BRISEL VIA VASNGTON

AIM Skopje, 21.03.1998

Mada ce na prvi pogled zazvucati paradoksalno, prijeteca eskalacija nasilja na Kosovu i nerazumijevanje tamosnjih Albanaca i srbijansko-jugoslovenskih vlasti u vezi sa buducim ustavopravnim statusom ovoga podrucja, pored ocekivane zabrinutosti od moguceg sirenje krize na Makedoniju i pojacanih unutarmakedonskih medjuetnickih tenzija, vlastima u Skopju donijela je i vidno olaksanje na jednom drugom nivou. Poslednjih dana, naime, postalo je bjelodano, kako ce medjunarodna zajednica u okviru ove drzave ostati prisutna svojom vojnom komponentom, sto je, barem sudeci prema broju napisa u ovdasnjim novinama i spoljnopolitickim inicijativama, bio glavni zadatak makedonske diplomatije u ovoj godini.

Valja se sjetiti kako je jednom jesenasnjom odlukom Savjeta bezbjednosti UN aktuelni mandat preventivnih mirovnih snaga- pod nazivom UNPREDEP- trebalo da definitivno okonca poslednjeg dana augusta ove godine. U tom cilju zapocela je i redukcija medjunarodnih trupa ciju glavninu, inace, u priblizno jednakom omjeru sacinjavaju americki i vojnici iz skandinavskih zemalja. Oni koji odlucuju o rasporedu mirovnih snaga razmisljali su da na delikatno podrucje juznoga Balkana ubuduce upucuju civilne posmatrace, ali su najvisi ovdasnji zvanicnici i kompletna makedonska diplomatija insistirali na tome da ovoj zemlji ne trebaju nikakvi posmatraci ukoliko su nenaoruzani. Taman kad se ucinilo da bi Skopje moglo izgubiti diplomatsku utakmicu, prije svega sa administracijom Kofi Anana i njegovom osobnom procjenom, dosla su dogadjanja u susjednoj Jugoslaviji koja su naopacke okrenula evidentnu tvrdokornost nekih krugova a u vezi sa potrebom vojnog prisustva u Makedoniji. Zapravo, ponovio se proslogodisnji scenario kad je, pod uticajem Berisinog sloma u Albaniji, svjetska zajednica UN-preventivcima produzila mandat koji sada tece.

Preokret u vezi sa ostankom medjunarodnih trupa i ovaj put bio je munjevit. Vec na svom londonskom zasjedanju ministri koji su okupljeni u takozvanu kontakt-grupu kao jednu od mjera za pacifikaciju Kosova preporucili su preispitivanje odluke o povlacenju UNPREDEP-a. Nekako istovremeno, sa slicnom idejom, oglasio se i francuski predsjednik Zak Sirak, a sef njemacke diplomatije Klaus Kinkel je u vlastitom "planu za Kosovo" dao veoma visok prioritet vojnom prisustvu Ujedinjenih nacija na prostoru Makedonije. Ne smije se zaboraviti da najuticajnija svjetska administracija, ona u Vasingtonu, nikad nije ni sporila potrebu vojnog prisustva u Makedoniji, a drzavni sekretar Medlim Olbrajt cak je dala naslutiti kako bi Amerika ovdje ostala i u nekom drugacijem aranzmanu. Na kraju, vecinskom misljenju priklonio se i sam Generalni sekretar UN. Kofi Anan je sredinom marta izjavio kako ce Savjetu bezbjednosti preporuciti da preventivni mirovnjaci ostanu gdje jesu. Krug je, vjerovatno, zatvoren i Makedonija je rijesila jednu kljucnu dilemu. Poslije UNPREDEP-a ovdje ce biti (najmanje) UNPREDEP.

Jedna cinjenica, medjutim, citavoj ovoj prici daje poseban "smek", a vjerovatno sugerise i njen istinski smisao. Poslije okretanja "vode na makedonski mlin" neki su zvanicnici prenaglaseno likovali zbog vlastite "pravilne" procjene razvoja situacije na Kosovu, za razliku od bjelosvjetskih diplomata koji su zeljeli osporiti makedonsko nastojanje da ovdje zadrzi mirovnjake. Istovremeno, vlastima lojalni mediji citav slucaj predstavljaju kao da se radi o ociglednoj pobjedi makedonske politike i prikazuju je kao da je ona sama-ne daj boze- doprinijela da joj se desava to sto joj se, u ovom slucaju, desava. Kako god da je bilo, a ukoliko se ne desi neki velicanstveni hepiend, jedno je evidentno: mirovne snage ostaju u Makedoniji i tako je ova drzava ostvarila kontinuitet oruzanog udijela svjetske zajednice, sto je, prema svemu sudeci, samo pocetni korak za jednu dugorocnu ambiciju i politicku strategiju.

