Pro et kontra samoopredjeljenja Kosova

Kosovo iz bosanskog ugla

AIM, SARAJEVO, 12.03.98. Sukobi na Kosovu ce eskalirati - tako glasi vecinsko razmisljanje Bosanaca koje ovih dana iznose u anketama ovdasnjih medija o stanju u toj srbijanskoj pokrajini. Zapravo, gorko iskustvo vlastite koze Bosanci predvidjaju i Kosovarima, uz neizostavnu opasku da se ne oslanjaju previse na medjunarodnu zajednicu jer ce ta godinama otezati, po sistemu toplo-hladno, te da se sami moraju izboriti za svoja prava. Naravno, zajednicki imenitelj svog zla Balkana - od Hrvatske, preko BiH do Kosova - jasno je prepoznat u beogradskom vozdu, kako u medijima, tako i kod njihovih konzumenata. Ali, izuzev osude i ponovnog poziva za odvodjenje Milosevica u Hag, te neskrivene podrske kosovskim Albancima i sucuti koju iskazuju prema njima, nista se drugacije od Sarajlija ovih dana nije moglo cuti. Kao da ni osam godina poslije nisu shvatili da na ovim prostorima svaka totalitaristicka vlast vrlo lako manipulira bilo kojim balkanskim narodima. Od, primjerice, desetine anketiranih Sarajlija samo je jedan spomenuo kako je maksimalisticki zahtjev Kosovo- republika takodjer jednoumlje rasadjivano tamosnjem narodu jedan dugi niz godina i da ga kao takva neodoljivo podsjeca na srpsku mitologiziranu svijest.

U istoj anketi (sarajevski dnevni list Oslobodjenje) anketirani listom iznose stav po kome se kosovnski Albanci moraju sjetiti situacije u BiH i oruzjem se izboriti za svoje stavove. U jednoj drugoj anketi 83 posto od 500 slucajno odabranih ispitanika kaze da je na Kosovu u toku "legitimna odbrana albanskog naroda od srpske agresije" (naglasak je na "agresiji"), dok 16,5 posto ispitanih smatra da se radi o legitimnoj akcioji srbijanskih valsti na suzbijanju albanskog secesionizma.

Ponasanje politickih predstavnika federalnog dijela BiH spram kosovskih desavanja bilo je gotovo tacno predvidivo. Ono se krece od neskrivene podrske svim, pa i najekstremnijim zahtjevima kosovskih Albanaca, i zestoke osude Milosevica i neagilne medjunarodne zajdenice, pa do nekih opreznijih izjava spram kosovskih zahtjeva od strane onih koji izmedju kosovskog zapleta i jos nedovrsenog bosanskog raspleta vide itekako jaku vezu. Naravno, protagonisti teze da se Kosovo mora silom braniti od neizdrzivog beogradskog rezima su celnici vladajuce Stranke demokratske akcije. Tako portparol ove stranke Ismet Grbo kaze da je na sceni vec vidjen scenario primjene sile nad civilima, njihovo protjerivanje sa ognjista i velikosrpska propaganda s kojom se krenulo i u agresiju na BiH. "Za razliku od situacije u BiH sa pocetka 1992. velike sile, prvenstveno SAD, sa vise odlucnosti upozorile srbijanski rezim da se odrekne nasilja na Kosovu" veli Grbo.

Clan Glavnog odbora Socijaldemokratske partije BiH Nijaz Skenderagic tvrdi da je scenario isti samo mozda usavrseniji, na bazi iskustava iz BiH: "Ne vjerujem da ce brzo doci do politickog dijaloga koji ce rezultirati konacnim rjesenjem na Kososvu. Na zalost, mislim da ce jos dosta krvi proteci kosovskim poljima", kaze Skenderagic upozoravajuci na sporost medjunarodne zajednice. Inace na Skenderagicev prijedlog je na sjednici federalnog parlamenta usvojena izjava kojom se osudjuje "nasilje nad albanskim stanovnistvom koje sprovodi srpska policija i tamosnji rezim".

Predsjednik Republikanske stranke u BiH Stjepan Kljuic o kosovskoj situaciji kaze pak da "Ibrahim Rugova gura u smrt stotine svojih sunarodnjaka s parolom nezavisnost Kosovu", dodajuci da insistiranjem na nezavisnosti Kosova Rugova, ne samo da nije shvatio Helsinsku konferenciju iz 1971. godine, vec nije izvukao pouke iz ratova u BiH i Hrvatskoj. Istovremeno on je dodao da medjunarodna zajednica nije spremna prihvatiti otcjepljenje Kosova, nego ce insistirati na autonomiji te pokrajine u okviru SR JU, ali po evropskim standardima.

U vanparllamentarnoj Liberalnoj stranci BiH (clanici SDA koalicije) kazu da je za stanje na Kosovu iskljucivi krivac jugoslovenski predsjednik koji je na celu rigidnog rezima "koji se odrzava stalnim produkovanjem novih kriza". Ocjena Liberala BiH je da je apsolutna odgovornost medjunarodne zajednice da se taj rezim zaustavi. Kopredsjedavajuci Vijeca ministara BiH Haris Silajdzic je kososvsku situaciju prokomentarisao rijecima da se za "Evropljane muslimanske vjeroispovjesti svakodnevno smanjuje prostor za zivljenje"...

