ZENE KABULA, ZENE SARAJEVA

Verbalni terorizam "Aktivne muslimanske omladine"

AIM, SARAJEVO, 11.03.1998.
Pokusaj organizacije Internacinalne inicijative zena BiH "Biser" da na 8. mart, u Sarajevu, organiziraju okrugli sto o temi "zena, religija, drustvo", ne samo da nije dao ocekivane rezultate, vec je ucesnike pomenutog skupa doveo u situaciju da se zapitaju gdje je ustvari danas zena BiH, odnosno, da dobro razmisle o njenom polozaju u drustvu, ravnopravnosti i slobodi koju ima i uziva.

Zelja i namjera organizatora pomenutog skupa bila je da ucesnice skupa, zene raznih profesija, stepena obrazovanja, kulture i religijske pripadnosti, uz prisustvo gostiju iz inostranstva, progovore kako o svom, tako i polozaju zena Afganistana. Da se prikljuce ovogodisnjoj, medjunarodnoj, osmomartovskoj kampanji "Cvijet za zene Kabula". Skup je, medjutim, poprimio sasvim drugi tok. U sali predvidjenoj za odrzavanje skupa iznenadno su se pojavili pripadnici "Aktivne muslimanske omladine", zene u dugim crnim haljinama, pokrivene velovima ili maramama, te momci u dugim haljinama i pantalonama do gleznjeva, sa dugim bradama i bijelim kapicama.

Slika, koja se na samom pocetku mogla doimati kao dekor, pogotovo kada su zene u crnim dugim haljinama stale uz istaknute, gotovo identicne slike zena Kabula, o cijem teskom polozaju se trebala voditi rasprava. Sve bi se mozda i zadrzalo na tome da se pomenuti pripadnici "Aktivne muslimanske omladine" nisu ukljucili u diskusiju i to na vrlo iritirajuci i netolarantan nacin.

Ucesnice skupa vrlo cesto su prekidane povicima "Alahu ekber", "Alahu akber", sto ih je na momente dovelo u situciju da se ozbiljno zamisle gdje su ustvari one? Odnosno, ko su ti ljudi?

Jedna od zena, koja istina nije bila pokrivenog lica, ali sa crnim velom na glavi, predstavivsi se kao Ejla Vickovic koja dolazi iz Tuzle, napomenula je da tamo djeluju mnoge zenske organizacije. "Zasto ni jedne od njih nema na skupu", upitala je i dodala: "Da, mi smo sada ravnopravne. Iste zene koje su pozivale da se pomogne nama, sada to cine i za zene Kabula. A, evo vidim, spremaju se i za Kosovo. Ogorcena sam sto mnogi ne prepoznaju, pa ni mnoge muslimanke, o cemu se tu radi. Nakon svih zlocina, opet spremno prihvatamo njihovu secerlamu". Potom se ona zapitala na osnovu kojih se to informacija pomaze zenama Kabula, zasto se ne pomogne zeni Turske koja ne moze da ogrne cador, zeni Kasmira, Evrope, gdje u nekim religijama ona nema ni pravo glasa.

Dinka Mehic, jedna od aktivistkinja "Bisera", ustvrdila je da u pomenutoj organizaciji uopce nisu ni znali za ove zene i njihovu organizaciju i u pocetku, kada su ih tek primijetili, obradovali su se njihovom dolasku. Medjutim, i oni naivni su posumnjali u njihove namjere kada su u salu masovno poceli dolaziti pomenuti muskarci.

Predsjednica "Bisera", Aida Daidzic, u izjavi za "Oslobodjenje" istice da je u pauzi razgovarala sa ovim zenama i da im se zeljela obratiti ali nije znala sa kim komunicira. Nije znala njihov identitet.

