ISELJAVANJE SRBA POSLJEDICA JE STRAHA

Intrevju: Milos Vojnovic, predsjednik Zajednickog vijeca opcina

• Kako biste opisali politicko-sigurnosno stanje u hrvatskom Podunavlju? Sluzbene hrvatske vlasti tvrde da su sigurnosne prilike stabilne, a srpski celnici u Vukovaru, medju kojima i vi, upozoravaju da iseljavanje poprima alarmantne razmjere.
• Nasa je ocjena, dakle i Zajednickog vijeca opcina (ZVO) i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) da je stanje u istocnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu i dalje slozeno. I to slozeno u politicko-sigurnosnom, ali i u ekonomsko-socijalnom smislu. Krajnji rezultat tih dvaju segmenata je daljnje iseljavanje stanovnistva, kako na podrucje SR Jugoslavije tako i u trece zemlje. Ovdasnje stanovnistvo ima osjecaj straha, nesigurnosti, neizvjesnosti.
• I razlozi iseljavanja razlicito se tumace. Hrvatska vlast tvrdi da je rijec o ekonomskoj emigraciji, dok srpska strana ustrajava na tvrdnji da je glavni motiv onih koji odlaze strah i nesigurnost, narocito ona pred zakonom. Tko je u pravu?
• Mi smatramo da je prvi i najvazniji razlog iseljavanja politicko-sigurnosna situacija i osjecaj nesigurnosti srpskog stanovnistva. Tek potom dolaze ekonomsko socijalni razlozi. Dakle, oba razloga utjecu na odlazak ljudi, s tim sto mi smatramo da su politicke i sigurnosne prilike od presudnog znacenja za iseljavanje ljudi. U tome vidimo uzrok, ne zato da bismo nekoga optuzivali ili neke pojave pravdali, nego naprosto zato sto politicko-sigurnosni uvjeti u velikoj mjeri diktiraju i ekonomsko-socijalne. Jer, lose i teske politicko-sigurnosne prilike destimulativno djeluju na gradjane i njihove planove da se ukljuce u ekonomske aktivnosti.
• Kad se govori o sigurnosnim prilikama, to se uglavnom cini opcenitim izjavama kako je stanje tesko. Mozete li navesti neke konkretne primjere pritisaka?
• To je sira tema, ali ja bih izdvojio tri najvaznija segmenta. Prvo, rijec je o incidentima koji se redovno dogadjaju na ovom podrucju: fizickim sukobima, nazalost u nekim slucajevima i s tezim povredama ili cak smrtnim ishodom. Takvih incidenata ima mnogo, iako policija tvrdi suprotno. Dovoljno je da se u ovako slozenim uvjetima u tjedan dana dogodi jedan incident, pa da to izazove teske posljedice. Drugi su oblik politicki pritisci, ali i pritisci Hrvata povratnika na izbjegle Srbe koji zive u njihovim kucama. Posve razumijemo problem Hrvata koji se zele vratiti u svoje kuce i zele koristiti svoju imovinu. Ali isto tako znamo da i izbjegli Srbi imaju negdje svoju imovinu i da su zbog ratnih dogadjaja uskraceni u pravu da je koriste. I treci oblik koji je takodjer karakteristika ovoga vremena je djelovanje kroz legalne forme, ali ne s namjerom da se djeluje u granicama normalnih politickih okvira, nego se legalni oblici politickog rada koriste za dodatni pritisak na srpsko stanovnistvo. Tu prije svega mislim na dolazak Hrvatske stranke prava u Vukovar i odrzavanje njihovog skupa. Naravno, ima i drugih slicnih slucajeva. To je ono sto nas posebno zabrinjava jer tome se ne mozemo suprotstaviti - rijec je o legalnim politickim metodama i dopustenim oblicima politickog djelovanja koji ipak u sebi sadrze dozu pritiska i provokacije.
• Ima li prituzbi i na diskriminaciju u zaposljavanju? Jesu li vama osobno poznati takvi slucajevi ?
• Diskriminacija je mozda pretezak izraz. No, rekao bih da kod Srba postoji nezadovoljstvo kad je u pitanju zaposljavanje i to u gotovo svim strukturama, osim mozda u sastavu policije. Smatramo da zastupljenost Srba nije ostvarena u skladu s dogovorenim nacelima: ni u pravosudju, ni u zdravstvu, a pogotovo ne u upravi, prije svega u upravi grada Vukovara. Vrlo ozbiljan problem je i cinjenica da Srbi u poduzecima koja jos uvijek rade
• Borovo, Vuteks, Vupik i niz drugih - nisu regulirali svoj radno-pravni status i da se nalaze u nekom, ja bih rekao, nedefiniranom radnom odnosu. Naime, osim zaposlenih u javnim poduzecima, radnici srpske nacionalnosti - ne znam da li je to slucaj i s Hrvatima - nemaju zakljucene ugovore o radu, niti reguliran radno-pravni status. Taj problem vrlo je ozbiljan i mislimo da zavredjuje vise paznje.
