NEPROGLASENO IZVANREDNO STANJE

AIM, ZAGREB, 19.3.1998. Tocno mjesec dana nakon svog crnokosuljaskog pohoda na Vukovar, Hrvatska stranka prava pokusala je reprizu u Kninu. Njihovo okupljanje na istoku Hrvatske proteklo je uz mnogo vike, razvijorene crne zastave, fasisticke pozdrave i ustaske pjesme. Zabiljezili su to medjunarodni promatraci, konstatirala je to i policija. Podnijete su prekrsajne prijave, zbog narusavanja javnog reda i mira, ali znalo se da ta smijesna sankcija njih ne zaustavlja. Vec su napravili dugorocan plan svojih pohoda. Poslije Knina namjeravali su u Pulu. Ciljano biraju mjesta u kojima smatraju da treba utvrditi, kako to oni kazu, "nacionalnu ideju", a zapravo se njihovi skupovi svode na raspirivanje etnicke mrznje.

Nakon sto su protutnjali kroz istocnu Slavoniju, situacija se tamo pokvarila, iseljavanja Srba su se intenzivirala, sto se i moglo ocekivati. To i jeste pravi cilj tih ustasolikih skupova, na to racunaju oni koji ih organiziraju, ali i oni koji ih toleriraju. Pohodi pravasa podsjecaju na svojedobne "mitinge istine". Antibirokratska revolucija jezdila je prije skoro ce pa desetljece po bivsoj Jugoslaviji, njeni su sudionici sijali medjunacionalnu netrpeljivost, histerizirali javnost i unistavali mogucnost mirnog zivota. Bila je to predigra rata. Skupovi hrvatskih desnicara ne pustaju da se rat okonca, oni podgrijavaju medjunacionalne tenzije i Hrvatskoj ne dozvoljavaju smirivanje. Kao sto je svojedobno "dogadjanje naroda" bili dirigirano, tako je i dogadjanje pravasa, po svoj prilici, dio sireg scenarija. Ta je objektivno mala, turbo-desna stranka dosad funkcionirala kao satelit vladajuceg HDZ-a i nema znakova da se to promijenilo.

Hrvatska je vlast pokazala benevolentnost prema pravaskim mitinzima, ali je suocena s velikim inozemnim kritikama, koje se nisu namjeravale zadrzati samo na rijecima, proglasila moratorij na sve politicke skupove u Podunavlju. Tako se, receno je, nastoje izbjeci provokacije koje bi mogle narusiti do sada dosegnutu normalizaciju zivota u tom podrucju. Ali Ministarstvo policije zaduzeno je i za "sprecavanje svega sto bi moglo izazvati provokacije, stvoriti nesigurnost i onemoguciti daljnju normalizaciju zivota u cijeloj drzavi". Policija je potom zabranila miting u Kninu, a policijske su se blokade isprijecile pred simpatizerima ustasluka, koji su iz cijele Hrvatske a i iz Hercegovine u velikim skupinama krenuli na svoje okupljanje.

Onemogucavanje skupova koji uznemiravaju Podunavlje - iznudjena je odluka. To je od Zagreba trazila medjunarodna zajednica. Ali nacin na koji je hrvatska vlast na taj zahtjev odgovorila - krajnje je dubiozan. Problematicna je, prvo, generalna suspenzija politickog okupljanja u istocnoj Slavoniji. Umjesto da onemoguci one koji su, svojim crnim zastavama i svojom fasistickom retorikom, izazvali uznemirenost u tom podrucju, vlast je zabranila sve politicke skupove, ignorirajuci cinjenicu da postoje politicke manifestacije (i stranke) koje ne ruse, nego dapace pomazu reintegraciju. Nemocni ili nevoljni da zaustave one kojima je mrznja politicki program, vladajuci su ukinuli svako politicko okupljanje.

Jos je problematicnija narudzba policiji da u cijeloj drzavi, kako je receno, sprijeci "sve" sto bi moglo predstavljati provokaciju, izazvati nesigurnost i poremetiti normalnost. Ta je formulacija vrlo rastezljiva. Nigdje se ne precizira sto je to "sve", tko ce i na osnovu cega odlucivati sto je to provokativno, sto izaziva nesigurnost i remeti normalnost. Nedavne socijalne prosvjede u Zagrebu vlast je takodjer proglasila nenormalnima, pa je - da bi ih onemogucila - centar grada blokirala s preko deset tisuca policajaca. Sada se direktivom s vrha, na nacin koji zakon ne poznaje, ovlasti policije beskrajno sire, cijela se zemlja zapravo dovodi u ovisnost o policijskoj procjeni. O politickoj sceni - odlucuje policija, kojoj se odjednom poklanja diskreciono pravo da rasudjuje sto je politicki dopustivo. Na taj se nacin ne cuva normalnost, nego se uvodi nenormalnost. Otvaraju se putevi da vladajuci nedemokratskim metodama modeliraju politicki zivot, da proglase moratorij na sve sto ih uznemirava.

