PROJEKT PROTIV POVRATKA SRBA

AIM, ZAGREB, 21.3.1998. "Drumovi su pozeljeli Srba, ali Srba vise nema..." - parafrazirao je predsjednik Hrvatskog helsinskog odbora Ivan Zvonimir Cicak poznatu recenicu koja se izvorno odnosila na Turke. Hrvatska je, naime, u vojnim akcijama "Bljesak" i "Oluja" ostala bez vecine svojih Srba, pretvorivsi se u jednu od etnickih najcistijih drzava Evrope, a Cicak nastoji dokazati kako tajna i djelatna politika Zagreba - nasuprot onoj javnoj i verbalnoj - jos uvijek uporno cini sve da Hrvatska takvom ostane i nadalje.

Cicak je, u splitskom tjedniku Feral Tribune, objavio clanak u kojemu je ustvrdio da je u veljaci na podrucju Korduna i Banije zapaljen veliki broj (preko 65 evidentiranih) kuca i gospodarskih objekata Srba koji su se trebali vratiti iz SR Jugoslavije ili onih koji su se vec vratili u taj dio Hrvatske. "Promatraci HHO-a javljaju tako o paljenju kuca u Bovicima, Gornjoj Cemernici, sve u opcini Gvozd - danas Vrginmost", pise Cicak. "Kuce potom gore u Topuskome i okolici, u Krnjaku i Korenici, te izmedju Dvora i Petrinje." Po njemu, pozari su izazvani na mjestima gdje je bilo ocito da ne mogu buknuti zbog prirodnih razloga (suha trava) u kombinaciji s ljudskim faktorom (nepaznja). Ukratko, Cicak tvrdi da su ti pozari podmetnuti, da su rasporedjeni planski i s jasnim ciljem: poruciti Srbima koji se na proljece misle vratiti u Hrvatsku - jer im snazan i kontinuiran medjunarodni pritisak na Zagreb u tome daje ozbiljne izglede - da to ne cine, jer nece naici na dobrodoslicu.

"Ovih dana promatraci HHO-a snimili su u mjestima Trstenici, Vargama, Latusi, Podgorju, Donjoj Cemernici, Pjescanici - sve u opcini Vrginmost - cak 47 novospaljenih domacinstava, koja u prosjeku imaju dva i pol objekta (stale, staje, sjenici, garaze)"

• pise dalje u Cickovu tekstu. "Jednako tako spaljeno je 20-tak objekata u mjestima Korenici, Topuskome, Krstinu, Donjem Budackom, a vijesti o novim paljenjima odlaze sa svih strana." Za Cicka, nema nikakve dvojbe da se radi o planskom paljenju. Dokaze za to on vidi i u tome sto kuce, u pravilu, pocinju gorjeti onda kada povratnici iz SRJ ili RS dobiju papire za povratak u Hrvatsku. "Cim prijedje hrvatsku granicu, njegova kuca iznenada gori..." kaze Cicak.

Cickov je tekst pao u krajnje nezgodan cas - on se poklopio sa strahovitim pritiscima Zapada na Zagreb, koji su kulminirali u proslotjednoj posjeti njemackog i francuskog ministra vanjskih poslova hrvatskoj metropoli. Stoga je na njegove teze promptno reagirao "Vjesnik" - udarna pesnica hrvatske vlade. Nacelnik opcine Gvozd Mirko Putric dao je izjavu "Vjesniku" u kojoj tvrdi da Cickovi navodi predstavljaju "stopostotne izmisljotine". "Nitko ovdje ne pali srpske kuce", rekao je Putric. "Pozare su uzrokovali sami Srbi povratnici cisteci okucnice i paleci korov. No, koliko ja znam nisu izgorjeli bitni objekti nego samo stare potleusice. Ali, moram reci i ovo - ovdje nije gorilo dok se Srbi nisu poceli vracati i paliti korov." Dan potom "Vjesnik" je objavio i redakcijski komentar u kojemu su Cickovi navodi proglaseni, jednako mastovito, potpunim izmisljotinama.

Lokalne vlasti i vladin dnevnik demantirala je medjutim, na prilicno paradoksalan nacin, policija. Htijuci dati pocudno tumacenje pozara, MUP je objavio statisiku koja je sama po sebi prilicno jasno govorila da je Cicak u pravu - osim sto je bio preblag u ocjenama! Nacelnik PU Sisacko-moslovacke, Miroslav Akmadza, dao je Feralu policijsku statistiku pozara u toj zupaniji. Po njemu, samo u 10 pozara na podrucju Gvozda, stradalo je 10 stambenih i cak 36 gospodarskih objekata! A pocetkom godine cijeli Kordun i Banija su doslovce buktili. "Tijekom mjeseca sijecnja i veljace 1998. godine, na podrucju PU Sisacko- moslovacke zabiljezena su ukupno 273 pozara, od kojih je 65 uzrokovalo materijalnu stetu, a 208 su bili pozari bez stete. Protiv pocinitelja ovih djela podnijeto je ukupno 19 kaznenih prijava i 51 prekrsajna prijava", rekao je Akmadza.