Najnovije informacije da se desetine tisuca kosovskih muslimana, koji se u Sarajevu nazivaju Bosnjacima, krece u zbjegovima prema Sandzaku, za Izetbegovicevu stranku moze znaciti cak povoljan
razvoj dogadjanja u jos jednoj fazi teritorijalizacije nacije. Ovaj put na dijelu SR Jugoslavije, dakle Sandzaka, za koji vrh ove stranke nikada nije krio svoje pretenzije. partnerska stranka na vlasti u Federaciji, Hrvatska demokratska zajednica, za sada ne pokazuje nikakvo interesovanja za desavanja na Kosovu, isuvise zabavljen sobom i najnovijim prijetnjama Klintonovog izaslanika Gelbarda da im se Herceg-bosanski kocnicari Daytona maknu s ociju ii ce to morati sami uraditi poput nedavne smjene stolackog gradonacelnima Pere Raguza.

S druge strane, be-ha demokratska laternativa nacionalistickim strankama pokusava ukazati na uzrocno-posljedicne veze sadsnjih Kosovskih desavanja i procesa koji se odvija u postdejtonskoj BiH. Tako ce Unija bh. socijaldemokrata kosovska desavanja nazvati, naravno ne terorizmom kako Beograd tvrdi, vec zahtjevom naroda za vecim stepenom odlucivanja, ali ce istovremeno crno-bijelu suprotstavljenost Beograda i Pristine okarakterizirati kao "rezultat nepostojanja izgradjene demokratske alternative koja bi se suprotstavila rigidnom beogradskom rezimu jednako kao i ekstremizmu u kosovskim redovima".

Opreznost s kojom ovdasnja demokratska alternativa govori o Kososvu sasvim je razumljiva - Nemoguce je, naime, podrzati maksimalisticke zahtjeve o nacionalnoj podjeli teritorija neke drzave, pa makar se oni nazivali i demokratskim pravom naroda na opredjeljenje - u jednoj drzavi (ovaj put Jugoslaviji), a da se istovremeno insistira na opstojnosti svoje, dakle Bosne i Hercegovine. Drugim rijecima, kako podrzavati eventualnu samostalnost kosovskih Albanaca, a slicne teznje bosanskih Srba nazvati separatizmom. Puko uvazavanje pravo naroda na opredjeljenje nece se i ne moze se ticati samo Kosova i Srbije, odnosno, Republike Srpske ili "Herceg-Bosne" u Bosni i Hercegovini, vec i Istre u Hrvatskoj Sandzaka i Vojvodine u Jugoslaviji, nekih dijelova Makedonije i slicno. Rijecju - pitanje Kosova morat ce na dnevni red staviti pitanja stabilnosti citave regije, bez obzira na trenutacno pitanje koje individualno prezivljavaju na puskomet stavljeni Kosovari.

Zanimljivo je mozda pomenuti i to da bh. mediji, bilo elektronski ili oni pisani, redovno imaju izvjestaje iz ovog dijela bivse Jugoslavije, ali da gotovo niko nema svog izvjestaca na terenu. Prije razbuktavanja sukoba pojedini mediji su imali svoje reportere i to uglavnom zene koje nisu govorile da se radi o posjeti novinara (izuzetak je bila reporterka TV BiH). Ovo bi moglo da govori o intenzitetu opasnosti koju ovdasnji mediji vide na tim prostorima. Najbliza tacka sa koje se javljaju dopisnici je Beograd, izuzme li se "Dnevni avaz" koji ima izvjestaca na terenu te TVBiH koja u svom informativnom programu nerijetko ima izvjestaj urednika pristinskog dnevnika Koha Ditore. Ostali mediji, na neki nacin zadrzavajuci distancu, koristeci izvjestaje stranih agencija ili drugih medija.

Interesantno je da je ovdasnja javnost otvaranje privremene avionske linije iz Sarajeva za Beograd i Pristinu, te redovne Beograd - Banja Luka odmah prokomentarisala pitanjem da li su bas slucajno uspostavljenje u vrijeme razbuktavanja sukoba na Kosovu? Tesko je, naime, povjerovati i u slucajnost jer dva dosadasnja autobusa koja su saobracala na liniji Sarajevo - Pristina vozeci priblizno isti broj putnika u oba pravca danas sve cesce iz Sarajeva odlaze gotovo prazni, a vracaju se prilicno popunjeni. Jednostavno - sve je vise onih koji zele pobjeci iz tek zapaljenog Kosova No, kruze price vec objavljene u nekim medijima, da je nemali broj i onih koji "potezu" u pravcu Kosova, sto iz nacioanlnih sto iz materijalnih razloga - kuloari naime tvrde da "srpska strana" dobrovoljcima za ovaj oruzani sukob nudi platu u visini 2.500 DEM, a suprotna strana, dakle kosovksi Albanci, cak 6.000 DEM. Za pogibiju cijena je, tvrdi isti izvor - kuloarski- 100.000 DEM! Naravno, ostaju otvorene I kalkulacije da li se u Republici Srpskoj I Federaciji mladici mobilisu za nove sukobe na Kosovu ili je rijec o "dobrovoljcima" za jos jednu rundu balkanskog rata...

Rubina CENGIC