Generalno zabranjivanje politickih skupova i uvodjenje policijskog arbitriranja na politicku scenu u ostalim dijelovima Hrvatske opasan su presedan. Na to upozoravaju oporbene stranke, nevladine organizacije i nezavisni mediji. Drzi se to udarom na Ustav, suspenzijom visestranacja i demokracije. Tako Hrvatski helsinski odbor ukazuje da je moratorij na politicke skupove u Podunavlju protuzakonita, stetna i opasna mjera, kojom se trajno ogranicavaju ljudska prava gradjana. Odbor podsjeca da je, umjesto generalne zabrane, vlada imala druge zakonske mogucnosti da sprijeci neonacisticke i profasisticke manifestacije. Hrvatski Ustav zabranjuje pozivanje i poticanje na rat ili upotrebu nasilja, kao i sirenje nacionalne, rasne i vjerske mrznje ili bilo kojeg oblika nesnosljivosti, pa je HHO hrvatskoj Vladi uputio cinicno pitanje koliko je kaznenih prijava od pocetka rata do danas podignuto protiv sirenja etnicke i vjerske mrznje i koliko je presuda doneseno. Ni u zabrani pravaskog okupljanja vlast ne spominje te razloge. HSP-u se prigovara tek pomanjkanje politicke mudrosti, jer je svojim ponasanjem medjunarodnoj zajednici dao argumente za pritiskanje Hrvatske. Proglaseni su strankom opasnih namjera, ali ne zato jer raspiruju etnicku mrznju i vitlaju fasistickom ikonografijom, nego zato jer iritiraju medjunarodne adrese.

Pravasi s pravom upozoravaju da su oni isli utabanom stazom. Tudjmanova je vlast kontinuirano signalizirala da je koketiranje s ustastvom politicki pozeljno. O Juri i Bobanu pjevali su najvisi drzavni duznosnici, ministar obrane javno je pozdravljao znakovito uzdignutom rukom. Ako vlast te tendencije u posljednje vrijeme malo gura u stranu, uglavnom tek na javnoj sceni, jasno i glasno ona ih se ni sada nije odrekla. Stovise, nacin na koji su vlasti bliski mediji izvijestili o pravaskom pohodu na Knin, momke u crnom predstavio je kao junake i zrtve. Policija im je zaprijecila prilaz gradu, ali oni su, jadni, po sumama i gorama krenuli pjesice na misu. Ovoga su puta, kao, samo na kavu i na molitvu bili spremni, ali im ni cvijece nisu dali poloziti. Tvrdi se da nisu oni, nego su kninski Srbi njih provocirali, nazivajuci ih, navodno, ustasama, a oni su sve to dostojanstveno otrpjeli. Sve u svemu - uzor decki.

U hrvatskoj je politickoj javnosti sve rasirenija procjena da su pravasi, napumpani nacionalistickim adrenalinom i opskrbljeni fasistickim znakovljem, ciljano upuceni na Vukovar, kako bi potom posluzili kao argument da se u cijeloj zemlji onemoguci svako politicko, a vjerojatno i socijalno okupljanje. Oporba podsjeca da policija, po zakonu, moze zabraniti pojedini skup, ako bi bio ugrozen javni red i mir, ali ne moze donijeti generalnu zabranu, jer na taj nacin krsi ne samo hrvatski Ustav, nego i medjunarodne konvencije. Zato se u posljednje vrijeme sve cesce cuje da se Hrvatska na taj nacin de facto gura u neproglaseno izvanredno stanje.

Za razliku od vladajucih krugova, koji u svakom okupljanju vide zametak opasne "albanizacije drzave", lider Socijaldemokrata Ivica Racan tvrdi da je na djelu zapravo srbizacija Hrvatske. Po njemu, HDZ proizvodi svog Seselja. Vladajuca struktura inaugurira desni ekstremizam kako bi medjunarodnoj zajednici sebe preporucila kao meksu varijantu.

JELENA LOVRIC