Makedonski predsjednik Kiro Gligorov je tacno na polovini ovoga mjeseca, u jednom intervjuu za drzavni radio izjavio kako je naoptimalnija varijanta za cuvanje Makedonije u ovome trenutku da dodju americki vojnici, a kao alternativna rjesenja Makedonija bi prihvatila i snaga UN ili Natoa. Nekako u isto vrijeme, u "Fajnesel tajmsu", ministar za odbranu Lazar Kitanovski najavio je kako ce Makedonija pozvati snage Natoa da joj stite granicu. Nesto kasnije, vladin glasnogovornik Zoran Ivanov rekao je kako kabinet Branka Crvenkovskog, zvanicno nije uradio ni ono sto je preporucio Gligorov, ni ono sto je najavio ministar vojni.

Uglavnom, ukoliko do ovoga dodje, na domacem planu ce vjerovatno biti dosta politickih okapanja oko modaliteta, buduci se radi o pozivu stranim trupama na prostor jedne suverene drzave, ali- o tom potom. Ovdje se, naime, i prije preokreta situacije u vezi sa UNPREDEP-om spekuliralo kako postoji mogucnost "angazovanja" Amerikanaca, samostalno ili zajednicki u okviru Nato-snaga. S jedne strane, procijenjuje se kako su mirovnjaci koji sluze pod zastavom UN, uz sve pocasti i priznanja za preventivnu efikasnost postignutu u Makedoniji, previse suzdrzani kad se pojavi istinska vojna opasnost. Sa druge strane, zdruzene snage Nato na teren donose razlicite politicke interese svojim maticnih drzava sto se takodje moze odraziti na njihovu ucinkovitost. Prema tome, "Ameri" su najsigurniji.

Isto tako, racuna se kako bi instaliranjem americkih trupa Makedonija, dugorocno gledano, ako ne glatko ono mnogo lakse ostvarila svoj strateski cilj- definitivno ukljucivanje u sistem evroatlanske odbrambene alijanse. Za ovaj posao zvanicno Skopje kao najvazniju uzdanicu uzima upravo Sjedinjene drzave, a valja reci i to kako je Klintonova administracija, u ovom ili onom obliku, Skopju vec upucivala znakove ohrabrenja, ili je, barem, to ovdje tako tumaceno. U pomenutom kontekstu gleda se i na jedan detalj u vrijeme ovonedjeljne posjete zamjenika americkog drzavnog sekretara Strouba Talbota. Talbot je, prenose neki skopski mediji, u vrijeme zvanicne vecere, zatecen domacom argumentacijom oko post-umpredepovske faze, odlozio "bestek" i otisao telefonirati svojoj sefici Medlin Olbrajt. Prema istim izvorima, on se za veceru vratio sa optimistickim vijestima u vezi sa makedonskim trazenjima da se "vojna komponenta prevede kao americka zastita-sa ili bez UNPREDEP-a". Detalji ce se, navodno, kasnije precizirati.

Izmedju brojnih drugih inicijativa koje su naisle na Talbotovu podrsku bilo je i ona za makedonsku namjeru da jedan od najvecih vojnih poligona u ovom dijelu Evrope, Krivolak u centralnoj Makedoniji, postane regionalni trenazni centar, a obecana je americka pomoc za modernizaciju armije i programiranje obuke ovdasnje vojske. U Skopju se, takodje, mnogo ocekuje od americke inicijative za rekomponiranje takozvane "Agende 2000" u kojoj su definisane zemlje koje su najblize Evropskoj Uniji, a u kojoj se Makedonija ne pominje.

Dolazak "marinaca" , uz iskustvo da Pentagon u principu ne povlaci svoje trupe kad ih negdje vec rasporedi, zato se u Skopju i smatra jednim od najpouzdanijih puteva preko kojih ova drzava zeli ostvariti temeljne strateske ciljeve vlastite spoljne politike i na kojima aktuelna vlast, dobrim dijelom, temelji vlastito samopouzdanje, znaci integraciju u EU i ulazak pod planetarni bezbjednosni kisobran.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT