USTAVNI SUD RH PRESUDIO MONTIRANOM PROCESU

AIM, ZAGREB, 21.4.1998. Budu li se postivale zakonske norme i bude li Drzavno sudbeno vijece postupalo po pravnoj, a ne politickoj logici, Hrvatska bi uskoro mogla imati dva predsjednika Vrhovnog suda. To bi se dalo zakljuciti nakon sto je u petak, 17. travnja, Ustavni sud Republike Hrvatske jednoglasno ukinuo odluke Drzavnog sudbenog vijeca i Zupanijskog doma hrvatskog Sabora o disciplinskoj odgovornosti, te razrjesenju bivseg predsjednika Vrhovnog suda Krunislava Olujica. Ustavni je sud, naime, Olujicev slucaj vratio na ponovno odlucivanje Drzavnom sudbenom vijecu, ali je svojemu rjesenju dodao i ustavno-pravno obrazlozenje po kojemu sadasnji predsjednik Vrhovnog suda Milan Vukovic ostaje u svojoj fotelji na Zrinjevcu.

• Ne mogu ciniti upitnim to ustavno-pravno stajaliste Ustavnog suda, jer je Milan Vukovic doista imenovan nakon pravomocno dovrsenog disciplinskog postupka. Ali ostaje cinjenica da je Ustavni sud, ukidanjem odluke DSV-a, ukinuo i odluku o mom razresenju, kao i odluku Zupanijskog doma kojom je ta odluka potvrdjena, te se iz toga moze izvuci zakljucak da se ja, koji sam u ranijem postupku od strane DSV-a imenovan za predsjednika Vrhovnog suda, sasvim zakonito vracam na duznost predsjednika Vrhovnog suda - kazao je Krunoslav Olujic onoga dana kad je obznanjeno da je njegova ustavna tuzba pozitivno rjesena.

Citava ta situacija - u kojoj bi se moglo dogoditi da Hrvatska nehotice patentira instituciju predsjednika Vrhovnog suda u sjeni

• proizvod je opsezne politicko-pravosudno-spijunske operacije koju je aktualna hrvatska vlast poduzela u kasnu jesen 1996.godine, i koja ima realne izglede da bude proglasena jednom od najmracnijih politicko-policijskih epizoda Tudjmanove vlasti. Onih dana kad je nacija otkrila da je Franjo Tudjman tesko bolestan i kad je hadezeovska vlast pokusavala ugasiti Radio 101, hrvatska je Vlada sastavila zanimljiv dokument pod kodnim nazivom "Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka".

Zahtjev se odnosio na Krunislava Olujica, a predsjednik Vrhovnog suda, po Vladinoj je optuznici, bio kriv sto je u razdoblju od sijecnja do kolovoza 1996., u Zagrebu i Osijeku, "odrzavao seksualne odnose s maloljetnim osobama" koje mu je "podvodio" njegov osjecki prijatelj Branimir Culina, inace "osoba do sada prijavljivana za vise tezih krivicnih djela". Olujic je, takodjer, bio okrivljen i zato sto je od travnja 1995. pa do kasne jeseni 1996., u Zgrebu, Osijeku i Umagu "pogodovao i posredovao za korist i interes" Branimira Culine i svog umaskog prijatelja ("fundamentalistickog muslimanskog terorista") Samira Sabanovica, premda je znao za njihovu "kriminalnu djelatnost". Tako je prvi medju vrhovnim sucima "nanio stetu ugledu suda i sudackoj duznosti pa je time pocinio teska disciplinska djela" zbog cega je zatrazeno njegovo smjenjivanje s duznosti predsjednika i suca Vrhovnog suda.

Nakon sto je odbio direktnu Tudjmanovu ucjenu policijskim papirima, koji su ga trebali potaknuti da samovoljno napusti svoj polozaj i prihvati diplomatsku sinekuru, u montirani proces protiv Olujica upregnuti su svi potencijali rezima - od tajnih sluzbi do javnih glasila. Vladina optuznica u potpunosti se temeljila na nalazima Sluzbe za zastitu ustavnog poretka, a kao svjedoci za sve Olujiceve nestasluke predlozeni su samo agenti Ivan Sabo i Branislav Jurkovic (iz osjeckog Centra SZUP-a), te Branko Saric iz SZUP-ova Centra u Puli. Pored njih trojice, kao dokazni materijal prilozeni su "fonodokumentirani telefonski razgovori i fonozapisi" Olujicevih kontakata sa Sabanovicem i Culinom, koji su tajno snimljeni i koje niti jedan sud u Hrvatskoj ne bi prihvatio valjanima. Ni jedan sud, osim suda Tudjmanove partije. Sto se dalje dogadjalo, uglavnom je poznato, a operacija, koja je i prosjecnog gradjanina tjerala na blago povracanje, svrsila je ustolicenjem poslusnog Milana Vukovica u fotelju predsjednika Vrhovnog suda. Olujic je poslije toga podnio ustavnu tuzbu, koja je vise od godinu dana tavorila u ladicama Ustavnog suda, a u medjuvremenu je pokrenuo vlastitu odvjetnicku kancelariju.

