POVRATAK HRVATA U BOSNU

AIM, ZAGREB, 13.4.1998. Zele li izbjegli bosanski Hrvati povratak u svoju maticnu drzavu? Racunaju li na nju kao na prostor u kojemu ce graditi svoju buducnost? Zele li u toj drzavi doista biti jedan od tri ravnopravna naroda? Na sva tri pitanja sluzbeni odgovor hrvatskih vlasti glasi "Da". Tocnije receno, u sluzbenoj verziji on glasi: "Da, ali...".

Ovo "ali" ima slijedeci nastavak: "... ako se oni ne zele vratiti u BiH, onda ce Republika Hrvatska poduzeti sve da im ovdje omoguci ostanak i prosperitetnu buducnost". Izjave te vrste u pravilu daje dr. Jure Radic ministar obnove i razvitka, u javnosti ponekad nazivan i "ministrom za etnicko ciscenje". Slicne odgovore nudi i dr. Mate Granic ministar vanjskih poslova, koji je nedavno obznanjeni plan hrvatske vlade za povratak izbjeglih Srba - koji su Srbi ocijenili kao novu, nesto sofisticiraniju opstrukciju povratka - dopunio jednom nacelno prihvatljivom ocjenom - kako bi povratak zapravo trebao biti trostran. I Granic i Radic povratak Srba, pored toga, uvjetuju medjunarodnom financijskom pomoci u iznosima koji se mjere milijardama dolara. Dakako da bi se, za povratak svih u svoje kuce trebala koristiti sva tri (ili jos vise) smjera i da za povratak Srba nema novaca. No, hrvatska vlast ipak jos uvijek nema iskrenih namjera vracati Srbe u Hrvatsku niti Hrvate u Bosnu, pa se sve te formulacije koriste tek kao izlika za sporost. Zbog pojacanog medjunarodnog pritiska, javno se, naime, daju izjave koje podupiru povratak, ali djelatna politika Zagreba cini sve kako bi taj povratak u svim smjerovima - sprijecila. Posebno se zeli sprijeciti povratak Hrvata u Posavinu, ali ni zapadna Bosna ne predstavlja mjesto gdje bi sluzbeni Zagreb zelio vidjeti prevelik broj Hrvata.

Hrvati izbjegli iz sire banjalucke regije obratili su se zbog toga, nedavno, hrvatskoj javnosti Otvorenim pismom, u kojemu skrecu paznju na svoje probleme koji se u drzavnim medijima svjesno potiskuju u drugi plan. "Prestanite" stoji u dijelu pisma adresiranom hrvatskim vlastima, "preko raznih emisara i aktivista HDZ-a sprijecavati i odgovarati nas izbjeglice da se ne vracamo, da ne glasujemo. Nazalost, mnoge ste uspjeli zavesti, zato se dogodilo da u Banjoj Luci dobijemo cetiri a u Brckom samo tri zastupnicka mjesta. Ako brzo ne shvatite gresku, svi cemo vrlo brzo biti veliki gubitnici. Isticemo da su jedino nasi svecenici, biskupi i kardinal Vinko Puljic, bili i ostali sa nama izbjeglim...". Navodi se da su i Vinko Puljic i drugi biskupi, bili sokirani od "gore pomenutih emisara HDZ-a jer trebalo im je porusiti ugled medju izbjeglim i protjeranim.". Apel zavrsava molbom bosanskih Hrvata da se omoguci povratak svih, u "Drvar, Glamoc, Kupres, Stolac, Banju Luku, Doboj, Prijedor i Posavinu..." kako bi se - kazu potpisnici, "moglo pokucati i na vrata Evrope".

Jedan od predvodnika te inicijative - koji je htio ostati anoniman - potvrdio nam je da HDZ zeli opstruirati povratak Hrvata u Bosnu. "Upravo je sada na terenu otpocela intezivna aktivnost hadezeovih agitatora koji ljude na sve nacine uvjeravaju da se ne vracaju. Tome koristi i propaganda HTV-a, vidjeli ste da je prije neki dan emitiran prilog iz Banja Luke, sa Srbinom koji se ne zeli vratiti u Hrvatsku jer ne zeli da njegovo dijete sluzi Hrvatsku vojsku. To su teme kojima se ljude zeli odvratiti i potom drzati u stalnoj neizvjesnosti, zeli ih se stalno drzati ocajnima, da nikad ne znamo sto ce oni uciniti".

