KONKURENCIJA SMANJUJE OBIM POSLOVA

BH gradjevinari na inostranom trzistu

* U odgadjanju otvaranja javnih radova u BiH gradjevinari pokusavaju uposliti kapacitete na svjetskom trzistu x Sarajevska preduzeca "Hidrogradnja" i "Vranica" ostvaruju najveci dio deviznog kolaca x Zasto od 108 ugovora o izdatim radnim dozvolama u Njemackoj njih 14 nije iskoristeno?

AIM, SARAJEVO, 31.03.98. Federalni zavod za statistiku u Sarajevu zabiljezio je da je prosle godine izvoz robe iz Federacije BiH u inostranstvo dostigao oko 90 miliona americkih dolara, sto je zapravo za polovinu vise nego 1996. Koliko god ovi pokazatelji vrijednosti izvoza u milionima dolara izgledali skromni, a procenti njegovog rasta ohrabrujuci, realnu predstavu o ukupnim ekonomskim odnosima Federacije BiH sa inostranstvom daju tek pokazatelji uvoza. Naime, u 1997. godini je uvezeno robe u vrijednosti milijardu i 300 miliona dolara, sto je rast od oko 4,5 odsto. Time je uvoz pokriven simbolicnim izvozom sa svega sedam odsto!

Cini se da ovi odnosi najplasticnije odrazavaju stanje federalnoj u privredi, koja - i pored pristizanja donacija i kredita za obnovu - jos nema pokretacke snage da povuce ratom unistenu proizvodnju. Ne potcjenjujuci ostale faktore brzeg rasta izvoza (a time i obima produkcije), jedna oblast - kojoj se ne posvecuje dovoljno paznje - mogla bi snaznije i brze pokrenuti i podici izvoz. Rijec je o izvodjenju gradjevinskih radova u inostranstvu.

Neosporno je da u vrijeme dok se vrse pripreme i prikuplja kapital za obnovu BiH gradjevinski kapaciteti (racunajuci i kadrovske resurse) ostaju neiskoristeni. Otvaranje javnih radova, za koje strucnjaci tvrde da su najbolji nacin zaposljavanja gradjevinske operative, jos nije pocelo, pa iscekivanje posla na domacem trzistu neimarima ne uliva nadu u bolje dane. Ni predratni (predimenzionirani) gradjevinski kapaciteti u BiH nisu mogli biti u potpunosti iskoristeni, te se izlaz trazio na inostranom trzistu. Neimari su jos tada tvrdili, a sada pogotovo, da je sustinski pravi izvoz u izvodjenju investicionih radova, buduci da ova vrsta posla otvara mogucnosti aktiviranja privrednih grana kao sticanja dobiti na uvozu radi izvoza.

Mnoge gradjevinske firme su pred rat i iskoristile tu sansu. Firme: "Hidrogradnja", "Vranica", "Tehnograd", ZGP, "Unioninvest", "Bitas" i jos neke izvodjenjem radova u inostranstvu otvorile su put i drugim poduzecima, ali iduci i korak dalje angaziranjem nasih inzenjering i projektnih firmi na plasmanu vlastite tehnologije, projekata, materijala i opreme. Ne cudi onda podatak da je vrijednost investicionih radova na inotrzistu nasih firmi dostizala u izvozu i 300 miliona dolara.

Koliki su prihod nasi gradjevinari prosle godine uknjizili na inostranom trzistu, statistika nije saopstila. Ali ako je suditi po ostvarenom izvozu dva najveca sarajevska preduzeca "Hidrogradnje" i "Vranice" moglo bi se pretpostaviti da je u ukupnom izvozu najmanje sestina ostvarena upravo izvodjenjem gradjevinskih radova. Dva pomenuta preduzeca su - uprkos ratnom periodu i otezanom komuniciranju sa poslovnim partnerima uspjeli da odrze kontakte sa partnerima u Libiji, Njemackoj, Rusiji i jos nekim drzavama i da - i u tom periodu a i u posljednje dvije godine pogotovo - zahvaljujuci stecenom ugledu i kvalitetu radova, obnove ugovore i dobiju nove poslove. Uknjizen je prosle godine dobar finansijski saldo, mada ne u onom obimu u kome je bilo u predratnom periodu.

Naime, prema podacima Udruzenja gradjevinarstva i industrije gradjevinskih materijala Privredne komore BiH, dvadesetak nasih firmi sa 1.800 radnika trenutno je angazovano na izvodjenju investicionih radova u vrijednosti 120 miliona dolara. Naravno, rijec je o poslovima koji su radjeni u prosloj i prenesenim u ovu godinu. Koliko god ovi pokazatelji izgledali optimisticki, oni imaju i onu drugu stranu. Zapravo, broj zaposlenih gradjevinara, pa i obim poslova u inostranstvu, mogao bi biti daleko veci kad bi se vise angazovale nase firme. Kako? Jednostavno kada bi se dobivene dozvole za rad nasih radnika u drugim drzavama (Njemackoj prije svega) daleko bolje koristile. Nadlezne sluzbe u Njemackoj u dogovoru sa nasim drzavnim organima analizirale su u posljednje tri godine realizaciju odobrenih ugovora o broju izdatih radnih dozvola za nase radnike. Od 108 ugovora na koje je data saglasnost uoceno je da njih 14 nije ni poceto koristiti, a kod odredjenog broja poslovi se realizuju sa manjim brojem radnika od dozvoljenog obima.

Dakle, radi se o aljkavom odnosu u zaposljavanju nasih neimara u inostranstvu, pa prema tome vjerovatno i manjem obimu radova. Ima slucajeva da i investitor (stranac) kasni sa otvaranjem gradilista, pa sve to usloznjava situaciju na trzistu. Krajnji rezultat je gubljenje rejtinga na inostranom trzistu, a to znaci i smanjenje mogucnosti dobivanja novih poslova. U takvoj situaciji pojavljuje se sve vise i jaka konkurencija koja nudi nize cijene od onih sto licitiraju nase firme. Krajnji epilog je manja zarada, ali i pad obima poslova na inotrzistu. Ilustracije radi, dok su u 1995. gradjevinske firme iz BiH u inostranstvu ugovorile vrijednost radova od oko 100 miliona americkih dolara a ostvarile oko 73.000 miliona sa oko hiljadu radnika, godinu kasnije su ugovorile 91.478 dolara a ostvarile radova u vrijednosti 64.793 dolara sa oko 600 radnika. Mada za 1997. nema potpunih podataka, jasno je da je zabiljezen dalji pad i ugovorenih i izvedenih radova. Ovaj pad ne moze zaustaviti ni otvaranje novih trzista u Libiji i Tunisu, jer izgubljena vrijednost radova je daleko veca od novougovorenih.

Hoce li gradjevinari prokockati i ovu sansu za zaradom na inostranom trzistu, tesko je sada sa sigurnoscu reci. No, ostaje cinjenica da dobar dio kolaca, koje su nasi gradjevinari dobijali, sada jedu druge (svjetske) firme, izvodeci jeftinije poslove od onih sto ih nasi gradjevinari nude na licitacijama.

Raif CEHAJIC (AIM, Sarajevo)