"SIPCI SE ZANOSE"

AIM Skopje, 11.03.1998

Sve dileme pisca ovih redova u vezi sa odnosom etnickih Makedonaca prema reakcijama ovdasnjih Albanaca na kosovska zbivanja razbijene su u minijaturnoj prodavnici svakodnevnih potrepstina, prakticno na prvom koraku male privatne ankete. "Sta se Sipci zanose", kaze srednjovjecna prodavacica vracajuci kusur. I odmah dobije podrsku sa ove strane tezge: "Neka svi idu u Pristinu...u Tiranu. Gdje god zele." Slicne odgovore implicira i kratka, ali prijeteca carka izmedju albanskih demonstranata i samoorganizovane grupice Makedonaca na margini impozantnog mitinga sto su ga na centralnom skopskom trgu prosloga petka organizovale albanske politicke partije i nepoliticke organizacije koje okupljaju etnicke Albance u Makedoniji.

U Skopju i dan ranije u albanskom potickom uporistu zapadnomakedonskom gradu Tetovu okupilo se nekoliko desetaka hiljada ljudi da, prema ranije utvrdjenom dogovoru, izraze protest protiv talasa nasilja jugoslovenske policije i vojske na Kosovu i protiv "neodgovarajuce" reakcije medjunarodne zajednice u vezi sa tim.. Oba su skupa zapocela intoniranjem albanske drzavne himne, a iznad glava okupljene mase viorile su iskljucivo drzavne zastave Republike Albanije, koje su, uzgred, ovdje ozakonjene i kao nacionalna obiljezja albanske manjine. Neutralnom posmatracu se, naravno, nisu morale svidjeti neke parole koje su isticane i uzvikivane, jednako kao ni eksplicitnost sa kojom se u zvanicnom Memorandumu upucenom svim relevantnim diplomatskim predstavnistvima u Skopju, izrazava podrska "politickom pokretu za nezavisnost kao neotudjivom pravu albanskog naroda". Isto tako, pitanje je politickog opredeljenja ili jednostavno ukusa da li ce pomalo prenaglasene kolektivne emocije, dovesti u vezu sa filmskim kadrovima razrusenog Prekaza i onom katastroficnom storijom sa gomilom ustreljenih ljudi, ili pak sa nacionalnim fanatizmom i "mrznjom koja je uperena protiv svega sto nije albansko", kako javno razmisljaju neki ovdasnji krugovi.

Valja reci kako albanski politicki establisment, jednako kao i ukupna populacija, nikad nije krio da Kosovo smatra zajednickim problemom svih Albanca, ma gdje oni bili, i kako se javno zalaze za njegovu nezavinost. To je inace protivno zvanicnoj drzavnoj politici, a mitinzi u Tetovu i Skopju definitivno su institucionalizirali nepomirljive stavove izmedju makedonske vecine i albanske manjine, ali i unutar zvanicne politike, buduci je jedna od najuticajnijih albanskih partija PDP Abdurahmana Alitija vise nego relevantni partener u koalicionoj vladi. Zato nikog nije zacudila promptna reakcija lidera makedonskog nacionalnog predznaka. Jos prije skopskog mitinga iz nekih krugova je trazeno od policije da sprijeci albansko okupljanje, a neposredno poslije uslijdio je talas negodovanja. Jamacno najuticajnija opoziciona partija naglaseno nacionalne provenijencije VMRO-DPMNE, jos dok se "mitingasi" nisu ni razisli sa glavnog trga u Skopju, proglasio je miting nedolicnom reakcijom na ono sto se desava u drugoj drzavi, a to opet involvira Makedoniju u kosovski sukob, istovremeno preslikavajuci tamosnje tenzije i generirajuci "opsti regionalni metez". VMRO je posebno osudio "vladajucu" Partiju demokratskog prosperiteta zbog organizacije mitinga. U osudi nije dangubio ni PDP-ov koalicioni partner, Socijalisticka partija iz koje smatraju nedozvoljenim da se u sred Skopja pjeva tudja himna i viore zastave druge drzave, ali i da se izrazavaju nacionalisticke emocije i podrzavaju neutemeljena separatisticka trazenja. Neke manje partije desne orijentacije albanske mitinge procijenile su kao "antimakedonske demonstracije", a najveca parlamentarna opoziciona stranka Liberalno-demokratska partija zahtijeva hitno zasjedanje makedonskog parlamenta. Najduze se cekalo na reakciju Socijaldemokratskog saveza, glavne clanice vladajuce koalicije i stozera makedonske drzavne politike. Prema ocekivanju, a s obzirom na delikatnost partnerskih odnosa u koaliciji na vlasti, njihova reakcija je prilicito rezervirana. Partijski portparol osudila je jednonacionalna okupljanja, oznacila nepostivanjem sopstvene drzave cinjenicu da su u Skopju prisutna obiljezja drugih drzava, te kvalifikovala politickom neozbiljnoscu organizatore koji nisu znali odrediti granicu postivanja ljudskih prava u Makeodniji i na Kosovu.