Prema njegovoj statistici, Hrvati i Srbi su u proporcionalno gotovo jednakom broju slucajeva bili uzrocnici ovih pozara. Srbi, medjutim na tom podrucju cine manje od desetine stanovnistva pa se zakljucak namece sam od sebe: ili su Srbi strastveni proljetni palikuce, ili policija amnestira Hrvate. Usto, proizlazi iz policijskog izvjesca, da su svi pozari, zapravo, uzrokovani nebrigom. Cini se, medjutim, da je na djelu ipak presudan treci faktor, onaj kojega kao glavni navodi i Cicak - 'organizirana vatrena stihija'. Ninko Miric, predsjednik podruznice Srpskog demokratskog Foruma u Vojnicu, koja djeluje na podrucju Banije i Korduna, sastavio je tako jos 20. veljace Izvjestaj o pozarima u kojemu su zabiljezeni slucajevi masovnog paljenja srpske imovine. I ovaj izvjestaj potvrdjuje i prosiruje Cickove navode. Prema podacima SDF-a "masovni pozari uzeli su maha polovicom veljace" kada je pozar potpuno unistio selo Mlakovac, s 15 sjenika, sedam stala i tri kuce. U tom selu nitko nije zivio, a navodno su pozar izazvali ovcari naseljenici iz Australije. U predzadnjem tjednu veljace vatreni obruc se prosirio. "Pozar je zahvatio cijeli Kordun" pise u izvjestaju Foruma. "Izgorio je velik dio Banskih Moravaca, Prkosa, Lasa, Sjenicaka, Trebinje, Banski Kovacevac, Gacesa Selo, Medjedjak, Kolaric, Krstinja, Kokirevo, Vojisnica, Zagorje, Veljun, Catrnja, Vodjevic brdo." Dakle, ravno 15 sela samo u jednoj regiji!

To nije bilo sve. "Tokom 16. i 17. veljace gorjela je cijela Cemernica, sve sto se nalazilo uz cestu Vrginmost - Topusko. Na tom dijelu nema povratnika Srba a gorjeli su njihovi napusteni objekti. U velikoj vecini izgorjeli su objekti i zemljiste koje je napusteno", tvrdi Miric. Po njemu, "u pojedinacnim slucajevima ljudi su palili korov pa se pozar prosirio, ali to su izuzetci." Ninko Miric je 16. i 17. veljace osobno vidio i pozare uz cestu Vojnic - Glina, na dijelu izmedju Vrginmosta i Topuskog, koji takodjer daju za pravo onima koji sumnjaju kako su pozari planski prosirivani. "Pozar se sirio od ceste prema objektima, znaci tamo gdje nije bilo stanovnika, niti je bilo ljudi." Miric kaze da u opcini Vojnic nije izgorjela niti jedna kuca nekog Hrvata, domaceg ili doseljenika iz Bosne koji ju je dobio na privremeno koristenje.

"Na ovom podrucju do sada masovnih pozara nije bilo", pise u Izvjestaju o pozarima - "... a paljenja korova je bilo i prosle godine, ali u to vrijeme nije bilo govora o vecem povratku vlasnika imanja. Kada se ima u vidu sto je to gorjelo i koji dio, kao i cinjenica da se na ove prostore vratio ili se misli vratiti veci broj izbjeglica, a izvodi se zakljucak da se veci broj pozara moze pripisati namjeri sprecavanja povratka." Tako je 24. veljace gorjelo i izmedju Zivkovic Kose i Okica u opcini Vojnic. "Imamo svjedoka koji je toga dana isao u Karlovac. On je, izmedju 13 i 13.30, vidio automobil iz kojega je covjek, kroz otvoren prozor, bacio zapaljenu stvar i potom pobjegao", kaze Miric. "Kod krnjackog sela Skradska gora izgorjela je cijela suma." Neki izvori iz HHO-a mogli bi, cini se, potvrditi i da su pozari u pojedinim slucajevima prouzroceni eksplozijama iz vojnih orudja. Vrlo je zanimljivo da su, za vrijeme ovih pozara, cesto stradala i lokalna groblja. Tako je, prema SDF-u, zapaljeno groblje u Radonji, u opcini Vojnic, dok je, prema rijecima Mirjane Galo iz pulskog HOMA, prosli tjedan zapaljeno groblje u Josanima, u opcini Udbina, a u gospickoj opcini zapaljeno je groblje u Pavlovcu Vrebackom. U selu Brlogu otockoj opcini zapaljena je, prije mjesec dana, kuca jedne starice kojoj je u posjetu dosla kcer koja se nalazila u izbjeglistvu.

Palezi, dakako, nisu jedina metoda pritiska na povratnike i one koji bi to htjeli postati. Aktivisti Srpskog demokratskog foruma i drugih nevladinih organizacija, zabiljezili su intenzivno jacanje sofisticiranih - ako se takvima mogu nazvati - razlicitih metoda pritiska. Tako preko 80 Srba, uglavnom s podrucja Zadra i Sibenika, koji su prije rata zamijenili kuce s Hrvatima iz Knina i drugih krajiskih naselja, sada ne mogu dobiti nazad svoje kuce - Hrvati su, naime, zadrzali i jednu i drugu a vlast ne zeli intervenirati.

Na podrucju Krajine, povratnici iz Podunavlja ne mogu ostvariti pravo na mirovinu dok im u osobne dokumente ne budu unesene stare adrese, a stare adrese ne mogu dobiti dok se ne usele u svoje kuce u kojima su, najcesce, Hrvati prognani iz BiH, ali cesto i gradjani Hrvatske koji su odlucili iskoristiti priliku za besplatno dobivanje kuce. U Baranji se iduceg mjeseca ocekuje sahrana jednog Hrvata ubijenog na Ovcari, a lokalne vlasti su preporucile tamosnjim Srbima da taj dan ne izlaze iz svojih kuca, jer je to za njihovo dobro sto uzrokuje dodatnu psihozu straha. Slavonska banka aktivirala je stara dugovanja gradjana srpske nacionalnosti od prije rata (prekoracenje tekucih racuna i sl.) sa zateznim kamatama, pa su neki ljudi koji su dugovali sto kuna odnedavna postali vlasnici duga od nekoliko tisuca maraka. Formalno-pravno, taj potez nije nelegalan, ali je njegova politicka svrha jasna.

U Vukovaru je prije mjesec dana nestao mladic S.K., a policija do danas nije objavila sto se s njim dogodilo. U selima uz granicu Hrvatske s Bosnom, na Baniji, prije nekoliko mjeseci nocne su bande opljackale Srbima-povratnicima gotovo svu imovinu, i sve preostale traktore. Seljaci su znali da ih, pod zastitom policije, pljackaju lokalni razbojnici, ali je drzava krivnju prebacila na "Bosance". Danas se gotovo svi stanovnici tri pogranicna sela spremaju svoje kuce prodati drzavnoj Agenciji za promet nepokretnosti.

Bojan Munjin, aktivista HHO-a koji je nedavno radio u Vukovaru, kaze da su aktivisti Odbora od lokalnih Srba dnevno dobivali pet do sest izjava dnevno, s primjerima zastrasivanja razlicitih vrsta - od verbalnih pritisaka, dolazaka na vrata, telefonskih poziva do propucavanja kroz rolete, pokusaja ubojstva ili ubojstava. U zadnja dva mjeseca na podrucju Baranje bilo je, kaze on pozivajuci se na srpske organizacije, pet ubojstava. "MUP registrira prijetnje, ali ne ide dalje od toga", kaze Munjin. "Ljudi odlaze u Norvesku jer vjeruju da treba otici dok je jos vrijeme".

U Gospicu je, u zatvoru, izvrsio samoubojstvo Milan Brakus, osudjen zbog navodno pocinjenih ratnih zlocina, iako nije pokazivao nikakvih suicidalnih tendencija, a okolnosti njegove smrti rodjacima se cine vise nego sumnjive. U selu Brlogu u Lici, pored Otocca, sve su srpske kuce spaljenje jos u rujnu 1991. godine. Tamosnji su Srbi izbjegli u Opatiju i Rijeku, i rat proveli u izbjeglistvu s Hrvatima. Epilog: sve su kuce Hrvata obnovljene. I - niti jedna srpska. U zapadnoj Slavoniji nije, takodjer, novcima hrvatske vlade obnovljena nijedna srpska kuca. Sve to stvara kod Srba utisak o nastajanju drzave apartheida. Ponekad se cini da je mrznja prodrla izrazito duboko, dublje i trajnije no sto se itko nadao, ali svjedocenje poput Cickovog pokazuju da je mrznja jos uvijek drzavni projekt broj jedan a ne samo spontani izraz narodnog bijesa. U tom kontekstu, "ohrabrujuce izjave" dr. Mate Granica upucene svjetskoj javnosti, u poziciji stijesnjenosti izmedju francuskog i njemackog ministra vanjskih poslova, o odlucnosti Hrvatske da primi natrag izbjegle Srbe, treba ipak uzeti s velikim rezervama.

BORIS RASETA