SPECIJALNA POLICIJA U SPECIJALNOJ DRZAVI

Policija

AIM, BEOGRAD, 22. 3. 1998

Kao jedan od najvecih ustupaka medjunarodnoj zajednici predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Milosevica, smatra se najava povlacenja specijalnih jedinica MUP Srbije sa Kosova. To se dogodilo bukvalno pred istek desetodnevnog ultimatuma Kontakt grupe (18. mart). Zrtva ni u kom slucaju nije mala. Poznato je da niti jedna drzava na svijetu ne voli da joj se odreduje kakve ce i gdje na svojoj teritoriji drzati policijske snage. Citava stvar ima jos veci znacaj zahvaljujuci opcepoznatoj cinjenici da je Miloseviceva ljubav spram policije, kao aposlutno pouzdane i toliko puta provjerene uzdanice rezima, gotovo bezgranicna. U svemu ima i neke simbolike: upravo su se specijalci koji se sada povlace, proslavili slamanjem albanskog protesta u rudniku Stari Trg (1989) zbog ukidanja autonomije Kosova po Ustavu SFRJ iz 1974.

Rijec je, naime o Specijalnim antiteroristickim jedinicama (SAJ) MUP Srbije. Njihov je osnivac - u danasnjem obliku - i prvi komandant bio Radovan Stojicic Badza. Legenda kaze: ne samo da je napravio plan akcije upada u rudnik Stari Trg u trenucima dok je cjelokupni tadasnji policijski vrh lupao glavu sta da preduzme, vec je i samog sebe predlozio za komandanta akcije. Poslije toga je uslijedio brzi uspon i proboj Stojicica i njegovih specijalnih jedinica. Nakon Kosova -usledio je Stojcicev angazman u istocnoj Slavonija, nakon istocne Slavonije, kako se tvrdi, istocna Bosna... Badza i specijalci nigdje, gledajuci iz perspektive njihovih naredbodavaca, nisu omanuli: on sam je postao pomocnik ministra unutrasnjih poslova za javnu bezbjednost i prvi general pukovnik MUP Srbije, a njegovi ljudi - uvjetno receno - najcjenjeniji i najprivilegiraniji policajci. Zapravo, pod Milosevicevim rezimom sve je na izvjesan nacin postalo vanredno i specijalno. Do koje mjere, svjedoci i smrt samog Badze: prije godinu dana izresetao ga je nepoznati ubojica u prepunom restoranu "Mamma mia" u Beogradu.

Tvrdi se da postoje tri jedinice SAJ i da broj njihovih pripadnika ne prelazi pet stotina. Za jednu se pouzdano zna - to je ona cije je sjediste u Batajnici i na cijem je celu Zoran Simovic Tutinac. U toku gradjanskih protesta u Beogradu 1996/97, naime, policija se "proslavila" izuzetno brutalnim premlacivanjem mirnih demostranata. U jednom od tih pendrecenja, krajem decembra 1997, posebno se istakla izvjesna grupa u civilnoj odjeci sa crnim vunenim kapama pored hotela "Moskva". Prema video snimcima i fotografijama koje su tada napravljene, kao batinasi su identificirani Tutinac i nekolicina njegovih ljudi. Ako je cilj njihove akcije bio da se u gradjane unese nemir i nesigurnost (nitko nije znao da li se u svakom trenutku na mirnu povorku moze obrusiti neka grupa sa pendrecima) mora se priznati da je djelomicno ostvaren; ako je netko ocekivao kakve sankcije prema recenim u smislu pozitivnih zakona, moze mu se samo reci da je naivan i duboko neupucen u ovdasnje prilike.