A onda je dosao taj petak, 17.travanj, i ustavni suci su odlucili. Osnovanost ustavne tuzbe Krunislava Olujica, kazali su oni, temelji se na nedopustenom i nezakonitom koristenju tajno snimljenih telefonskih razgovora u dokaznome postupku, kao i na cinjenici da je clan DSV-a Ivan Milanovic tijekom postupka ulogu disciplinskog suca zamijenio ulogom svjedoka. Suci su, naime, nedvojbeno utvrdili da su tijekom disciplinskog postupka preslusani tajno snimljeni razgovori i da je Drzavno sudbeno vijece svoju odluku temeljilo na tom dokazu. Medjutim, clanovi DSV-a zanemarili su cinjenicu da mjere tajnog nadzora telefonskih razgovora nisu poduzete prema Olujicu, nego prema drugim osobama, te da ministar unutarnjih poslova nije odobrio prisluskivanje Olujiceva telefona. Tajno snimljene vrpce proglasene su nevaljanim dokazima, jer se saznanja prikupljena prisluskivanjem osoba za koje je postojalo dopustenje ne smiju koristiti protiv drugih osoba.

Ustavni su suci jos tezom povredom Ustava ocijenili svjedocenje clana DSV-a Ivana Milanovica, jer je nespojivo biti sudac i svjedok u istoj osobi i u istom precesu. Milanovic se mogao izuzeti iz postupka prije njegova pocetka, a nikako tokom njegova trajanja. To bi, kazu suci, trebalo biti poznato i pravim pocetnicima, a kamoli ne clanovima Drzavnog sudbenog vijeca, pa su i saznanja prikupljena Milanovicevim svjedocenjem oznacena nezakonitim dokazom. Na temelju svega toga Ustavni je sud zakljucio da je Drzavno sudbeno vijece povrijedilo desetak Olujicevih ustavnih prava i sloboda od prava na pravicno sudjenje, zastite privatnosti, sigurnosti i tajnosti intimnih podataka, do ustavne odredbe po kojoj sudovi sude na osnovu Ustava i zakona.

• Odlukom Ustavnog suda na najbolji moguci nacin raskrinkan je rad Drzavnog sudbenog vijeca i vodjenje cjelokupnog disciplinskog postupka protiv mene, odnosno protiv predsjednika Vrhovnog suda RH. Potvrdjeno je ono sto sam tijekom cjelokupnog postupka tvrdio, a to je da je na temelju odluka drzavnog poglavara, Vijeca obrane i nacionalne sigurnosti i Predsjednistva HDZ-a, podignuta montirana politicka optuznica i da je tu optuznicu, po diktatu spomenutih tijela, podigla hrvatska Vlada. Nakon odluke Ustavnog suda vise je nego jasno, jer je utvrdjen citav niz povred Ustavom zajamcenih temeljnih prava i sloboda, da je postupak bio politicki montiran - izjavio je Krunislav Olujic rijeckom "Novom listu".

Ustavni su suci pricu o Krunislavu Olujic, dakle, vratili na pocetak, odnosno na ponovno odlucivanje Drzavnom sudbenom vijecu. Tesko je prognozirati kad ce predsjednik DSV-a Ante Potrebica staviti na dnevni red Olujicev slucaj, no mnogi analiticari vec sada procjenjuju da se to nece dogoditi tako skoro. A kad se i dogodi, potpuno je neizvjesno kako ce glasiti odluka. Premda neki vec sad spekuliraju da bi Krunislav Olujic mogao zasjesti u ispraznjenu stolicu ministra pravosudja, u to je jednako suludo vjerovati kao i u spekulaciju da bi se Olujic mogao vratiti u Vrhovni sud. Ovom se novinaru naprosto nevjerojatnom cini mogucnost da Tudjmanov rezim prizna vlastitu pogresku i da na neku od znacajnih drzavnih funkcija postavi covjeka kojega su proglasili "seksualnim delikventom" i "pokroviteljem raznih kriminalaca". Puno je izglednije da ce se hrvatska vlast pokusati nagoditi s Olujicem, s tim da je opet tesko vjerovati da ce bivsi predsjednik Vrhovnog suda pristati na bilo kakvu nagodbu.

IVICA DjIKIC