BORBA ZA VRACANJE STANOVA U FEDERACIJI TEK PREDSTOJI

I pored usvajanja zakona iz oblasti stambenih odnosa

AIM, SARAJEVO, 17.03.98. Novina, kazu, trpi sve, a samo radio i televizija jos i vise. Jedino se tako moze shvatiti izjava premijera Federacije BiH, Edhema Bicakcica, od prije nekoliko dana, koji nakon sjednice Predstavnickog doma Skupstine, ciji je predsjedavajuci Enver Kreso, a koja je tada usvojila razlicit zakon o napustenim stanovima od Doma naroda, nonsalantno kaze: "Sada je sve u Kresinim rukama". Mediji ovu izjavu revnosno prenose, a njen cinizam je u tome sto i premijer Bicakcic, a i novinari, sigurno znaju da nije bas nista u Kresinim rukama. On je samo puki izvrsilac radova visokog gazde ili kako se to zvanicno kaze Visokog predstavnika ureda medjunarodne zajednice, Carlosa Westendorpa. A on je zelio, i tako je to u Vladinom prijedlogu zakona i sroceno, da se sva rjesenja o koristenju stanova donijeta od 30. aprila 1991. godine proglase nistavnim, cime se otvara mogucnost i za povratak ljudi i njihovih stanova. Dom naroda je takvu klauzulu aminovao, a Predstavnicki dom se uzjogonio i usvojio amandman koji odredjuje da se upravni i sudski akti doneseni na temelju propisa o napustenim stanovima mogu ukidati na zahtjev stranke.

Uzjogonio se i samo nakon tri dana kapitulirao. Prihvaceno je ono na cemu je Ured visokog predstavnika insistirao. Zakon je tako usaglasen i moze stupiti na snagu.

Zanimljivo je da je prijedlog ovog zakona, koji zadire u samu sustinu ljudskih prava i imovine, i u jednom i u drugom skupstinskom domu, medju poslanicima Hrvatske demokratske zajednice prihvacen relativno mirno. Ali je zato medju predstavnicima bosnjackog naroda izazvao pravo ogorcenje. Pominjala se teska i potpuno neizvjesna sudbina prognanika iz Srebrenice, Zepe, Foce, Rogatice i Visegrada, iznevjerene nade boraca i porodica sehida, govorilo o tome da kada je Sarajevo u pitanju, nagradu dobijaju oni koji su ga sa brda gadjali, a kaznjavaju se oni koji su ga herojski branili. Krupnim rijecima pokusavala se pred ljudima i potencijalnim biracima prati vlastita nemoc. U takvom gnjevu bilo je cak i pateticnih poklica da je bolje stojeci umrijeti nego klececi moliti, kao i prijedlozi da poslanici ubuduce bjanko potpisuju sve ono sto im se iz Ureda Visokog predstavnika servira. Tako se oblaci protektorata sve vise se nadvijaju nad federalnim nebom Bosne i Hercegovine.

Dramaticnost situacije primjenom ovog zakona za sada se naslucuje. Jer, samo na podrucju Sarajevskog kantona u napustenim stanovima zivi oko 16,5 hiljada porodica, odnosno oko 80 hiljada stanovnika. Mnogi su dosli bez namjere da se vracaju, neke je ovdje dovela teska muka i patnja, ali ima i onih kojima je rat ostvario davnasnju zelju za odlaskom iz sela. Uz meze i pice oni ce cak veselo zapjevati: "Oj Alija volim te ko brata, sto me spasi od seoskog blata". A sam Alija Izetbegovic u vise navrata je ponavljao i obecavao da nijedna porodica nece biti izbacena na ulicu. Iz usvojenog zakona takav optimizam se nigdje ne vidi. Pominju se cak nova kamp naselja u kojima bi sadasnji korisnici napustenih stanova bili smjesteni.

Sa puno razloga poslanici su trazili da se zakon sa istim principima i sustinom donese i u Republici Srpskoj. Tek tada bi se ostvarila ravnopravnost u vracanju svih na svoje, realizovao Aneks 7 Daytonskog sporazuma. Carlos Westendorp je to obecao. "Ovaj ured, kaze on u pismu, radi sa Vladom RS na usvajanju zakona koji daju istu zastitu prava na povratak kakva se nude u Federaciji. Kako je poznato, u Bonnskim zakljuccima se poziva Republika Srpska da poduzme ove radnje u roku od 60 dana od dana stupanja na duznost nove vlade (rok je 18. mart 1998. godine). Ovo je znacajan test opredijeljenosti Vlade RS za povratak i mi necemo odustati dok se ovo pitanje ne rijesi na zadovoljavajuci nacin u oba entiteta". Osamnaesti mart je tu, hoce li se ispostovati ili prolongirati ovaj rok vidjece se ubrzo.

U posljednjem clanu Zakona o napustenim stanovima se kaze da on stupa na snagu narednog dana od dana njegovog objavljivanja u "Sluzbenom listu Federacije BiH". Na papiru sve to jednostavno i lako izgleda. Njegovo provodjenje, sasvim je sigurno, ici ce veoma tesko. Jer, radi se o zivim ljudima koje treba iseliti da bi se u stanove vratili stari nosioci stanarskih prava, ostvario povratak, gradovima vratila predratna multieticnost. Radi se i o tome da veliki broj sadasnjih funkcionera, a i poslanika zivi sa sadasnjim rjesenjima u napustenim stanovima, a na ovom tlu i ranije, a pogotovu sada, put od usvajanja zakona do njegove primjene, bio je potpuno neizvjestan. Optimisti ni sada ne treba da gaje prevelike iluzije, nailazice primjena zakona na stotine nevidljivih minskih polja.

Sigurno je tek jedno: od energicnosti medjunarodne zajednice ce zavisiti kako ce taj proces teci. Prvu rundu za vracanje stanova nosiocima stanarskih prava oni su dobili, sto ne znaci da je dobijen i citav mec, jer zilava borba za svaki stan tek predstoji.

Mladen PAUNOVIC (AIM, Sarajevo)