GODINA VELIKOG POVRATKA

Izgbjeglice Zenicko-dobojskog kantona

* Planirana rekonstrukcija 5.500 bosnjackih, 2.438 hrvatskih i 4.058 srpskih kuca. Svi subjekti povratka i vertikalno i horizontalno povezani. Obezbijediti sigurnost, miran i dostojanstven zivot.

AIM, ZENICA, 23.03.98. Ako je suditi prema planovima kantonalnog Ministarstva za izbjeglice i prognana lica i medjunarodne organizacije IMG, 1998. godina ce na podrucju Zenicko- dobojskog kantona doista biti godina povratka. Planom obnove kuca predvidjen je povratak ranijih stanovnika u 11 opcina. Za rekonstrukciju, kako je planirano, bice utroseno 170 miliona DEM, a ako se tome doda obnova infrastrukture, skola i zdravstvenih ustanova, onda bi ta cifra trebala da se krece izmedju 220-250 miliona DEM.

Plan povratka raseljenih lica i izbjeglica na teritoriji ZE-DO kantona ima za cilj da obezbijedi koordinaciju svih subjekata u realizaciji univerzalnih principa da se sva raseljena lica i izbjeglice mogu vratiti u svoja ranija prebivalista, kao i da obezbijedi racionalnost i efikasnost u izvrsavanju ovog izuzetno vaznog i delikatnog cilja. Na osnovu Mirovnog sporazuma iz Daytona i prema Zakonu o federalnim jedinicama, ZE-DO kanton obuhvata 11 opcina, a najvise povratnika trebalo bi imati Maglaj (3.200), Vares (2.717), Zavidovici (2.430), a iza njih Olovo (917), Zepce (794) i Zenica (783), a nesto manje povratnika bice zabiljezeno u Kaknju (350), Doboj-Jug (320), Visoko (251), Breza (220) i Tesanj (123). Pri tome vazno je napomenuti da su to uglavnom takozvani manjinski povraci, sto ce biti jedan od najvaznijih kriterija, kako kaze Olivije Ginjabode, predstavnik UNHCR-a u Zenici, za proglasenje nekog grada otvorenim.

Prateci podatke na osnovu popisa stanovnistva 1991. godine, na teritoriji ZE-DO kantona po Mirovnom sporazumu iz Daytona i Zakonu o federalnim jedinicama osnova stanovnistva iznosi 478.202, od toga 280.253 Bosnjaka, 87.978 Hrvata, 70.621 Srba i 39.350 ostalih. Navedeni podaci su polazna osnova za projektovanje u svim pravcima, od teritorijalnog, nacionalnog, stambenog i ostalih infrastrukturnih pravaca, bez namjere da se oni generaliziraju. Trazeci propusnu moc podrucja kroz ukupan broj trenutnih stanovnika (domicilnih i raseljenih) procentualni odnos prema Daytonskoj mapi iznosi 86,30 posto, sto bi kroz teritorijalne i demografske determinate otvaralo put za ulaz 13,70 posto stanovnika ili tacno 65.524 stanovnika. Kako je objasnjeno u Planu povratka, ulaz prednjeg broja stanovnika limitiran je trenutnim infrastrukturnim (stambenim) mogucnostima. Naime, obzirom na proteklo vrijeme sami podaci u ovom trenutku vise nisu aktuelni, ali su uzoran pokazatelj situacije sa kojom se uspostavom mira trebalo suociti. Direktna posljedica rata, kao i stalna opasnost u miru su i minska polja cije podmuklo dejstvo je opasnost za sve, kako za domicilno stanovnistvo tako i za raseljene osobe i povratnike. U Planu su prezentirani i podaci pregleda minskih polja u 40 naselja u svih 11 opcina.

Dosadasnja praksa u procesu povratka raseljenih lica i repatrijacije izbjeglica ukazuje da u tome nije bilo limita, sto potvrdjuje da se tokom 1997. godine od ukupnog broja povratnika iz inozemstva 40,63 posto su lica sa teritorije drugih kantona i Republike Srpske. Raseljene osobe bi se vracale u svoje kuce kroz nekoliko razlicitih organizacionih oblika, a to su spontani povraci, organizovane grupe, povratci u zonu separacije, povratci u otvorene gradove, a ocekuje se da ce to biti gradovi Zenica, Maglaj, Olovo, Breza i Kakanj. Njima se pridruzuju i tzv. bileteralni povraci koje organizuju gradovi kumovi, kao i privremeni povraci, za izbjeglice kojima nije omogucen povratak u predratno mjesto prebivalista. Kompleksnost procesa povratka i repatrijacije izbjeglica zahtjeva maksimalnu koordinaciju i sinhronizaciju aktivnosti pocev od opcinskih, kantonalnih, federalnih, drzavnih i medjunarodnih organa i organizacija.

Kljuc za cjelokupan povratak raseljenih lica i repatrijaciju izbjeglica nalazi se u organizaciji povratka raseljenih osoba unutar podrucja opcine (12.142) i teritoriji opcina unutar kantona 9.206 raseljenih lica. Rjesavanjem povratka 21.348 raseljenih lica sa podrucja drugih kantona, RS i repatrijacija izbjeglica. Ovim modelom postize se ekonomican proces povratka jer se oslobadjaju uvjetni objekti (privatne kuce i drustveni stanovi) za povratak vlasnika i korisnika.

Trazeci kljuc za realizaciju Plana za povratak raseljenih lica i izbjeglica za ZE-DO kanton u 1998. godina bude GODINA POVRATKA SVIH PREDRATNIH STANOVNIKA, na osnovu prijedloga opcina, identifikovana su naselja gdje je moguc povratak u prazne kuce bez obzira na stepen ostecenja. Ovim prijedlogom obuhvaceno je 13.596 praznih kuca ciji su vlasnici po nacionalnoj pripadnosti, i to: Bosnjaci (5.501), Hrvati (3.929), Srbi (4.058) i ostali 108 kuca.

Prijedlogom se postize mogucnost raspolaganja privatnom svojinom, zagarantovanom licnom i imovinskom bezbjednoscu, angazovanje raznih izvora za sanaciju objekata i stavljanje u funkciju stanovanja, obezbjedjivanje uslova za svakodnevno raspolaganje imovinom i samoangazovanje vlasnika u procesu popravke ostecenih objekata, te mogucnost prepoznavanja i identifikovanja neophodnih aktivnosti na podrucju opcina.

Kako je navedeno u Planu, buduci da svaka opcina na podrucju ZE-DO kantona ima svoje specificnosti, neophodno je identificirati za svaku opcinu pojedinacno preduvjete za realizaciju planiranog.

Aktom usvajanja Plana povratka raseljenih lica i izbjeglica za ZE-DO kanton u

1. godini, na osnovu prijedloga opcina i Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice, Vlada Kantona je svojom odlukom stavila u obavezu sve institucije na kantonalnom i opcinskom nivou u implementaciji Plana.

Prema Semi za realizaciju Plana, identifikuje se odnos i obaveza lica koja su donijela dobrovoljnu odluku za povratak u mjesto prebivalista potom obaveze kantonalnih i opcinskih tijela prema povratnicima bez obzira na fazu i druge elemente u procesu povratka, odnos prema drugim kantonima u RS i prohodnosti komunikacije ka inozemstvu (izbjeglicama), ali ne treba zanemariti i uvazavanje i integrisanje medjunarodnih organizacija (OHR, UNHCR, IOM, IMG, NGO), kao i domacih Udruzenja raseljenih lica i izbjeglica.

Na kraju treba reci da je ovaj posao ozbiljno shvacen garantuje i ukljucenje u organizaciju tog procesa ministarstva inostranih poslova zemalja koje su primile raseljene osobe, DKB-i BiH, UNHCR, Internacionalna organizacija za migracije i asocijacije izbjeglica. To je sto se tice inostranstva. Na nivou Federacije najvazniji faktori su Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice, Ministarstvo pravde, MUP, UNHCR, kao i udruzenja izbjeglica, a na podrucju opcina najkonkretnija zaduzenja imaju nadlezni sekretarijati.

Ono sto ce najprije trebati pritom obezbijediti je sigurnost za te ljude kako bi mogli u miru i dostojanstveno nastaviti zivot u svojim domovima. Za podrucje Federacije posebno za dio pod bosnjackom vlascu, cini se, to i nije tesko ostvariti, a sta je sa RS? Na to pitanje niko, za sada, ne daje odgovor.

Fikreta HADZIAVDIC (AIM, Zenica)