• Spomenuli ste dobru zastupljenost Srba u policiji. Kako ocjenjujete rad policije - je li ona jamstvo sigurnosti ili ponekad, kako se tvrdi, njen nejednak odnos prema pripadnicima razlicite nacionalnosti predstavlja cimbenik nesigurnosti?
• Rad policije svatko gleda iz svog kuta. Vlasti Republike Hrvatske ocjenjuju rad policije izvanrednim, gotovo besprijekornim. Medjunarodna zajednica prihvaca da policija izvrsava dio svojih funkcija, no u jednom od posljednjih izvjestaja Vijeca sigurnosti ima i kritickih ocjena. Nasa je pak ocjena da u jednom dijelu - prije svega kada je u pitanju javni red i mir - policija izvrsava svoje funkcije. U tom segmentu nemamo neke ozbiljnije primjedbe na rad policije. Medjutim, moj je osobni utisak, a to sam rekao i predstavnicima Ministarstva unutarnjih poslova, kako policija jos uvijek nema dovoljno snage ili volje za preventivno djelovanje. Ponekad ni dovoljno energicnosti da sprijeci situacije i dogadjaje koji mogu imati dalekosezne posljedice. Ima dogadjaja i kada policija neprofesionalno postupa. Ne zelim generalizirati i reci da se tako ponasa sva policija: radi se o pojedincima. Nazalost, svaka pogreska, pa makar u pitanju bio i neprofesionalan pristup obicnog policajca, ovdje ima ogromne posljedice.
• Kako ocjenjujete dvosmjerni povratak, o cemu takodjer postoje razlicite ocjene? S jedne strane Hrvati su nezadovojni brzinom povratka, a Srbi se zale da nailaze na brojne prepreke kada se zele vratiti u zapadnu Slavoniju i Krajinu.
• Znali smo od samog pocetka da ce problem povratka prognanika
• bez obzira da li su u pitanju Srbi ili Hrvati - biti najslozeniji u cijelom mirovnom procesu. Nismo zadovoljni razvojem dogadjaja i brzinom povratka izbjeglica, prije svega povratkom izbjeglih Hrvata. Stvoreni su makar minimalni uvjeti za povratak velikog broja Hrvata koji su ovaj prostor napustili za vrijeme rata. Sada u gotovo svim sredinama postoji mnostvo stanova i kuca koji su prazni i koji su na raspolaganju njihovim vlasnicima. No ljudi se ne vracaju. Mozda je njima netko obecao optimalne uvjete za povratak: radno mjesto, zaposlenje, dovodjenje njihovih stambenih objekata u prvobitno stanje. Jedan dio stanova i kuca, doduse, jos uvijek zauzimaju prognani Srbi i tu postoje objetivne teskoce. Nismo zadovoljni ni uvjetima za povratak prognanih Srba, bez obzira da li trenutno zive na ovom prostoru ili se nalaze u Jugoslaviji ili Republici Srpskoj. Srpska se naselja prakticno ne obnavljaju. Nemam podataka da je bilo koje srpsko selo na podrucju Republike Hrvatske obnovljeno; ima mozda nekih slucajeva da je obnovljena poneka kuca. Ima medjutim vrlo ozbiljnih nagovjestaja - mozda to ovoga trenutka i nisu vise samo nagovjestaji - da ce hrvatska Vlada izdvojiti odredjena sredstva i za obnovu srpskih kuca, onih ciji je stupanj ostecenja do trece kategorije. Moguce je da se to vec realizira, a ako je to tocno to je pozitivan pomak. Postoji medjutim i vrlo ozbiljan problem s kojima se Srbi povratnici suocavaju: njihove su kuce u mjestima u kojima su zivjeli sada zauzete. Imamo razumijevanja ako su ih zauzele prognane osobe, no znamo i za mnogo zloupotreba. Gradjani iz drugih dijelova Hrvatske - koji u tim mjestima nemaju svoju imovinu - naseljavaju ta podrucja. Najsvjeziji primjer je jedna obitelj u Vrginmostu koja je zauzela cetiri kuce, jednu do druge u nizu, a nema status prognanika.
• Kako ste zadovoljni tempom obnove Vukovara? Koliko cinjenica da neke vitalne stvari, nuzne za funkcioniranje jednog uredjenog grada, jos uvijek nisu uspostavljene, djeluju na dvosmjerni povratak?
• Nisam strucnjak za obnovu, gradjevinske radove i investicije, ali kao gradjanin zapazam da je do sada sav napor uglavnom usmjeren na obnovu stambenih objekata, prije svega stanova koji su bili u drustvenom vlasnistvu. Naravno da podrzavamo obnovu, no pokazuje se da bar do sada takav nacin nije ubrzao povratak. Ogroman broj obnovljenih stanova i dalje je prazan. Ocigledno da povratnici Hrvati nisu zadovoljni samo time sto im je obnovljen stan. Oni, kao sto sam vec rekao, ocigledno traze i neke dodatne uvjete.
• Sto biste mogli reci o gospodarskim prilikama? Kolika je stopa nezaposlenosti, otvaraju li se nova radna mjesta, jesu li na pomolu neke vece investicije?