I na upit jedne od uredno pozvanih ucesnica skupa, da li su ovi pozvani, jedan od mladica je rekao da su sami dosli. S obzirom da je skup bio otvoren rijec je dobio i Nermin Kabahija, student koji je objasnio da je on tu da bi ukazao na licemjerje medjunarodne zajednice. On je zatrazio da se formira komisija koja bi otisla u Kabul da na licu mjesta vidi sta se tamo desava. Pri tome Kabahija je ustvrdio da je laz ono o bolnicama u Kabulu u kojima se, navodno ne mogu da lijece zene. "Nije tacno, ali je tacno da njih muskarci ne mogu da lijece. To nije po islamu", dodao je Kabahija.

Istup pomenutih pripadnika organizacije "Aktivna muslimanska omladina" iritirao je neke od ucesnica do te mjere, kao Nelu Rubic, da je izasla iz sale objasnivsi da bi povrijedila sebe ako bi ostala. "Ovi ljudi, radikalnim, primitivnim sredstvima unistavaju sve ono sto se htjelo postici", rekla je Rubiceva, popracena, izmedju ostalih, i uzvikom: "S tim minjakom i ne spadas ovdje".

Teolog Nermina Jasarevic, nakon kratkog razgovora sa jednim od mladica, rekla je kako se ne slaze s nacinom na koji istupaju i da to nema uporiste u islamu.

Sve u svemu, najbolje namjere organizatora ovakvim netolerantnim ponasanjem pomenute grupe zena i mladica otisle su u drugu krajnost. O pomenutom skupu u okviru kampanje "Cvijet za zenu Kabula" u ovdasnjoj javnosti, na zalost, govori se u kontekstu incidenta koji se desio. I dok se s jedne strane organizacija "Aktivna muslimanska omladina" ogradjuje od istupa, i nastupa ovih zena i mladica, Jasna Samic, jedna od ucesnica skupa oglasila se u dnevnom listu "Oslobodjenje". "Ovakav islam i manifestiranje "pokornosti bogu" (kako se moze definisati islam prema znacenju te arapske rijeci) Bosna do danas nije upoznala. Kao orijentalista i neko ko je studirao sufizam, imala sam priliku da se susretnem sa razlicitim muslimanskim grupama i derviskim redovima. Svima im je bila strana agresivnost, pocev od onih u velikim gradovima do onih u najmanjim selima. O tome mogu posvjedociti dokumentarni filmovi o bosanskim dervisima koje sam snimila (1985. i 1986.). Ali stvar nije u tome da stalno ponavljamo da "ovo nije bosanski islam" ili "da ovo uopste nije islam". Sve to lici na pravdanje pred jednom, gotovo teroristickom grupom. Ona ima mnogo slicnosti sa raznim islamistickim grupama u svijetu, ciju je ideologuju jedna alzirska intelektualka nazvala "zelenim fasizmom". Ovako nesto mogli su pozeljeti samo neprijatelji Bosne iz cijelog svijeta", objasnjava Samiceva, smatrajuci da je nastup pomenute grupe ljudi, po svoj prilici pripremljen i placen od neke strane organizacije.

Nakon pomenutog, neuspjelog, osmomartovskog skupa, zene Bosne i Hercegovine ocito imaju mnogo razloga da se zapitaju koliki je stepen njihove ravnopravnosti i drustvenog angazmana? To jest, s kojim se sve tendencijama u borbi za svoje mjesto u drustvu one danas susrecu i koliko ih religija uistinu sputava ili im omogucava drustveni angazman i ravnopravniji polozaj sa muskarcima.

Sreca drustva, kako to ustvrdi advokat Senka Nozica, mjeri se po tome koliko je sretna zena u njemu. Zene BiH, po svemu sudeci nemaju bas mnogo razloga za srecu u drustvu u kojem ima jos odredjenih predrasuda i muskog sovinizma. U drustvu u kojem se stepen emancipacije zene mjeri duzinom zenske suknje, bez obzira na sva ona unutrasnja, dusevna i umna bogatstva te snagu i hrabrost zene ovog podneblja.

Mirjana Micevska (AIM, SARAJEVO)