SLAGVORT ZA IZBORNU TRKU
Brcko
Banjaluka, 18. mart 1998. (AIM)
Odluka Arbitraznog tribunala za spor oko medjuentitetske granice u oblasti Brckog da se konacna odluka o statusu ovog grada odgodi do kraja ove ili pocetka naredne godine, nije dramatizovala politicke prilike u Bosni i Hercegovini. Politicka reagovanja u oba entiteta na ovakvu odluku medjunarodnog arbitra Robertsa Ovena mogla bi se svesti pod pojam - uzdrzanog nezadovoljstva.
Zadrzavanje statusa quo u oblasti Brcko u Republici Srpskoj se moglo naslutiti nakon zavrsnog kruga iznosenja argumenata, u kome se pred arbitrom sa srpske strane nasao i premijer Milorad Dodik. Iz krugova bliskih Vladi doslo je nakon toga nekoliko izjava za javnost koje su najavile i takvu mogucnost, sto je za upuceniji dio javnosti bio znak da je ovakvo rjesenje na posredan nacin stavljeno u izgled. To je u znatnoj mjeri amortizovalo prve reakcije na ovakvu odluku.
Reagovanja nacionalnih stranaka u oba entiteta pokazuju nesto jaci intenzitet nezadovoljstva, sto se moze tumaciti kao logicna posledica cinjenice da je Brcko gotovo poslednji nacionalni politicki argument u rukama onih koji su ovaj problem i proizveli. Tako je za Ejuba Ganica, predsjednika Federacije BiH, "odgadjanje pravde - uskracivanje pravde" i poraz demokratskih snaga, a za Muhameda Filipovica, predsjednika Liberalno-bosnjacke organizacije, "politicka spekulacija izvan i protiv Dejtonskih stavova". Na srpskoj strani slicnu retoriku koriste Momcilo Krajisnik, clan Predsjednistva BiH, i Predrag Lazarevic, predsjednik Srpske stranke Krajine i Posavine. Za Krajisnika uvodjenje privremenosti u statusu Brckog je suprotno Dejtonskom sporazumu i "kompromis sa gospodjom Plavsic i muslimanskom stranom koja je podrzala njenu vlast", a za Lazarevica "uvreda za sve ucesnike arbitraze" i nepovjerenje prema novoj Vladi koja zbog toga treba da podnese ostavku.
Ni stranake socijal-demokratske orijentacije u RS ne odricu se Brckog. Njihova reagovanja zavrsavaju ponavljanjem fraze o "duhu Dejtonskog sporazuma" i ocekivanju da ce Brcko ostati u RS (Zivko Radisic). Potpuno drugaciji komentar odluke o Brckom stigao je od Zlatka Lagumdzije, predsjednika SDP BiH. Po njemu, Brcko ce pripasti onoj vlasti i onim ljudima koji pokazu da BiH kao demokratska i multietnicka zajednica postoji na njihovom prostoru.
Iz reagovanja lidere politickih partija jasno je da se odluka o Brckom prima jedino i iskljucivo kao dobar povod za predizborno odmjeravanje snaga. Ma koliko se ovakvo rjesenje ocekivalo i cinilo prihvatljivim, predsjednici Republike i novoj Vladi RS odluka nece biti od velike koristi. Tvrdi nacionalisti (SDS i radikali) jos se nisu oglasili, ali se moze sasvim sigurno ocekivati da ce neizvjesnost oko Brckog koristiti kao dobar izborni slagvort u strategiji rusenja predsjednika Republike i premijera Dodika kao najjacih konkurenata na predstojecim izborima. Poruka Krajisnika da bi zbog ovakve odluke Plavsiceva i Dodik trebali podnijeti ostavke, nagovjestava ostar obracun sa "izdajnicima nacionalnih interesa i kolaboracionistima". Ovakvih politickih posledica svoje odluke bili su svjesni i njeni potpisnici pa su u saopstenju za javnost nasli za potrebno da konstatuju kako bi Tribunal Brcko "prebacio iz RS u Federaciju" da je politicko vodjstvo SDS do danas ostalo na vlasti.
Sa ovakvim obrazlozenjem pravna odluka o statusu Brckog prenijela na teren gole politike i postala sredstvo privodjenja pamete domacih politicara koji su navikli da u politici potpisano nikad ne mora biti ispunjeno. Upotreba Arbitraze za ostvarivanje politickih ciljeva moze se sa stanovista pravne teorije smatrati zloupotrebom prava, ali, sa druge strane, postaje jasno da bez toga nije moguce efikasno izvrsavanje Dejtonskog sporazuma. To je najbolje shvatila Biljana Plavsic, koja je treceg dana po objavljivanju odluke, sa ekrana drzavne televizije morala da objasnjava javnosti kako drugacija odluka o Brckom "vjerovatno nije ni bila moguca", podsjecajuci na "dogadjanja naroda" u Brckom, molotovljeve koktele po vojnicima SFOR-a i druge opstrukcije bivse vlasti u sprovodjenju Dejtonskog sporazuma.
Plavsiceva, Dodik i socijalisti morace biracima u predizbornoj trci da dokazuju do koje granice ce ici njihova kooperativnost i sta ce biti konacna cijena obecane medjunarodne pomoci koja sporo stize. Obicna javnost se iz opozicionih izvora vec hrani pricom da ce obecana pomoc sacekati rezultate izbora i da se iza obecanja ne krije iskrena namjera pomaganja nego politicke ucjene.
Za gradjane Brckog, medju kojima je oko 18 hiljada izbjeglica, i za izbjegle Brcake sa nadom da ce u Brckom biti zajednickog i mirnog zivota, produzava se neizvjesnost. Namjera medjunarodne zajednice da odlaganjem rjesenja provjeri obecanje Dodikove vlade da ce u Brckom sprovesti znacajne reforme, pojavljuje se kao mac sa dvije ostrice. Izbjeglice, u cije ime se vode sve politike oko Brckog, imaju sve manje vremena za cekanje.
Ocekivanja da ce se na predstojecim izborima i u Federaciji roditi Dodik, kome je za sada najblizi Lagumdzija, i da bi nove politicke okolnosti omogucile bezbolnije prihvatanje odluke o statusu Brckog, za sada nisu realna. Argument da ni u RS nije bilo realno ocekivati vladu premijera Dodika, ostavlja nadu.
Branko Peric