Pripadnici SAJ, u nacelu, dobro su obuceni za svoju profesiju - kao i slicne jedinice u svijetu. Imaju vise centara za obuku, a u Pakleniku na Gocu, navodno, postoji improvizirani grad gdje uvjezbavaju borbe u urbanim prilikama. Naoruzani su specijalnim i standardnim automatskim oruzjem (kao i slicne formacije u drugim zemljama), raspolazu najsuvremenijim dostignucima iz te oblasti, osposobljeni su za korisetnje eksplozivnih materija, sredstava veze i slicno. Nezvanicno se saznaje da jedan dio ovih policajaca bavi borbom protiv "cistog" kriminala, a drugi "specijalnim akcijama" poput ove u Drenici. Koliko je kojih, nije moguce saznati, mada kako tvrde upuceni, to i nije ni od kakve vaznosti - svi oni su uvijek na dispoziciji. Pripadnici SAJ, inace, su ljudi izmedu 20 i 35 godina. Od Badze je ostao kanon da svi moraju biti aktivni sportasi, posebno poznavoci borilackih sportova. U njihovim vjestinama i majstorijama, Beogradjani imaju priliku uzivati svake godine za Dan bezbjednosti (13. maj) na Adi Ciganliji.

Pripadnike SAJ treba razlikovati od pripadnika jedinica Posebnih namjena MUP Srbije. Iako i jedne i druge, u vrhu MUP "duzi" policijski genaral Obrad Stevanovic, ovi posljednji su u sustini obicni policajci s tom razlikom sto upraznjavaju redovne fizicke treninge i borbene vjezbe. Svaki region u Srbiji ima svoju brigadu Posebne policije; Beogradska brigada ima sjediste na Zvezdari. Procjenjuje se da ih je ukupno u MUP Srbije oko 7000 s tim da se, po potrebi, njihov broj moze uvecati popunjavanjem iz redovnog sastava. Tvrdi se - naravno nezavnicno - da u sastav ovih jedinica ulazi i svojevrsna "tajna" rezerva. Rijec je onima koji imaju adekvatne iskaznice "sluzbenih i ovlastenih lica", a kruh svakidasnji zaradjuju radeci razlicite poslove. Najcesce - fizicka obezbjedenje razlicitih firmi i biznismena. Pozivaju ih kad treba i formiraju jedinice za jednokratnu upotrebu. To su u stvari - tvrdi se - "Crvene beretke", poznate sa mnogih ratista. U svakom slucaju, muskarci u najboljim godinama sa borbenim iskustvom, porijeklom iz svih "srpskih zemalja" (postojecih i propalih), koje podjednako djeluju i sa SAJ i sa Posebnim jedinicama MUP...

Prema podacima "Kohe ditore" iz Pristine, na Kosovu je svakodnevno oko 13 000 pripadnika MUP Srbije. Pripadnici Posebnih jedinica upucuju se u pokrajinu, obicno, na mjesec dana sa uvecanjem place od trideset posto(navise oko 4 hiljade dinara). Ukupan iznos zavisi od cina, staza itd. Takoder, vrijedilo je i pravilo da "boravak" na Kosovu omogucava i brze napredovanje u sluzbi.

Da li su se stvarno povukle specijalne policijske snage sa Kosova, onako kako je to obecao Milosevic, nitko ne moze reci. Rijec je, naime o pripadnicima MUP koji u svako doba mogu postati saobracajna ili kakva druga "obicna" policija. Nikakvo relevantno i pouzdano nadgledanje tog povlacenja ne postoji. Zato obecanje treba shvatiti u smislu da se akcije poput one u Drenici, bar u dogledno vrijeme, nece ponoviti. Na to je mnogo vise uticao medjunarodni pritisak, nego potpuno slamanje aktivnosti Oslobodilacke vojske Kosova (alb. - UCK). Ipak, ne treba ni najmanje sumnjati da je Milosevic sa specijalnim policijskim snagama u pokrajini i njihovim akcijama ubrao znacajne unutrasnjopoliticke poene. Dovoljno je prisjetiti se da je bas tim specijalcima skandirano recima(dok su pendrecima zvodili "red i mir", onamad, za vrijeme gradanskog protesta u Beogradu, Nisu, Kragujevcu i drugim gradovima) - "Idite na Kosovo".

Filip Svarm (AIM)