PRESVLACENJE PRIJE PROMJENA

AIM, ZAGREB, 28.3.1998. Nedavno je televizijska voditeljica centralnog dnevnika Ljiljana Bunjevac Filipovic, poznata po tome sto je 1992. godine na listi HDZ-a izgubila izbore na Tresnjevci, te po tome sto je nedavno izabrana u sredisnji odbor HDZ-a, izjavila da prelazi u zabavno- informativni program. Vjeruje se da ce tamo i ostati jer je i ona samo covjek koji se brine o sebi. Naime, Ljiljana spada u onu skupinu ljudi po kojoj se prepoznaje smjena vlasti. U hrvatskom slucaju to je smjena svega, od civilizacijskog do politickog modela. Ljiljana je naime od one sorte koja zna kada je vrijeme za otici.

I ministrica prosvjete Ljilja Vokic, pripadnica tvrde hercegovacke struje, u smislu svjetonazora, ali ne i pljacke (jer je njezin ziroracun isti kao i prije), kao i fanatik organsko - plemenske Hrvatske, nedavno je dala ostavku na radno mjesto, ali i na clanstvo u HDZ-u, te je postala metatekst iz kojeg se iscitava propast jedne ideologije. Cak je progovorila, sasvim posteno, da je cijeli svoj mandat bila licemjerna, te da je zbog toga i dala ostavku. Naime, drzavni budzet je za prosvjetu dao male novce, ali se Ljilja potrudila da zagorca zivot prosvjetara i sama po sebi. Poznati su njezini stavovi prema talijanskim manjinskim skolama, kao i to da je reformom osnovnih skola unistila ono sto ni Suvar nije mogao, te da je dovela do propasti alternativnih modela skolovanja, kao i onih koji joj nisu bili po meraku, recimo srpske manjinske skole. Bila joj je muka od stranih utjecaja, pa je kroz civilizacijsku matricu rodne Hercegovine forsirala paranoju prema kojoj djeca nece biti dobri Hrvati ako znaju vise stranih jezika. Iako je obozavala drzavu, mrzila strance i prema vlastitom priznanju ustajala kada muskarac udje u sobu, te nikada sama nije isla u kino, Ljilja Vokic je otisla. Neki to tumace kao ustupak Hrvatske medjunarodnoj zajednici, a drugi u tome vide dobar osobni potez. Treci pak znaju da je doslo doba promjena.

Novinari koji su cijelo vrijeme rata bili u rezimskim listovima, a posebno oni koji su pisali tekstove prepune rasizma, mrznje i nacionalisticke paranoje, sada traze angazman u nezavisnim opozicijskim novinama, ili se udruzuju u profesionalne skupine, kao sto je Forum 21, kojeg su osnovali televizijski novinari, vjerni cuvari vlastite stolice. Kada od HDZ-a nisu dobili ono sto su htjeli i kada su s programa skinute emisije koje su vodili, te kada su od Evrope i Amerike dobili financijsku i politicku podrsku, a HDZ se zbog Daytona i Podunavlja nasao u corsokaku, tek tada su progovorili o svemu sto se dogadjalo. Nisu se medjutim zaustavili na tome nego jos paradiraju kao medijski oslobodioci. Dok si rekao "fuj" zaboravilo se da se bez kolaboracionalizma upravo novinara Foruma 21 TV Zagreb nije mogla pretvoriti u TV HDZ. Sada pak govore da su od pocetka bili izlozeni antiprofesionalnoj torturi, ali je cinjenica da se do sada, a imali su vremena, nisu oglasili niti na jednu zabranu, nego su vjerno sluzili nacionalistickom rezimu. Takodjer ih nije bilo briga sto su desetine kolega preko noci dobile otkaz. A jos je ludje sto su mnogi od novoprobudjenih televizijskih demokrata zasjeli u fotelje upravo otkazanih kolega, kao i to sto se trude objasniti da nije bilo ono sto je bilo, tako da je, za sada, angazman Foruma 21 u funkciji osobnog i kolektivnog zaborava.

Tako je bilo moguce da Josip Jovic, bivsi novinarski jugoslavensko-komunisticki apologet i promicatelj, nakon nacionalistickog staza u Slobodnoj Dalmaciji, gdje je pisao tekstove kojih se ne bi posramio bilo koji evropski fasista, osvane prosle godine u opozicijskom Novom listu kao komentator. Sve bi bilo u redu da u svojim novim tekstovima Josip Jovic nije pisao protiv Josipa Jovica od samo pola godine ranije. U nesporazumu sa samim sobom, su se nasli i mnogi drugi novinari.