Naravno, jedna reakcija koja dolazi sa vise nego zvanicnog mjesta zasluzuje posebnu paznju. Ministarstvo unutrasnjih poslova, naime, pokrenulo je prekrsajne postupke protiv trojice organizatora dvaju mitinga. U sukob sa Zakonom za prekrsaje protiv javnog reda i mira, a zbog intoniranja albanske himne, isticanja albanske drzavne zastave te prezentiranja karte "Velike Albanije", dosli su Nevzet Halili, lider Republikanske partije iz Tetova, te Halit Hajdari iz PDP i Resat Nagavci iz DPA. Zanimljivo je da lideri ovih dviju, inace najvecih partija ovdasnjih Albanaca, nisu i direktni organizatori, mada su Abdurahman Aliti i Arben Djzaferi dogovorili i zajednicki obnarodovali miting u Skopju. Neki ovdasnji posmatraci sugerisu kako su oni unaprijed znali kakav ce biti odogovor nadleznih organa pa su "za svaki slucaj" pripremili "kaskadere". Cini se da su tako znatno olaksali posao "nadleznim", buduci bi se stvorila veoma neprijatna situacija da su dvojica toliko uglednih i uticajnih albanskih politicara dosla pod udar zakona.

Jedini izuzetak u ovoj unisonoj osudi albanaskog politickog faktora predstavlja Helsincki komitet za ljudska prava koji je, doduse protiveci se organizaciji jednonacionalnih mitinga, zamjerio ovdasnjoj politici i javnosti zbog apstinencije u vezi sa nasiljem na Kosovu. Medjutim, ovoj nevladinoj organizaciji i posebno njenom prvom covjeku, knjizevniku Meti Jovanovskom sad se citaju bukvice iz patriotizma i prepricavaju lekcije iz politicke pocetnice, a iz nekih krugova zahtijeva se njegova abdikacija. Zavisno od nacionalnog predznaka i ideoloskog opredjelenja, prema "kosovizaciji" Makedonije odredjuju se i ovdasnji mediji. Oni albanski daju bezrezervnu podrsku nacionalnim liderima i narodu u apsolutnoj potpori kosovskim sunarodnicima. Oni sto se stampaju ili emituju na makednoskom jeziku, posebno oni sto se uobicajeno nazivaju "zvanicni" uglavnom su u svojim izvjestajima i komentarima apostrofirali "negativnu" stranu albanskih okupljanja, izvlaceci u naslove i urednicke najave "podrsku OVK i separatizmu na Kosovu" sto je, ruku na srce, bilo nedvosmisleno. Oni nezavisnije, pak, vise su prostora posvecivali prepricavanjem sadrazaja koji su se odnosili na protest protiv terora i nasilja od strane srbijanske policije i jugoslovenske vojske. I jedni i drugi, medjutim, sa prenaglasenim su entuzijazmom eksploatisali jedan neugodni i nepotrebni nasrtaj demonstranata na automobil za cijim je upravljacem sjedio Makedonac. Jamacno, najradikalniji u ocjeni albanskih manifestacija bili su novinari privatne televizije "Sitel" koja je, inace, organ pomenute Socijalisticke partije. Storija o mitinzima na ovome kanalu zavrsena je jednim dugackim mucnim zatamnjenjem ekrana sugerisuci gledaocu onu jezovitu lepezu asocijacija sto je podrazumijeva pojam "mrak".

Svoj odnos prema citavom ovom slucaju, novinari su najplasticnije pokazali ignorisanjem poziva kolega Albanaca da dignu glas protiv nasilja nad profesijom. Redakcija lista "Flaka e vlazerimit" uputila je protest protiv maltretiranja novinara pristinskih redakcija i stranih dopisnika u vrijeme poznatog rasturanja demonstracija u najvecem kosovskom gradu. Mada se u ovome manifestu profesionalne solidarnosti nije mogla prepoznati nikakva nacionalna, niti ideoloska intriga "Flaka" je ostala osamnjena. Makedonci i Albanci, na zalost, ne govore isti jezik.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT