NOVA BOJA POLITICKE PODOBNOSTI

Profesionalizam u drzavnim medijima

Ono sto danas medjunarodna zajednica i srpski lideri nazivaju profesionalizacijom vladinih medija samo je jedno ime za politicku korektnost, koja se skriva iza pseudozurnalisticke terminologije

Banjaluka, 7. april 1998. (AIM)

Postoji li srpsko medijsko cudo? Postoji, ako je vjerovati napadnim dobronamjernicima iz medjunarodnih organizacija na privremenom radu u Bosni, koji su posljednjih nedelja hvalili vladine medije u RS, gotovo koliko i Milorada Dodika. S druge strane, cudo ne postoji, ako je vjerovati sopstvenim varljivim culima, koja izmedju guste sume praznih prica o profesionalizmu i jeziku cinjenica razabiru da se profesionalizacija SRT-a sastoji samo u tome sto je Federacija BiH u Dnevniku pomjerena u blok domacih tema, a SRJ u inostrani; da se prekid lojalnosti SRNE rukovodstvu s Pala odvija uz finansijski kolaps i sve siromasniji servis agencije; da je "novi demokratski koncept" nedjeljnika "Oslobodjenje" isti kao prije samo bez Mome Joksimovica, kao Krste Cicvarica savremenog novinarstva; da je drugi nedjeljnik "Javnost" priveden u vode objektivnog novinarstva, tako sto je ugasen... Ali, krenimo redom.

Srpske drzavne medije danas nije lako kritikovati, a da to ne bude proglaseno nostalgijom za SDS-om, tim prije sto su odreda dobro ususkani u brojne pohvale onih cija se u RS danas najvise pita. Rijec je, naravno, o medjunarodnim predstavnicima u Bosni, zaduzenim za pracenje medija. Sajmon Hejzlok, portparol Karlosa Vestendorpa, najsolidnije firme u Bosni, rekao je prije dvije nedjelje kako bi "put kojim idu mediji u RS, kao i novinarstvo u RS uopste, mogao posluziti za primjer i sredstvima informisanja u Federaciji BiH". Istog dana portparol SFOR-a Piter Klark pohvalio je agenciju SRNA, kako je "pokazala spremnost da izvjestava tacno i objektivno, uz punu provjeru izvora informacija i tako pokazala zelju i volju da radi u skladu sa medjunarodnim standardima". Istovremeno, o SRT-u se govori kao o pojmu novinarske objektivnosti, a isto bi se govorilo i o "Glasu srpskom", kada bi ponesto od skromnog tiraza jedinog srpskog dnevnika doteklo i do stolova predstavnika medjunarodnih organizacija.

LIBERTINSKA DEMAGOGIJA: Niko, ko ne vjeruje da je otvorena sezona padavina pecenih jarebica, ne vjeruje da su ljudi iz svijeta u Banjaluku dosli kako bi od SRT-a pravili CNN. Ali, istovremeno, kriterijume kvaliteta medija koje su ti ljudi promovisali niko od odanih slobodi izvjestavanja, zacudo, ne dovodi u pitanje. Tomas Miljerina, jedan od vaznih ljudi iz svijeta u srpskom novinarstvu, preporucuje da vladini mediji "konzumentu informativnih usluga moraju nuditi gole cinjenice, na osnovu kojih ce on graditi licni stav". Slicnu originalnu ideju ponavlja i ministar informisanja u Vladi RS Rajko Vasic, koji kaze da vlada RS "trazi medije koji nece biti u funkciji politicke vlasti, nego javnosti, koja mora dobiti golu informaciju da bi se mogla opredijeliti". Svemoguci supervizor SRT-a, austrijski diplomata Dragan Gasic u intervjuu "Reporteru" ide korak dalje, hvaleci se kako je novinarima savjetovao sledece: "Sve se daje, ako je neko rekao, jedino ako nije huskacki i uvredljivo."

Zakljucak je sledeci: Nijedan od ovih preovladjujucih kriterija ne tice se pitanja profesije, nego politicke korektnosti. Jer, ako na primjer, Momcilo Krajisnik, jos uvijek covjek na odgovornoj funkciji, izjavi kako je put za zbrinjavanje izbjeglica u RS, pravljenje po jednog betonskog bunkera za svakog od njih, SRT to, prema Gasicevom kriterijumu nece moci da objavi, jer podsjeca na ratno huskanje. S druge strane, CNN tesko da ce propustiti takvu poslasticu, na kakve ga je navikao "predsjednik u Predsjednistvu". Najveca demagogija kojom se sluze novinarski libertini jeste insistiranje na jeziku golih cinjenica. Teorija informacija takvu kategoriju apsolutno niti poznaje niti priznaje, cinjenice ne postoje bez subjekta koji ih saopstava.

Na primjer, atmosferu u ratnoj prestonici RS, novinar paljanskog "Kanala S", vjerovatno opisuje ovako: "Izborom nove Vlade RS pocela je agonija izbjeglica, zaposlenih u Vladinim ustanovama na Palama." Novinar iz Banjaluke, blizi Gasi, reci ce ovako: "Vlada RS nema mogucnosti da finansira nagomilani birokratski aparat na Palama, koji joj je u naslijedje ostavila stara Vlada." I jedan i drugi iskaz su puki jezik cinjenica, a zajednicko im je jedino to da nekim ljudima na Palama nije dobro.

TRZISNE POSTAPALICE: Sve to, naravno, govori da su i Vlada RS i medjunarodna zajednica malo zainteresovani za istinski kavlitet vladinih medija u RS. Ono sto i jedni i drugi zovu profesionalizam, jezikom cinjenica ili objektivnoscu, samo je drugo ima za polticku korektnost ili podobnost. Kako se o toj stvari kod Srba govori. Ta politicka korektnost, utoliko se lakse da umotati u demagoske pseudoprofesionalne termine, koliko je ona u vrijeme vladavine SDS-a bila svedena na sopstvenu karikaturu, na sustu banalnost i primitivizam. Poslije njih, novi ljudi taj stepen korektnosti mogu da ostvare s lakocom, ali to jos uvijek ne treba mijesati sa profesionalizmom. Jer, na primjer, podugacak je spisak vaznih dogadjaja i tema, koje SRT nije ispratila zarad te korektnosti: Dovoljno je sjetiti se izgradnje vojnog poligona Federacije na teritoriji srpskih sela oko Glamoca i slicnih trica.

Osim tih, i medjunarodna zajednica i Vlada RS, u postesdeesovskom zanosu nastoje da u svoje vladanje problemom medija ubace jos jedan u osnovi demagoski pojam. Ministar informisanja Rajko Vasic, tako ce reci da vladini mediji u narednom periodu moraju da teze ka nezavisnosti od budzeta. Dakle, Vlada ni silom ni novcem nece da vrsi uticaj na svoje medije, kojima preostaje trziste. Tada se postavlja pitanje: Ako vec nece uticaj na medije, zasto onda na celu SRT-a nisu ostavili Miroslava Toholja, covjek poznaje problematiku, a na njega sigurno ne bi mogli da uticu. Naravno, rijec je o necem drugom: Vasic, shvata da su vladini mediji skupa igracka, pare mu se ne daju, naslijedio je haos kakav je naslijedio, a najradije ojadjenim direktorima vladinih medija, koji mu ovih dana opsjedaju kabinet, govori o carima trzista. A sto u RS od trzista bar deset godina nece zivjeti ni jedan medij, vladin i nevladin, i sto u tom trzistu radi svega osam odsto privrede i sto ona postoji jedino u kategorijama oblovine i demagoskih postapalica, to nije problem ministra informisanja vec resora privrede. Naravno, ni ministar valjda nije od onih, koji ce trzisnom mjerom, proglasiti neustavnim harac za telefonske pretplatnike, koji ce na svoj racun uz PTT placati jos deset dinara na ime RTV pretplate.

PROFESIONALCI PROTIV GUSLARA: U svemu tome, na kraju, neophodno je razdvojiti interes medjunarodne zajednice i Vlade. Prva je sita bivsrg SRT, koji ih je poredio sa nekom vrstom mjesavine ljudozdera i Vermahta. Sve sto ih poslije toga ostavlja na miru politicki je korektno, a oni ga u znak dobre volje nazivaju profesionalizmom. Za to vrijeme Vlada nema jasnu ideju o profesionalizaciji medija, nijedan novi covjek nije doveden u njih, nijedan stari nije vracen, nijedna nova rubrika u njima nije pokrenuta, sve je po starom, osim sto neprijatelji nisu neprijatelji i sto stvaraju sliku kako Bosna poslije silnih problema stremi nevjerovatnom hepiendu, u kome ce sve biti gotovo kao prije. Jer, kada SRT odustaje od emitovanja guslarskih priredbi, to ne znaci samo da su se odrekli dvije trecine arhivskog zabavnomuzickog materijala nekadasnje SRT, nego znaci uvodjenje politicke cenzure, koja novinare ne priblizava zanatu, vec samo novom obliku politicke podobnosti. U krajnjoj konsekvenci rijec je samo o novom obliku sluzenja, koje nece biti tako drasticno kao prethodno, ali je u osnovi isto.

Rjesenje je prosto. Pririodno je da nova postava na televiziji navija za Dodika, jednako kao sto je prirodno da RTS navija za Milosevica ili BBC za Blera. Neprirodno je nesto drugo: zasto ministar informisanja i ljudi iz drzavnih medija tvrde da oni prate samo jezik pukih cinjenica, kad ih vec niko javno ne optuzuje. Osim toga, RTS i BBC nemaju nista zajednicko iako jedni i drugi podrzavaju svoje politicke lidere. Problem je sto nacin kako to rade ostavlja utisak da izmedju BBC i RTS nema niceg zajednickog. Tek na tom mjestu i pitanju KAKO moze da pocne razgovor o profesionalizmu.

Zeljko Cvijanovic (AIM)