u glavnim crtama potvrdjuju verziju VJ. Istodobno, saznaje se da je situacija u cijelom pogranicnom pojasu izuzetno napeta, ima navoda da granicarima u pomoc pristizu specijalne vojne jedinice i laka oklopne snage (ma sto to bilo), da borbeni avioni u brisucem letu nadlijecu neka od kosovskih sela itd. Saznaje se i da se lokalno srpsko i albansko stanovnistvo masovno i ubrzano iseljava sa te teritorije.

Svega prije nekoliko tjedana, VJ je konferenciji za stampu obnarodovala da se, prema njenim podacima, "broj albanskih terorista na Kosovu preuvelicava", te da je kolicina oruzja ilegalno unesenog iz Albanije minorna. Poslije poslednjeg pomenutog saopcenja Generalstaba, vojska je sama sebi "skocila u usta". A upravo oko procjena "bezbjednosne situacije" na Kosovu i poteza koji se moraju vuci,upuceni tvrde da je u poslednje vrijeme, dolazilo je do ostrih rasprava izmedju vojnog i policijskog vrha. Medjutim, ovde se takodje tvrdi i da Beograd vec dugo vremena raspolaze saznanjima kako o tajnim bazama za obuku pripadnika UCK u Albaniji, tako i o razlicitim kanalima za sverc oruzja. Na pitanje da ako je tako, zasto se onda dokumentirano ne obnaroduje - slijeze se ramenima. Kao da se ceka neki veci incident da bi kosovski problem prerastao u sukob SR Jugoslavije i Albanije. Stavljanjem toga u izgled, posljednja nacionalna homogenizacija pod ovdasnjim rezimom dodatno bi se ucvrstila, polazaj reformiste Mila Djukanovica u Crnoj Gori znacajno bi oslabio, a smatra se i da bi medjunarodna zajednica koja prijeti sankcijama, bila prinudjena na znacajna popustanja. Naime, takav sukob bi doista zapalio cijeli region sa potpuno nesagledivim posljedicama.

Poslednjih dana ne manjkaju indicije da se eskalcija nasilja siri: policija Republike Makedonije je nedaleko od Struge zapljenila "citav arsenal" razlicitog oruzja UCK ili neke slicne albanske organizacije u istom periodu kada su se dogodili incidenti na jugoslavensko - albanskoj granici. Medjutim, sve ove spekulacije imaju i svoje nalicje. Moguce je da se medjunarodna zajednica, to jest NATO, bas i odluci da preventivno vojno djeluje dok se ima vremena.

Upravo eskalaciju nasilja u cijelom regionu i stranu oruzanu intervenciju, prizeljkuju pripadnici UCK. Jedan od njenih maskiranih komandanta objasnio je pred izvjesnim zapadnim novinarima da se kosovski Albanci i bosanski Muslimani uopce ne mogu uporedjivati: "Oni su bili sami na svijetu, a iza nas majka Albanija". Pored toga, slicne glavesine ne zaziru da saopce da im je cilj ujedinjenje sa Albanijom - i to kako Kosova, tako i zapadne Makedonije.

Prema dobro obavjestenim nezavisnim izvorima, UCK ima uveliko razradjene nacine prelaska drzavne granice i prenos oruzja, kao i sistem veza. U Albaniji, dalje, nakon posvemasnjeg kolapsa i raspada drzave 1996. vlada situacija jedva obuzdane anarhije. Tamo se bez vecih problema moze organizirati nabavka razlicitog oruzja i vojne opreme, uspostaviti baze i sve u tom pravcu. Albanski drzavni organi jednostavno su nemocni da to sprijece ili,na prijmer, da poticu i bitno ucestvuju u izazivanju nasilja na Kosovu. Jedan strani novinar usporedio je sjevernu Albaniju sa sjevernim Irakom poslije rata u Zalivu: jeste da je to zvanicno dio iste drzve, ali bez ikakve stvarne vlasti njenih organa. Prema istom novinaru, medju pripadnicima UCK sa obje strane granice nalaze se muskarci koji pored materinjeg jezika dobro vladaju engleskim ili njemackim. I jedno i drugo govori kako u prilog "internacionalizacije" kosovskog pitanja, tako i stvaranja potrebne ratne infrastrukture. Naime, ako netko krece da ilegalno predje "hermeticno zatvorenu" jugoslavensko - albansku granicu sa dvanaest mazgi natovarenih sa vise od dvije stotine cijevi i nekoliko hiljada metaka, onda to znaci da je taj prilicno siguran u sebe. Drugim rijecima - da je slicne rabote i prije radio, da ima sigurnu prihvatnu bazu, da se dalje dijele distribucioni kanali za podjelu oruzja na Kosovu itd. Incident sa manjom grupom od 19. aprila, ocjenjuje se kao pokusaj da se izvidi koliko je rejon karaule "Morina" i dalje prohodan...

Vojska Jugoslavije je djelovala u skladu sa svojim ovlastenjima i tu nema niceg spornog. Problem je sljedeci: ukoliko ovakvi incidenti ucestaju, vojni angazman na Kosovu ce sticajem prilika postati neizbjezan. Sto je sve tada u izgledu, moze prevazici i najcrnje prognoze. Okvir za veliko krvoprolice postavljen je, a za sporazum koji bi ga otklonio ne preostaje mnogo vremena. Veliko je pitanje koliko su toga svjesne i srpska i albanska strana.

Filip Svarm (AIM)