DOM ZA ZIVLJENJE

Sve vise je Roma sto, baveci se "ozbiljnim drzavnim poslovima", sugerisu svojim sunarodnicima kako je i zivot sam nesto ozbiljno, pa se tako iz korijena mijenja tradicionalni romski svjetonazor.

AIM Skopje, 09.04.1998

Gotovo da nema ekzemplara u casnoj mi profesiji sto se nasao pred zadacom da pise o romskoj populaciji, a da pri tome nije u pomoc pozvao najfilozofskiji stih iz narodne lirike ovoga etnosa koji poziva Svevisnjeg da uzme "pamet u glavu" kad ponovo bude stvarao svijet. Ovom se prilikom, bez obzira na moguca ponavljanja, cini vise nego opravdanim sugerisati kako Gospod, ukoliko se uposte ozbiljno bavi idejom o nekom kosmickom "rimejku", takvu jednu mogucnost provjerava ovdje na jugu Balkana, u Makedoniji. Ovo, naravno, tako izgleda iz pozicije nepoznatog pjesnika i njegovih sirotih suplemenika sto se kroz citavu svoju istoriju potucaju po prostoru i vremenu ocekujuci kakvu takvu dobrodoslicu. Ako igdje, naime, u najjuznijoj bivsejugoslovenskoj Republici, Romi su zatekli rasirene ruke.

Dok, na primjer, u jednoj Ceskoj, drzavi sto je prekoracila prag one demokratske Evrope, Rome jos nekaznjeno zlostavljaju i povremeno ubijaju, dok ih lokalni gradonacelnici tjeraju u egzil, a najvisi drzavni vrh od problema okrece glavu i dok se u jednoj Rumuniji sto je udarila bivak u dvoristu "Ujedinjene Evrope" cak i medju intelektualcima vode rasprave o tome jesu li Romi, tamo ce reci Cigani, uopste ljudi, oni ovdje uzivaju sva gradjanska prava. Upravo u vrijeme nastajanja ovoga teksta skopski elektronski mediji u samome vrhu svojih udarnih emisija, objavljuju storije po kojima, uz naglaseno uvazavanje, najvisi drzavni funkcioneri, racunajuci i predsjednika Kiru Gligorova, primaju prvake ovdasnjih romskih politickih partija, a u povodu 8. aprila, planetarnog praznika ovog veselog naroda.

Pozicija Roma definirana je u samom konstituivnom aktu makedonske drzave, a njihovi politicki predstavnici pri svakom kontaktu sa novinarima, sa posebnim ponosom isticu cinjenicu kako im je ime bilo procitano cak i u zdanju UN na Ist Riveru, onomad kad je Makedonija primana u svjetsku organizaciju. Iz te cinjenice oni pothranjuju vlastito politicko samopouzdanje, ali istovremeno ona predstavlja ishodiste za beskrajnu kolektivnu zahvalnost i bespogovornu lojalnost prema aktuelnoj vlasti. Poslednji ce popis reci kako na prostoru Makedonije zivi nekih

1. 000 dusa romskog porijekla, sto predstavlja priblizno dva procenta od ukupne populacije, mada postoje indicije kako se jedan dio ipak opredijelio da svoj nacionalni predznak pokloni dvama velikim etnosima -makedonskom i albanskom. Svoj politicki interes Romi su artikulirali jos na pocetku svekolike drustveno-politicke preobrazbe, iako ce jedna ozbiljnija analiza pokazati kako, sudeci barem prema pojavnim oblicima kojima dokazuju kolektivnu "politicnost", na globalnom, dakle drzavnom planu, nisu prevalili znacajniju distancu od nekadasnjih aktivnosti u okviru Socijalistickog saveza. Na razini lokalne samouprave, medjutim, stvari stoje nesto drugacije, pa se medjuodnos politicki organizovanih Roma i aktuelne vlasti uglavnom odvija na obostrano zadovoljstvo.

Dakle, zahvaljujuci prije svega osobi po imenu Faik Abdi, frontovskom aktivisti sa kraja prosle decenije, makedonski Romi uhvatili su se u politicko kolo u vrijeme konstituisanja samostalne drzave. Politicka stranka koja je u to vrijeme imala obiljezja nacionalnog pokreta, Partija za cjelosnu emancipaciju Roma (PCER) pruzala je pri tome bezrezervnu podrsku partijama lijevog pedigrea i opciji koju su one izabrale u procesu osamostaljenja. Bilo da se radilo o nagradi za pokazanu lojalnost, bilo slucajno, u Makedoniji su skrojene izborna geografija i matematika, po kojima je pomenuti Faik Abdi zauzeo cvrsto mjesto u nacionalnom parlamentu i sad se vec moze smatrati doajenom i svojevrsnom institucijom u najvisem zakonodavnom tijelu. Ako se u Abdijevom slucaju i radilo o sklopu sretnih okolnosti, onda se to nikako ne bi moglo reci za izbor njegovog kuma Amdi Bajrama. Jamacno najzivopisnija figura makedonske politike gospodin Bajram izabran je naknadno, i to u jednoj od opstina u samome centru Skopja, sto se nikako nije moglo desiti bez svesrdne podrske vladajuce Socijademokratske stranke. Mada njegova referentna stranka PCER nije bila u vladajucoj koaliciji, ovaj se "dil" izgleda svima isplatio. Vladajuca partija dobila je, pored pomenutog Faika Abdija, jos jednog "neutralnog" glasaca, Amdi Bajram je realizovao i najdelikatnije snove novopecenog biznismena, a romska je manjina zaposjela cak dvije klupe u Sobranju, cime je zasjenila sve druge, iskljucujuci naravno najbrojniju-albansku.

I dalji ce politicki procesi u Makedoniji takodje ici na ruku ovdasnjim Romima. Teritorijalna reorganizacija drzave provedena prije dvije godine i s tim u vezi odrzani izbori za organe lokalne vlasti donijeli su ovoj manjini, ni manje ni vise, nego "vlastitu" opstinu. Suto Orizari, predgradje Skopja u kome je sniman najveci dio trofejnog filma Emira Kusturice "Dom za vjesanje", postaje centar jedne novoformirane jedinice lokalne samouprave, a buduci tamo pretezno zive Romi, oni su izabrali vlastitog gradonacelnika i postavili veliki broj duznosnika u lokalnoj administraciji. Mada nije provjereno, sa velikim stepenom izvjesnosti moze se tvrditi kako je to jedino mjesto na vascijelom svijetu gdje Romi imaju svoju "drzavu". Makar makedonska legislativa komunalnim funkcionerima ne ostavlja previse prostora za "isticanje", ovaj novi fenomen dao je izuzetan poticaj daljoj politickoj i drustvenoj emancipaciji Roma. Sve vise je onih sto, baveci se "ozbiljnim drzavnim poslovima", sugerisu svojim sunarodnicima kako je i zivot sam nesto ozbiljno, pa se tako iz korijena mijenja tradicionalni romski svjetonazor i nacin zivljenja. Valja podsjetiti kako i procesi ekonomske transformacije idu na ruku nekim folklornim performansama ovoga etnosa, pa se veliki broj Roma, zahvaljujuci urodjenoj inventivnosti uskladjenoj sa novim navikama, ispeo do samoga vrha drustvene ljestvice.

Svoj tradicionalni prostor na estradi i borilackim sportovima, Romi su sad znacajno prosirili na ostale oblasti drustvenog zivota. Skladno pozitivnim propisima u vezi sa manjinskim pravima mogu se skolovati na maternjem jeziku, imaju emisije na romskom na drzavnim medijima, svoj scenski prostor u Teatru nacionalnosti, vlastiti folklorni festival subvencioniran od drzave, ali i cak dvije privatne televizije. Proces raslojavanja romske populacije zakonomjerno je prouzrokovao i diferencijaciju politickih interesa, pa Romi vise nisu okupljeni iskljucivo oko jedne pokret-partije. Pored lidera PCER-a na osmomartovskom prijemu kod Gligorova bili su i politicki prvaci jos dviju stranaka koje artikuliraju politicke interese romske populacije. Ova politicka razudjenost, medjutim, mogla bi imati posljedice iskljucivo na "unutrasnjem", romskom planu. U globalnom medjuodnosu sa drzavom, ne bi trebalo da ima previse potresa. "Visoka" medjunacionalna politika u Makedoniji uglavnom se vodi na razini dvaju velikih etnosa, makedonskog i albanskog. Zadovoljni svojim statusom Romi ce uvijek naci nacina da "ne kvare" prvotnu raspodjelu uloga, a makedonska vlast, bez obzira ko ce je ubuduce interpetirati, slusace aplauze za kuriozitetnu politiku koju vodi u odnosu na populaciju koja je drugdje obicno sa one strane ograde. I cesto sa one strane zakona.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT