GASENJE "TJEDNIKA", BUDjENJE "JUTARNJEG LISTA"
AIM, ZAGREB, 203.1998. U zagrebackim novinarskim krugovima dugo je kruzila pomalo zlobna anegdota u kojoj se kaze da se daleko najzanimljivija "Tjednikova" rubrika zove impressum, u kojemu svakoga tjedna osvane nesto novo. Nakon 13. ozujka i pedesetpetog broja "Tjednika" ta je anegdota postala deplasirana, jer receni list vise nece izlaziti. Doduse, vlasnik "Tjednika" i predsjednik Hrvatske narodne stranke Radimir Cacic ostavio je otvorenom mogucnost da se njegove novine jednog dana ponovo pojave na kioscima, ali u to trenutacno malo tko vjeruje.
Prica o "Tjedniku" pocela je u ozujku 1997. godine kad je izasao prvi broj lista koji je najavljen i zamisljen kao "prvi hrvatski news-magazin" u kojemu pisu "najbolji hrvatski novinari" i koji ce preferirati "ozbiljno i analiticko novinarstvo". "Tjednik" je od prvoga broja, sto je, vjerojatno, nezabiljezen slucaj u povijesti ovdasnjega zurnalizma, prozivljavao agoniju izazvanu unutarredacijskim podjelama i minornom nakladom. Premda je okupio respektabilnu novinarsku ekipu i premda se tiskao na najfinijem papiru "Tjedniku" je tiraza od dvadeset tisuca prodanih primjeraka, uglavnom, ostajala nedosanjanim snom.
Sve je pocelo s Krstom Cviicem i obilatim donacijama americke Agencije za medjunarodni razvoj, kojoj se jednako obilato prikljucila i hrvatska podruznica Soroseva Otvorenog drustva. Premda je malo tko u Zagrebu uistinu znao sto je Cviic pisao i radio u Londonu, njegovo je ustolicenje u glodursku fotelju "Tjednika" proglaseno spektakularnim rjesenjem koje ce okrenuti novu stranicu poratnog hrvatskog novinarstva - najavio je odmak od tabloidnog novinarstva, te se unaprijed odrekao nekih ustaljenih zurnalistickih formi, primjerice, intervjua i kolumne. Krsto Cviic izdrzao je u "Tjedniku" nepuna cetiri mjeseca, a onda je uslijedio njegov odlazak zbog "koncepcijskih razloga".
Tadasnji direktor lista Slavko Goldstein i oni clanovi redakcije koji su u internim krugovima krsteni "mladobosancima" (Ivan Lovrenovic, Mile Stojic, Miljenko Jergovic, Nebojsa Taraba) nikako se, naime, nisu mogli pomiriti s Cviicevom "umjerenom strujom", odnosno konceptom "samozatajnog i dosadnog lista", a buduci da ni izvjestaji o prodaji nisu bili blistavi Cviic je bio primoran spakirati kofere i vratiti se u London. U to je vrijeme sukob izmedju spomenutih "mladobosanaca" i skupine novinara koja je dosla iz rijeckog "Novog lista" dosezao svoj vrhunac.
"'Tjednik' je bio malo opterecen sto su ga ljudi smatrali 'bosanskim' listom. Kad sam prihvatio posao u 'Tjedniku' neki su me poznanici pitali je li redakcija u Sarajevu ili ovdje u Zagrebu. Imali smo vrlo jaku skupinu novinara bosanskog porijekla, mnogi su smatrali da 'Tjednik' promovira nekakvu 'bosansku politiku'" - kazao je posljednji "Tjednikov" urednik Mladen Maloca po izlasku 55. broja. Cini se da je upravo u toj cinjenici i lezao temeljni uzrok svih unutarredakcijskih sukoba, a harmoniju u prostorije na Borongaju nije uspijela unijeti ni Cviiceva nasljednica u glodurskoj fotelji Sanja Modric. Ona je redakciju napustila poslije svega dvadesetak dana urednikovanja, a razlozi njezina odlaska prilicno su prozaicne naravi. Ona je, naime, s novim vlasnikom Radimirom Cacicem pokusala dogovoriti tezinu platne vrecice za sebe i svoju uzu urednicku ekipu - Nebojsu Tarabu, Milu Stojica i Alemku Lisinski, a nakon sto je dvoje potonjih zahtijevalo da se "uza urednicka ekipa" prosiri, Modriceva je s Cacicem pokusala dogovoriti mjesecne svote za Miljenka Jergovica i Ivana Salecica. Cacic na trazeno prosirenje nije pristao, pa su Modriceva i Taraba ocistili ladice i priklonili se novinskome carstvu Ninoslava Pavica.
S obzirom na vlasnicke promjene, tada se pocelo postavljati i pitanje "Tjednikove" politicke neovisnosti - taj je list, naime, u samo dvadesetak brojeva prevalio put od novina pokrenutih inozemnim sredstvima do, de facto, glasnika jedne opozicijske stranke. Svjesni takvih okolnosti mnogi su ugledni novinari odbijali Caciceve ponude za preuzimanje funkcije glavnog urednika, ali je ponudu u kolovozu prosle godine prihvatio nekadasnji urednik "Danasa" Mladen Maloca. Premda je, po mnogim ocjenama, uspio popraviti "Tjednikovu" kvalitetu, prodaja lista nije se povecavala.
"Kad sam ja dosao medju novinarima je postojao sukob o pravcu kojim se list treba kretati. Mojim dolaskom otvorili smo list za intervjue, kolumne, postali smo nesto kriticniji. (...) Ali poceli su nas dostizati financijski problemi - donatori nisu isplacivali dogovoreni novac, novinari su bili nestrpljivi", kazao je Maloca u "Novome listu". Smanjenje placa i, sto je jos vaznije, njihovo visemjesecno kasnjenje rezultiralo je osipanjem redakcije - odlazili su svi koji su imali kamo otici, a cini se da su od "Tjednikova" polaganog umiranja najvise koristi imala izdanja Paviceva "Europapress holdinga".
U tuznoj prici o "Tjedniku" jos uvijek je velom tajne prekrivena uloga njegova osnivaca Slavka Goldsteina, koji je direktorsko mjesto u listu napustio nakon sto je vlasnikom postao Radimir Cacic. Bivsi "Tjednikovi" novinari (doduse, bez ikakvih materijalnih dokaza) u birtijama ogorceno pricaju o mnogim sumnjivim poslovima gospodina Goldsteina: te da je skupu kompjutersku opremu kupovao gotovinom te da je Cacic u roku od pet minuta ishodio od tiskare 20 posto manju cijenu, te da je u roku od deset minuta uspio prepoloviti cijenu najma prostorija na Borongaju... Iz tih neprovjerenih podataka, oni izvlace zakljucak da je Goldstein pokrecuci "Tjednik" vise mislio na sebe, nego li na zaposlene novinare i dobrobit samih novina. Svemu tome novinari dodaju i nepobitnu cinjenicu da je Slavko Goldstein uvalio "Tjednik" u milijunske dugove, koje Cacic kasnije nije htio, ili nije mogao, sanirati. A, po svemu sudeci, upravo u tim dugovima krije se razlog "Tjednikova" zgasnuca.
"Zelio bih da u novinarskoj povijesti 'Tjednik' bude upamcen kao solidan novinarski proizvod, koji je pokazivao tendencije da se u Hrvatskoj stvori objektivan, a kriticki list", kaze Mladen Maloca koji sad vec ima prilicno iskustvo u uredjivanju posljednjih brojeva razlicitih novina - naime, njegov tjednik "Pecat", koji je izlazio pocetkom devedesetih, takodjer je dozivio neslavnu sudbinu.
Medjutim, dok se jedne novine gase, druge se pokrecu. O pokretanju "Jutarnjeg lista" (dnevnih novina u izdanju "Europapress holdinga") u novinarskim se krugovima govori vise od pola godine, a prema posljednjim glasinama prvi bi se broj trebao pojaviti 6. travnja. Zasad je poznato da ce glavni urednik novog tabloidnoga dnevnika biti Tomislav Wruss, da ce mu pomagati Zdravko Milinovic, Davor Butkovic i Sanja Modric, te da ce svoju publiku traziti medju trenutacnim citateljima "Vecernjega lista" i "Sportskih novosti". Pokretanjem dnevnog lista Nino Pavic napokon ce zaokruziti svoje medijsko carstvo - trenutacno je vlasnik dvanaest novinskih izdanja, a zajedno s Miroslavom Kutlom upravlja i producentskom kucom "Mreza". Upravo uz Kutlino ime vezan je i najveci broj spekulacija o "Jutarnjem listu". Govorilo se, naime, da Pavic i Kutle zajednicki ulaze u projekt novog dnevnika, te da iza svega stoji tvrda hadezeovska struja olicena u Ivicu Pasalicu. Takve spekulacije dodatno su potaknuli sefovi "Jutarnjeg" koji su svojim novinarskim akvizicijama odmah na pocetku stavili do znanja da nece biti pozeljno pisanje o mutnim poslovima sirokobrijeskog magnata.
Premda su iz "Europapress holdinga" ostro opovrgli glasine o Kutlinom vlasnickom udjelu u "Jutarnjem listu", neosporno je da ce gazdi Pavicu utjecaj Miroslava Kutle u jedinom hrvatskom distributeru novina - zagrebackom poduzecu "Tisak" - umnogome olaksati trzisni proboj. Bolji poznavatelji prilika kazu da "Jutarnji list" za opstanak na medijskome trzistu svakoga dana treba prodati cetrdesetak tisuca primjeraka, a ukoliko se ne dosegne ta brojka carstvo Ninoslava Pavica (s obzirom na milijune maraka ulozenih u "Jutarnji list") moglo bi se srusiti kao kula od karata.
IVICA DjIKIC