"Jure Radic uvijek govori o zbrinjavanju" kaze nas sugovornik, "ali nikada ne govori o povratku. Mi smo njima zastitni zid protiv povratka Srba". Po njemu, HDZ nije dao znak da se politika prema BiH promijeni. "Uporno se zloupotrebljava pojam dobrovoljnosti", kaze on. "Nedavno je Djuro Brodarac u Gvozdu otvoreno rekao: 'Ne dajte Srbima da se vrate, ovo je vase'. Poslije toga i Tudjmanova govora na Opcem saboru HDZ-a pocele su paljevine srpskih kuca po Kordunu i Baniji. To su rijeci koje zavode ljude. S druge strane stalno se donose vijesti koje obeshrabruju povratak. Stalno se tvrdi da ce se Amerika zamoriti. Sada se vec ljudi odvracaju da ne glasaju na izborima u BiH u rujnu. U Korenici tvrde da se 70 posto Hrvata ne zeli vratiti i zloupotrebljavaju pojam dobrovoljnosti".

Izbjeglicama se, kaze on, sada obecava zbrinjavanje, te se tvrdi da ih se nece izbaciti na ulicu a do sada im se govorilo "nema njima povratka ovo je sada vase". U Mostaru je, tvrdi on, zimus pao i dogovor Hrvata i Srba da se Srbima sprijeci povratak u Drvar a Hrvatima u Banju Luku. Banjalucki Hrvati nisu, medjutim, jedinstveni. Drzava je sprijecilo njihovo koncentrirano organiziranje. Druga udruga, ona iz Zagreba, tako ima i drugacije misljenje o poratku Hrvata u BiH. Vjekoslav Tripalo, predsjednik Zajednice Hrvata Sjeverozapadne Bosne - smjestene, inace, na zagrebackom Kaptolu, u neposrednom susjedstvu Katedrale - krivnju za nevracanje Hrvata u Bosnu prebacuje u potpunosti na srpsku stranu. Po njemu, suglasnost o tome nije postignuta kako na najvisim razinama vlasti tako ni na onim opcinskim. "Srpska strana nema zeleno svjetlo od drzavnog vrha", kaze Tripalo. On demantira postojanje "agitacije" hadezeovaca na terenu. "To je destruktivno djelovanje pojedinaca koji su rijesili svoj problem, koji su se skucili ili zaposlili, pa zele utjecati i na druge da ne idu kako bi bili u okruzenju poznatih ljudi", kaze on.

Zajednicu Hrvata sacinila je u zadnjih nekoliko mjeseci popis Hrvata koji bi se htjeli vratiti u taj dio BiH. Po Tripalu, do sada je od ukupno izbjeglih i protjeranih 70 tisuca Hrvata zelju za povratkom iskazalo njih oko dvije tisuce. "Uglavnom, oni se zele vratiti u cetiri opcine: Banju Luku s okolinom, Kotor Varos, Bosansku Gradisku i Ljubiju. Mi ocekujemo da bi se vratilo 30 do 50 posto ljudi, ostali su stekli kuce, iselili se u zapadne zemlje, ili su se snasli na druge nacine. Oni koji su dosli u zadnjem valu, s vrecicama, koji nisu razmijenili ili na drugi nacin spasili imovinu, ti se u najvecem broju zele vratiti", kaze Tripalo.

U slicnoj su situaciji, cini se, protjerani Hrvati iz Posavine, njih oko 130 tisuca. Zajednica prognanih Posavljaka nedavno se, ipak, optimisticki preimenovala u Zajednicu povratnika. "Odmah po okupaciji 1992. godine Posavinu je napustilo preko 80 posto stanovnika", kaze njihov predsjednik Anto Gogic, "od toga preko 130 tisuca samo Hrvata. U travnju i svibnju 1996. godine, prema nasim popisima preko 85, cak do 92 posto njih htjelo se vratiti svojim domovima. Danas je situacija nesto drugacija, ali ljudi se ipak zele vratiti. Primjera radi od 12 do 26. ozujka ove godine, mi smo registrirali 500 obitelji koje se zele vratiti u Derventu. Prosjecno, te obitelji imaju po cetiri clana. Smatram to uspjehom. Uvjeren sam da bi za ovom prvom grupom, koja bi imala dobru materijalnu i financijsku podrsku medjunarodne zajednice, slijedeca prijava za povratak bila deset puta veca". Gogic vjeruje da ce svaku opstrukciju HDZ-a medjunarodna zajednica

• skrsiti. "Osobno mislim da HDZ BiH sada drugacije rezonira", kaze on. Posavljaci svakako misle izaci na izbore u rujnu. Kako su Posavljanci dobro organizirani, to ce im vjerojatno i poci za rukom".

Povratak izbjeglih Hrvata, Srba i Bosnjaka, dakako, prvorazredno je politicko pitanje. On bi onemogucio odrzavanje etnicki cistih drzava, ali bi - smatraju u Zagrebu, Beogradu pa i Sarajevu, doveo u pitanje i opstanak drzava. Cini se prilicno vjerojatnim da su oko svih tih pitanja, bar izmedju Zagreba i Beograda, postignuti vrlo, cvrsti, precizni i jasni sporazumi. Zasad, nitko ih - praksom - ne dovodi u pitanje.

Najpoznatiji zagovornik podjele Bosne u Hrvatkoj je, dakako, njen predsjednik dr. Franjo Tudjman. Na ideju o nuznosti podjele te drzave Tudjman je dosao vec sredinom sezdesetih godina, o tome postoje uvjerljiva svjedocnstva Danijela Ivina njegova nekadasnjeg prijatelja i suradnika na Institutu za historiju radnickog pokreta Hrvatske, kojemu je Tudjman bio direktor. Neki analiticari, donekle skloni teorijama zavjere, uvjereni su da je bas to Tudjmanovo uvjerenje bilo presudno za prilicno ocitu podrsku Beograda Tudjmanovoj opciji prilikom prvih ali i svih kasnijih izbora u Hrvatskoj. Politicari iz hrvatske oporbe uglavnom ne podrzavaju tu ideju. Oni smatraju da bi cjelovita Bosna bila najboja prepreka Velikoj Srbiji a da bi zbog geopolitickih razloga, takva drzava fakticki ipak bila dio Hrvatske. Zbog tog uvjerenja, Tudjmana su prije cetiri godine napustili i njegovi najvjerniji suradnici Stipe Mesic, Josip Manolic i Josip Boljkovac. Vecina Hrvata takodjer ne podrzava ideju podjele Bosne. No, to je pitanje ipak znatno slozenije jer je promjena stanja "na terenu" nakon "Oluje" 1995. godine dovela do velikih poteskoca u slucaju eventualnih vracanja na staro.

Ocito je, pored toga, da je u samom HDZ-u pocela borba za nsljedje Tudjmanova trona, a u toj borbi ocitovanje prema problemu BiH predstavlja, kako se cini, jedan od odlucujucih testova na temu kome ce dr Franjo Tudjman pokloniti svoje povjerenje i zavjestati vodjenje stranke nakon svoje smrti, a mozda i vodjenje drzave. Potpredsjednik HDZ-a, Tudjmanov ljubimac i ministar zdravstva, dr. Andrija Hebrang, nedavno se na stranackoj press konferenciji ocitovao i o problemu Bosne. Iz njegovih je rijeci bilo ocito da bi se Hebrang prema susjednoj drzavi postavio na isti ili slican nacin kao i Tudjman. Drugi veliki pretedent na nasljedjivanje trona, dr Mate Granic, potpredsjdnik vlade i ministar vanjskih poslova, takodjer je baratao infomacijama o zastiti Hrvata u BiH pod svaku cijenu. Hoce li bas oni naslijediti drzavu neizvjesno je, kao sto je neizvjesno i ne bi li u takvoj situaciji, pod pritiscima medjunarodne zajednice - a liseni snazne Tudjmanove karizme - oni doista nastavili tu i takvu politiku. Hercegovacki lobi, najjaci i najutjecajniji klub zagovaratelja podjele Bosne, dozivio je zadnjih mjeseci snazne politicke udarce, nakon kojih ce predstavnici te struje u hrvatskoj politici jos manje moci racunati na preuzimanje drzave poslije Tudjmana. No, u igri nisu samo hrvatske, nego i srpske ambicije u podjeli Bosne, pa ce ova godina - koju strani diplomati nazivaju godinom povratka - svakako ukazati na trajnija rjesenja.

BORIS RASETA