CENTRALA SE VRACA SA PALA

Telefonija RS

Banjaluka, 20. mart 1998. (AIM)

Nakon havarija na telekomunikacionom sistemu RS poslije udara avijacije NATO-a Ministarstvo za saobracaj i veze u Vladi Republika Srpske i Upravni odbor (tada jos uvijek zajednickog) Javnog preduzeca PTT RS, poceli su da razmisljaju o radikalnim mjerama u oblasti telekomunikacija. Sistem je trebalo podici i sto prije izgraditi kakvu-takvu alternativnu vezu koja bi povezala istok i zapad Srpske.

Telekomunikaciona zavisnost prostora Krajine i dijela Posavine od medjunarodne telefonske centrale u Beogradu i nekoliko radio-relejnih predajnika izgradjenih na najvisim kotama na potezu Prijedor - Banja Luka - Doboj - Bijeljina, tada je prvi put u javnosti postavila pitanje izgradnje jedne medjunarodne centrale u Banja Luci. Kao osnovni argumenti ovdasnjih politicara i predstavnika regionalnih preduzeca u oblasti telekomunikacija isticana je potreba za autonomnoscu TK sisteme u ovom dijelu Republike, jer bi uvezani sistem veza sa glavnom centralom u najvecem gradu zapadno od Drine, neutralisao eventualne nove prekide telefonskog saobracaja.

Medjutim, na ovu inicijativu ostro reaguje tadasnji drzavni i politicki vrh sa Pala, smatrajuci da jezgro TK sistema treba da se gradi na Palama. Tada zvanicno pocinje pravi mali rat izmedju Banja Luke i Pala oko sjedistu medjunarodne centrale. I jedni i drugi dobro su znali: centrala takvog tipa prava je "zlatna koka" za drzavnu kasu.

I ne bi bilo niceg loseg u cijeloj ovoj prici, kada bi se sredstva zaradjena od medjunarodnih razgovora ravnomijerno raspodijelila na sva regionalna preduzeca. Zagovornici opcije da u Banjoj Luci bude instalisana medjunarodna centrala tvrdili su da su podrucja Romanije, a posebno Hercegovine, u tehnoloskom smislu veoma zaostala i da je potrebno uloziti znatna finansijska sredstva za osavremenjivanje telefonije u tom dijelu Srpske. Izgradnja takve centrale na Palama, po njihovim rijecima, automatski bi znacila odliv svih sredstava za modernizaciju telekomunikacionog sistema na istoku Srpske, dok bi zapadni dio bio potpuno zapusten i osudjen na tehnolosko zaostajanje.

Citava "igra" vodila se na nivou Vlade RS i onih koji nisu znali kako da sto vise napakoste Banjoj Luci i Krajini u tom "precutnom ratu", a na ovaj nacin su je (prakticno) drzali u saci.

Rasplamsavanje medijskog, politickog i svakog drugog prepucavanja na relaciji Banja Luka - Pale pred kraj 1995. i pocetkom 1996. godine iniciralo je (u najmanju ruku preambiciozno zamisljenu) ideju o izgradnji dvije medjunarodne centrale - jedne u Banjoj Luci, a druge na Palama. Cak je iz Banjaluke stigla i neka vrsta ultimatuma: ukoliko u ovom gradu ne bude instalisana medjunarodna centrala, podrucje koje pokrivaju sadasnje radne jedinice "Telekomunikacije" Banja Luka i Prijedor sopstvenim sredstvima nabavice takvu centralu!

Naime, na inicijativu resornog ministarstva, Vlada RS je

1. godine Narodnoj skupstini RS proslijedila prijedlog da sjediste medjunarodne centrale bude u Bijeljini. Taj prijedlog je na jednoj od sjednica Skupstine RS prihvacen i uvrsten u prostorni plan RS. U svemu ovome Milenko Stanic, generalni direktor "Telekoma" RS jednom prilikom je izjavio: "Problem oko sjedista medjunarodne centrale je previse ispolitizovan, jer su neke politicke partije na taj nacin nastojale da prikupe poene kod biraca, pred septembarske izbore 1996. godine. Upravni odbor "Telekoma" RS samo je zaduzen da podrzi rjesenje Prostornog plana RS koji predvidja da sjediste centrale bude u Bijeljini".

Kompromisnim rjesenjem, tvrde strucnjaci, nije se nista dobilo. Pale i Hercegovina nisu u nista boljoj situaciji nego sto su bili prije usvajanja Prostornog plana. Banja Luka jeste bliza Bijeljini, ali instalisanjem medjunarodne telefonske centrale u ovom posavskom gradu ne bi se popravio telefonski izlaz podrucja Krajine u svijet. Naime, i dosadasnjih 1800 prenosnih kanala na magistralnoj vezi Banja Luka - Beograd nisu mogli da podmire sve potrebe stanovnistva i privrede u zapadnom dijelu Srpske, na kojem je skoncentrisano vise od 60 odsto svih telefonskih prikljucaka u TK sistemu RS. Tih 1800 kanala, naspram oko 90000 telefonskih brojeva na potezu od Novog Grada do Dervente i od Sipova do Gradiske, zaista predstavljaju smijesno mali prenosni kapacitet.

Pored izgradnje te centrale, iz pravca Banja Luke trebalo bi istovremeno raditi na znacajnijem prosirenju radio-relejnog snopa, kako bi se otklonilo dosadasnje "usko grlo" u telefonskom saobracaju sa SR Jugoslavijom i svijetom. Upuceni u ovu problematiku smatraju da bi za normalno funkcionisanje bilo potrebno izmedju 3 i 3 i po hiljade prenosnih kanala, sto je u odnosu na sadasnjih 1800 znacajna investicija. Ali, najveci problem i dalje ostaje zavisnost Krajine od mogucih kvarova na predajnicima, nestanka struje, pa cak i atmosferskih (ne)prilika. Ako bi samo jedan u lancu tih predajnika zacutao, automatski bi zacutali i svi telefoni zapadno od Brckog.

Novo Ministarstvo za saobracaj i veze nije se jos oglasilo povodom ovog spora, ali su u javnost procurile informacije da se radi na prebacivanju sjedista "Telekoma" iz Srpskog Sarajeva u Banja Luku. Nakon sto su sjediste Vlade i ostalih drzavnih institucija premjesteni u Banjaluku Momcilo Krajisnik, predstavnik iz Republike Srpske u Predsjednistvu BiH, nedavno se pozalio Robinu Kuku, ministru inostranih poslova Velike Britanije, na "greske Vlade na unutrasnjem planu, kao sto su donosenje nezakonitih i neustavnih odluka o izmijestanju velikog broja institucija iz istocnog dijela RS", zaboravivsi da je vecina tih istih institucija prethodno bila prebacena iz Banjaluke na Pale.

Iz izvora bliskih "Telekomu" RS saznaje se da je vec izvrsena izmjena specifikacije u vezi instalisanja medjunarodne centrale za teritoriju Republike Srpske, prema kojoj ce ona ipak biti montirana i pustena u rad u Banjaluci! Obustavljena je procedura isporuke centrale od strane "Eriksona" i prolongiran rok za njenu montazu. Do kada - nije poznato.

Goran Vukanovic