PRESUDE U PRILOG MEDIJSKIH SLOBODA

AIM, ZAGREB, 22.4.1998. Nekoliko sudskih presuda - doduse, jos nepravomocnih - kao da ukazuju na novi trend odnosa prema novinarstvu u Hrvatskoj: Davor Butkovic, bivsi glavni urednik tjednika "Globus" oslobodjen je u ponedjeljak, 20. travnja, optuzbe da je oklevetao i uvrijedio predsjednika hrvatske vlade Zlatka Matesu i njegovih 22 ministra, prenoseci u svom listu za vladu nepovoljan izvjestaj americke savjetodavne tvrtke Kroll, specijalizirane za procjenu sigurnosti medjunarodnih ekonomskih ulaganja. Tekst je bio naslovljen s "Hrvatska vlada je korumpirana i pod velikim utjecajem organiziranog kriminala" i "Korupcija seze do najvisih razina u vladi". Sudac Opcinskog suda u Zagrebu Ranko Marijan obradovao je novinarske krugove presudom u kojoj je naglasio da javnost ima pravo znati sve vijesti bez obzira koliko bile lose za vladu, a novinar se ne smije kazniti, ako je tekst napisao postujuci profesionalne eticke norme.

Zajednicka tuzba svih clanova vlade - jedinstvena u Evropi - privukla je paznju i inozemnih promatraca medijskih sloboda te je bio spominjan u izvjestajima o pokusajima hrvatske vlasti da sudskim putem usutka kritike. Prilog ohrabrivanju novinara da ustraju u otporu na pritiske stigao je i iz unutrasnjosti, gdje problemi novinara nisu tako pomno praceni kao Butkovicev slucaj: tjedan dana prije donesena je oslobadjajuca presuda i protiv novinara, u Ivanic Gradu, gdje je na optuzenicku klupu dospio Bozidar Balenovic, glavni urednik lokalnog polumjesecnika "Otok Ivanic".

Balenovic je zbog svog kritickog pisanja, u prosincu 1995. godine cak zavrsio u vojnom zatvoru. Prvo je dobio mobilizacijski poziv, kojem se opirao kao bivsi svecenik, franjevac, koji prema zakonu ima pravo biti oslobodjen vojske. No sef vojnog odsjeka, clan HDZ-a kao i ostali lokalni politicari koje je Balenovic kritizirao, nije prihvacao takvo opravdanje te je naredio da se urednik prisilno sprovede u jedinicu. Zbog odbijanja poziva Balenovic je kaznjen s trideset dana zatvora, ali je pusten na polovici kazne nakon novinskih clanaka i protesta sto ih je vlastima uputilo Hrvatsko novinarsko drustvo uz podrsku inozemnih organizacija za zastitu medijskih i ljudskih prava.

Prije no sto je sproveden u kasarnu Balenovic je u novinskom clanku opisao postupke sefa vojnog odsjeka i objasnio zasto smatra da je slanje vojnih poziva oblik pritiska na njegovu uredjivacku politiku. Upozorio je na ustavne i zakonske odredbe zbog kojih ima pravo biti oslobodjen vojske. Pozvao je ministra obrane da smijeni lokalnog funkcionara, "koji krsi zakon", "ponasa se samovoljno i neodgovorno" i "nanosi stetu Hrvatskoj i HDZ-u". Sef odsjeka odgovorio je na to privatnom krivicnom tuzbom. No, mlada sutkinja Jasna Grguric u Opcinskom sudu u Ivanic Gradu oslobodila je urednika svih optuzbi. Zakljucila je da je tekst dobro obrazlozen te da je jasno da autor nije imao namjeru vrijedjati i klevetati. Posebno je naglasila da je takvu odluku donijela zato sto se radilo o krivicnom postupku, u kojem je predvidjena zatvorska kazna te da bi se, mozda, dvoumila o kazni da se radilo o tuzbi za naknadu stete.

U Butkovicevom slucaju sudac je iskoristio rjesenje iz krivicnog zakona po kojem se autor informacije nece osuditi - iako ona moze biti uvredljiva odnosno klevetnicka - ako je iznesena u novinarskom poslu, a iz obrade teme proizlazi da autor nije imao namjeru klevetati odnosno vrijedjati. Krollov izvjestaj donesen je odvojeno od komentara, objavljeno je istrazivanje javnog misljenja u kojem 75 posto ispitanih smatra razgranatu korupciju u zemlji velikim problemom. Slijedio je snazan dokaz: "Globus" je u istom broju objavio stenograme iz istrage protiv direktora drzavnih robnih zaliha i njegovog zamjenika koji su tih dana uhvaceni u najcistijem obliku korupcije - primanju mita radi pogodovanja nekoliko duznika robnih rezervi. A njih dvojica, u sirem smislu, spadaju u vladu...

Obrana je zaskocila vladu na jos nekoliko mjesta: isposlovano je izuzece prvog, vrlo pristranog suca, jer se otkrilo da ga je ranije, u nekom privatnoj parnici, zastupao isti odvjetnicki ured kao i vladu protiv Butkovica (rijec je o relativno poznatom uredu zagrebackog odvjetnika Zvonimiru Hodaku, inace suprugu potpredsjednice vlade Ljerke Mintas-Hodak, koja je bila jedna od tuziteljica). Vlada je natjerana da odvoji premijerovu tuzbu od ostalih, privatnih ministarskih tuzbi, jer prema nasiroko kritiziranom hrvatskom zakonu, premijera od klevete stiti javni tuzilac, kao i predsjednika Republike, predsjednika Sabora te predsjednike Ustavnog i Vrhovnog suda. Nije bilo dokaza da su clanovi vlade uplatili visoke sudske takse koje moraju platiti svi gradjani kad nekoga tuze, a prigovaralo se i brzini postupka, koju obicni gradjani tesko mogu uzivati.

Na kraju je zustri sudac Ranko Marijan, koji je preuzeo slucaj, u jednom danu odrzao glavnu raspravu, izveo dokazni postupak, saslusao stavove zastupnika obrane i donio presudu s obrazlozenjem koje je obradovalo sve promatrace zabrinute za sudbinu novinara. "Ako bi se novinari kao pronositelji losih vijesti zato kaznjavali, onda od novinarske profesije ne bi ostalo nista vrijedno spomena, a javnost bi bila osudjena na autarhicnost, nekriticnost, provincijalizam i jednodimenzionalnost. Bez javnih glasila i slobodnog protoka informacija nema niti kriticke mase koja u demokratskoj javnosti formira svijest o nuznosti postojanja pretpostavki za demokratsku pravnu drzavu, neovisno sudstvo i vladavinu prava. Zato je prirodno stanje kad se novinari vise bave tijelima javne vlasti i sudovima, nego sudovi - novinarima."

Buduci da ovdasnji sudovi ne donose odluke prema presedanima, iako sudska praksa ima odredjenog utjecaja na utvrdjivanje standarda sudjenja, tesko je reci hoce li ta presuda biti putokaz za rjesavanje slicnih slucajeva. U Hrvatskoj se trenutno vodi 130 krivicnih i oko 400 gradjanskih parnica za naknadu stete zbog navodnih uvreda i kleveta. Najveci dio tuzitelja su ministri, javni funkcionari i drugi politicari, pa je Hrvatska dosla na los glas kao zemlja u kojoj vlast koristi pravosudje za obracun s kriticarima. U najtezim slucajevima - primjerice kad je javno tuzilastvo pokrenulo proces u ime predsjednika Republike Franje Tudjmana protiv novinara Feral Tribunea koji su negativno ocijenili njegovu ideju za prenamjenu spomen podrucja na mjestu logora u Jasenovcu - uz podrsku javnosti sudovi su donosili oslobadjajuce presude, koje su tumacene prekretnicom u odnosu politike, sudstva i novinarstva. Ali clanovi vlade i drugi mocni funkcionari nisu bili odvraceni od pokusaja da se sudskim putem osvete kriticarima.

IGOR VUKIC