KNINSKO PROGNANICKO-POVRATNICKO CVORISTE

Zagreb Mar 25, 1998

AIM, ZAGREB, 23.3.1998. Vijest da je u nedjelju (22.03.) odrzana prva pravoslavna vjerska sluzba u kninskoj crkvi sv. Djurdja i da je protekla bez incidenata - koji su zabiljezeni slicnom prigodom prije nekoliko mjeseci u obliznjem Drnissu - trebala bi posvjedociti da je u Kninu stanje sve normalnije. Uz to bi se moglo navesti i da je prethodnog vikenda setnja Kninom pristasa Djapiceve Hrvatske stranke prava takodjer prosla bez incidenata. Ali, privid tolerantnog Knina, koji moze podnijeti i pravoslavne vjerske sluzbe i Djapicevu setnju Kninom, naglo se rusi kad se zna da je i jedno i drugo odrzano uz policijsko osiguranje. Pravasi su u svojoj setnji Kninom, nakon sto im je bio zabranjen miting, imali vjerne pratioce policajce, dok istovremeno ni muha nije mogla uci u Kninu. Policija je, naravno, osiguravala i vjersku sluzbu u crkvi sv. Djurdja, a sve su to uredno pratili OESS-ovi promatraci.

Ali, i angazman policije u cuvanju kninskog reda i mira tek je privid djelovanja pravne drzave. Ono sto kninsku situaciju cini nenormalnom jest upravo nedostatak pravne drzave. "Srbi povratnici su izlozeni razlicitim administrativnim i birokratskim sikaniranjima, posebno kada je u pitanju njihova imovina", kaze voditelj OESS-ovog ureda u Kninu Andreas Kohlschuetter.
Voditeljica ureda Hrvatskog helsinskog odbora u Kninu Olga Simic tome dodaje podatak da se od 400 kninskih Srba koji su se vratili u sam grad, tek njih cetvero uspjelo useliti u svoje kuce.

Pravna nesigurnost Srba ne znaci da su Hrvati naseljeni u Knin iz BiH sigurni. Dapace. "Medju hrvatskim doseljenicima vlada velika neizvjesnost, zabrinutost, nervoza, ugrozenost i bijes zbog najavljenog vracanja imovine Srbima. Mnogi od njih krivca za to nalaze u samoj hrvatskoj vlasti, a mnogi se vrlo nasilno odnose prema povratnicima", kaze Olga Simic. Na podrucju koje pokriva Koordinacijski centar OESS-a u Kninu - a to je od Korenice do zadarskog primorja - vratilo se oko 10.000 Srba, a istovremeno je izmedju 18 i 20 tisuca bosanskih izbjeglica hrvatske nacionalnosti smjesteno na ovom podrucju, kaze Andreas Kohlschuetter.

Nekad znacajno zeljeznicko, Knin je danas prognanicko-povratnicko cvoriste u kojem skretnice ne funkcioniraju bas najbolje. To je podrucje latentnog konflikta. I Srbima starosjediocima i doseljenim Hrvatima zajednicke su ekonomske nevolje. Knin pati od nezaposlenosti i besparice. U takovoj atmosferi pravne i ekonomske nesigurnosti krivi su, naravno, oni "drugi": jedni sto su se doselili, drugi sto se vracaju. Dijalog izmedju dvije zajednice odvija se falsificiranim pozivima na mitinge. Najprije su, pocetkom mjeseca, navodno Srbi povratnici trebali organizirati prosvjed, a zatim doseljeni Hrvati kontraprosvjed. Na srecu nije se dogodilo, kazu trezveniji u Kninu, ni jedno ni drugo. Dogodila se samo promjena u gradskoj vlasti. Dosadasnji gradonacelnik Milivoj Tomas iz HDZ-a predao je upravljanje gradom Josipu Odaku, inace saborskom zastupniku iz iste stranke.

"Dosao sam do zida", izjavio je Tomas na rastanku s funkcijom gradonaccelnika. Nekoliko dana prije predsjednik Srpskog nacionalnog vijeca Milorad Pupovac je definirao taj zid: "Gradonacelnik mora biti gradonacelnik, nacelnik policije - nacelnik policije, i ne smije biti nikoga iznad njih, niti mocnijih od njih. Dakle, da nema policije iznad policije i da nema vlasti iznad vlasti. To je ono sto ja u ovom momentu najvaznije za sve, i za Srbe i za Hrvate", rekao je Pupovac nakon sto je posjetio Knin s jos nekoliko clanova Nacionalnog odbora za uspostavu poverenja. On kaze i da "neki ljudi jos ne shvacaju da je rat zavrsio".

Na Knin su pocetkom ozujka obratili svoju pozornost i veleposlanici akreditirani u Zagrebu, clanovi Komisije Clanka

  1. koji nadziru provedbu Erdutskog sporazuma. Oni su istakli da isti uvjeti povratka moraju vrijediti i za Hrvatsko Podunavlje i za kninsko podrucje. Od hrvatskih vlasti traze da zaustave naseljavanje Hrvata u srpsku imovinu, bilo iz Bosne i Hercegovine, bilo s Kosova. Ostaje pitanje sto ce biti s onima, vec naseljenima. Komisija Clanka 11. nudi mogucnosti - dobrovoljna repatrijacija u BiH i obnovu njihovih kuca, razmjenu imovine kroz Agenciju za promet nekretninama ili kroz izgradnju novih kuca.

Sve tri mogucnosti su tesko ostvarive, prva ponajvise. Kako kaze Andreas Kohlschuetter izbjeglim bosanskim Hrvatima se ne mili vracati pod srpsku ili bosnjacku vlast. Oni se radije odlucuju za ostanak. OESS ulaze napore u gradnji "miroljubive koegzistencije" izmedju hrvatskih Srba i bosanskih Hrvata. U Golubicu pokraj Knina pokusavaju ostvariti dijalog izmedju dvije zajednice. No, svjesni su da je to tek pokusaj saniranja teskih ratnih posljedica na ljudima koje kojesta dijeli, osim vrlo slicne sudbine: ni jedni ni drugi ne mogu na svoje. U OESS-u kazu da nece biti rezultata dok se u dijalog ne ukljuce i hrvatske vlasti.

"Humano preseljenje" na kninskom slucaju pokazalo je svoje nakazno lice. U nedostatku perspektiva ubacuju se lovci na politicke poene: "HDZ vas je doveo i napustio, mi cemo vas ostaviti ovdje", glavna je poruka Djapicevih pravasa novopecenim Kninjanima izrecena u njihovoj "setnji". Poslije Djapica u Knin dolazi glasnogovornik HDZ-a Drago Krpina koji kaze da naseljenicima hrvatska drzava jamci maksimalnu sigurnost, "a takvu sigurnost im ne moze jamciti Djapic sa svojom galamom".

O sigurnosti je tesko govoriti kad u Kninu i okolici od 16.000 stanovnika ima 2.500 registriranih nezaposlenih i svega 2.100 zaposlenih ljudi. Mnogi zive od humanitarne pomoci, a njih 900 su vlasnici socijalnih iskaznica. Sva poduzeca su u vlasnistvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, osim Dinarke i Tvornice vijaka (TVIK). TVIK, koji je nekada zaposljavao 3000, a danas svega stotinjak ljudi, kupio je John Vujevic, Amerikanac hrvatskog podrijetla. Vujevic je TVIK kupio za pet milijuna dolara, u Kninu s ironijom kazu za dva bolja jack-pota na lotu. No, pravu ljutnju izaziva druga cinjenica: Vujevic ce uz postojecih stotinu zaposliti jos samo sto ljudi.

Lokalne kninske vlasti isticu da se u Kninu ne moze uspostaviti normalan zivot dok tamo ne dodju strani ulagaci. I kninskim starosjediocima i doseljenicima ostaje za nadati se da lokalni celnici imaju na umu upozorenje koje im je nedavno rekao britanski veleposlanik Collin Munro: "Investitori ce doci samo u ona mjesta gdje ce postojati klima povjerenja. Ukoliko postoji diskriminirajuca politika u zaposljavanju, oni ce otici na drugo mjesto. Nedavanje posla jednoj nacionalnoj grupi de facto znaci da ce i druga grupa ostati bez posla." Za sada su, osim Johna Vujevica kojemu se Kninjani bas ne raduju, drugi investitori daleko.

GORAN VEZIC