• Nazalost za sada nema nikakvih vecih invesicija. Svi privredni subjekti osim javnih poduzeca nalaze se u izuzetno slozenoj situaciji i prakticno ne rade. Radi tek nesto privatnih firmi. Stopa nezaposlenosti izrazito je velika.
• Mozete li navesti tocan podatak?
• Ne znam tocno kolika je stopa nezaposlenosti, ali baratamo podatkom da negdje oko 7.500 gradjana ovoga podrucja - ne govorim o prognanim Hrvatima - radi u svim vrstama privrednih djelatnosti. Nazalost, od tog broja samo oko 1.100 ima zakljucene ugovore o radu i reguliran radno-pravni status. Kad znamo taj podatak mozemo lako izracunati koliki je postotak zaposlenosti. U taj broj nisu ukljuceni zaposleni u upravi, prosvjeti i zdravstvu, tako da je ukupan broj zaposlenih ipak nesto veci od navedenog.
• Kakav je status Zajednickog vijeca op}ina. Oko toga je bilo dosta sporenja, narocito oko financiranja. Kako je sada rjeseno finaciranje i mozete li raditi poslove zbog kojih postojite?
• Radi se o dva problema - statusu i financiranju. Sto se tice statusa ZVO-a, on jos uvijek nije rijesen. No, valja reci da smo u hrvatskoj Vladi naisli na puno razumijevanje za razrjesenje formalno-pravnog statusa ZVO-a. Ostalo je sporno da li ce se status ZVO-a regulirati posebnim zakonom kojeg bi usvojio Sabor ili ce se Sporazum koji je o statusu ZVO-a ranije potpisan tretirati kao medjunarodni ugovor, te da na taj nacin bude pravni osnov za funkcioniranje ZVO-a. Mi i dalje podrzavamo rjesenje koje bi se odnosilo na donosenje posebnog zakona. Sustinskih razlika izmedju zakona i postojeceg Sporazuma ne bi bilo, no mi mislimo da je kvalitetnije rjesenje zakon. To treba rijesiti u neposrednim razgovorima s Vladom RH. Sto se pak tice financiranja, ono je vezano za status, jer da je status ZVO-a od pocetka uredjen kako je to trebalo, Vlada RH u izvrsavanju svojih preuzetih obveza preuzela bi i obvezu redovnog financiranja. Posto nije bilo tako, nadjeno je kompromisno rjesenje pa je Vlada izdvojila odredjena interventna sredstva za financiranje Zajednickog vijeca opcina i zahvaljujuci tome premostili smo financijske teskoce.
• Kakva je uloga medjunarodne zajednice? Jeste li zadovoljni ulogom OESS-a koji je nakon odlaska UNTAES-a najvaznije medjunarodno tijelo za pracenje daljnjeg toka procesa reintregracije?
• U ocjeni uloge medjunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda i OESS-a na ovom prostoru, moramo biti realni i tu ulogu promatrati kroz sadrzaj njihovog mandata. Mandat misije UN-a bitno je drugaciji od OESS-a, ali i od uloge koju je imao UNTAES. Dakle, vise nije u pitanju izvrsna vlast, oni su tek u funkciji promatraca. Zadovoljni smo nasom suradnjom sa spomenutim organizacijama, u granicama mandata koje oni imaju. Njihovo je prisutstvo dragocjeno, jer bez obzira na neka drugacija shvacanja
• oni pridonose objektivizaciji ocjena i procjena o stanju na ovom podrucju. A to je interes kako Srba koji ovdje zive, tako i - dugorocno promatrano - hrvatskog naroda i drzave Hrvatske.
• Jeste li zadovoljni mekocom hrvatsko-jugoslavenske granice? Otezava li sadasnji rezim prelaska granice zivot u Podunavlju?
• Nismo zadovoljni sadasnjim rjesenjem granicnog rezima. Ocekivali smo i trazili da granicni rezim prema Jugoslaviji bude liberalan u pravom smislu te rijeci. No, dvije su drzave drugacije odlucile i za prelazak granica potrebna je viza. Jugoslavija je ucinila dobar potez omogucivsi velikom broju gradjana, prije svega onima koji zive na ovom prostoru, izdavanje jednogodisnjih viza bez naknade s neogranicenim brojem prelazaka. Te su vize, uz propusnice, na neki nacin rijesile problem prelaska granice. Postoji naravno citav niz drugih problema, u izvjesnoj mjeri sigurnosnih, jer imali smo i slucajeva hapsenja na granici. Tu je i problem carinskog rezima. Ali to su pitanja koja najmanje zavise od nas. O tome odlucuju dvije drzave, a mi samo pokusavamo utjecati i na jednu i na drugu drzavu - prije svega na nasu maticnu drzavu Hrvatsku - da te probleme rjesavaju u interesu gradjana. Postoje nagovjestaji da ce uskoro doci do sporazuma dviju drzava o ukidanju viza. A to ce onda, u znacajnoj mjeri, pridonijeti liberalizaciji granicnog rezima.

DRAGO HEDL