U Hrvatskoj su drustveno-ideoloski transferi postali masovna pojava, bas kao siromastvo i glupost. To su transferi ne osobito postenih ljudi, koji su dovoljno lukavi da uvijek budu na onoj strani koja vodi. Sto se god mislilo o takvim ljudima, mozda i nije vazno. Medjutim, vazno je da se to dogadja, jer je uvijek znak da se jedno doba zavrsava, a drugo pocinje. Takvi ljudi su zapravo politicki barometar. Priblizavanje kraja nacionalisticke ideologije Franje Tudjmana i HDZ-a dovodi do pojave retusiranja osobne i profesionalne historije mnogih koji su sudjelovali u stvaranju svega sto se dogodilo, bez obzira jesu li novinari, politicari, akademici ili obicni ljudi. Nije samo u pitanju ni deratizacija, jer mnoge i za to nije briga, nego se radi o povlacenju na sigurnu daljinu. Sto je to sto ih nagoni da se okrenu, nije ni njima sasvim jasno, ali se izgleda radi o nagonu prezivljavanja. Cak i nije vazno jesu li sudjelovali u svemu sto je bilo ili su to samo podrzavali, kada je izmedju toga tako mala razlika.

Sto se tice novinara, kada im se pod nos stavi nacionalisticki diskurs koji su godinama rabili, zatim presucivanje zlocina i okretanje glave bas kada je trebalo nesto reci, makar se ostalo bez posla, ne samo da kazu da to nije tako, nego se uvrede i kazu da onda nije bilo doba za to, ali da sada jeste, kao sto je nedavno kazao Igor Mirkovic, sadasnji novinar TV Mreze, clan Foruma 21 i bivsi ratni reporter Hrvatske televizije. Njihov obraz jeste debeo, ali odgovara potrebi nacije, koja u njima vidi samo ono sto i sama jeste. Kako su u Tudjmanu devedesete prepoznali ogledalo vlastite nezrelosti, jer im je omogucio ciscenje od jugoslavenske i komunisticke proslosti svenacionalnim pseudokultom drzavne samostalnosti, a da se ne suoce sa samima sobom, tako su primjerice u Forumu 21, prepoznali upravo ono sto i sami jesu - konvertiti i konformisti. E zato se svi prave kao da nista nije bilo i kao da je za sve odgovoran samo Franjo Tudjman. Ne misli o tome samo narod, nego spisak takvih fenomena zadire i u polje same vlasti. Nedavno je Predstojnik Ureda predsjednika drzave Hrvoje Sarinic izjavio: "Dok je HDZ i Tudjman na vlasti, bit cemo na udaru medjunarodne zajednice!" Nakon toga je rekao da se miri s tim da ga nakon odlaska Franje Tudjmana politicki vise nece biti. Time je kazao da je on samo obican covjek, cije su ruke ciste, te da se zna tko je radio zulum. Sarinic je, kao i mnogi drugi, ionako dosao u Hrvatsku da uzme novac, a sve ostalo je doslo samo po sebi. Ovo nije tekst u obranu diktatora, ali cini se da ce na kraju za sve biti odgovoran Tudjman, a vecina ljudi koji su mu dali pravo da se sve ovo i dogodi, a sutjeli su nakon pljacke, paljenja, konclogora i zlocina, nakon izbacivanja iz stanova i radnih mjesta svojih sugradjana i susjeda, zadovoljno ce trljati ruke po tko zna koji put, jer su opet izmakli svojoj savjesti.

Sve je vise HDZ-ovskih politicara koji u svojim intervjuima govore i o mogucnosti neke druge vlasti, sto je prije nekoliko mjeseci bilo nezamislivo. Nakon sto je u anketama Socijaldemikratska partija (SDP) od 1990. godine prvi puta popularnija od Tudjmana i nakon sto je Ivica Racan rekao da ce Evropa na narednim izborima podrzati SDP, te nakon zestokih inozemnih reakcija na Tudjmanov govor na Cetvrtom Opcem saboru HDZ-a, stvorene su okolnosti u prilog transfera, kojih ce ove godine biti vise nego do sada.

Scenario moze biti komican, ali valjda ne i tocan. Moguce je, tako, da se bivsi komunisti u HDZ-u povrate u SDP, kako je vec slucaj s bivsim karlovackim HDZ-ovskim gradonacelnikom, kao i da Drago Krpina postane predsjednik Hrvatskog helsinskog odbora, Vladimir Seks tajnik HSLS-a, Miomir Zuzul suradnik Sorosevog instituta, a Maja Freundlich urednica niskotiraznog Arkzina. A za Franju Gregorica i sada nije kasno da postane treci covjek SDP-a. Sve u svemu, dobra poznata hrvatska prica.

ALEN ANIC